Sud u Haagu: Nema genocidne namjere

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Vijeće konstatira da je u sedam općina kampanja progona eskalirala toliko da je obuhvatila i elemente genocida. Međutim, vijeće zaključuje da nema valjanih dokaza da je u sedam općina počinjen genocid'',  kazao je sudac O-Gon Kwon na početku izricanja presude bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću za genocid te za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja počinjene progonom Bošnjaka i Hrvata, njihovim istrebljenjem, ubojstvima, deportacijama tijekom rata u BiH od 1992. do 1995..

Genocid i sedam općina

Vijeće je utvrdilo da je postojao oružani sukob u BiH i da su udovoljeni svi uvjeti po članku tri statuta. Kada je riječ o zločinima protiv čovječnosti, vijeće je utvrdilo da su počinitelji znali da je bilo takvih napada.

"Ljudi su mučeni, premlaćivani, sustavno maltretirani, a mnogi su i silovani od strane srpskih vojnika", kazao je sudac.

Vijeće je utvrdilo da su srpske snage preuzele općine u kojima Srbi polažu pravo u BiH i počinjen je sustavan i organiziran način zločina protiv bosanskih muslimana. Žrtve su bile prisiljene otići nakon napada i zauzimanja gradova. Tisuće muslimana i Hrvata su protupravno zatočeni u 15 objekata u općinama. Nesrbi su često masovno uhićeni i vođeni u mjesta gdje su zatočeni nakon napada na njihove gradove. Vijeće nije utvrdilo da su protupravno zatočeni oni koji su bili naoružani i sudjelovali u borbama.

"Optuženi je optužen po 11 točaka optužnice - genocid, ubojstvo, širenje terora među stanovništvom, protupravni napadi na civila... Tužiteljstvo tvrdi da je sudjelovao u četiri zajednička udružena zločinačka pothvata", kazao je  O-Gon Kwon 

Vijeće konstatira da su stvaranjem paralelnih političkih i državnih struktura bosanskih Srba, protjerivanja nesrba bila pažljivo koordinirana te da su rukovodstvo i optuženi njima upravljali. Optuženi i rukovodstvo objavili su i promovirali precizna uputstva, smatra Vijeće Haaškog suda.

Vijeće također konstatira da je između listopada 1991. i studenog 1995. godine postojao zajednički plan da se činjenjem zločina bosanski muslimani i Hrvati trajno uklone s teritorija na koju su bosanski Srbi polagali pravo. Optuženi, kao i Nikola Koljević, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Željko Ražnatović Arkan, Momčilo Mandić i Vojislav Šešelj bili su među onim osobama koje su djelovale u okviru tog plana i dijelile namjeru za zločine koji su počinjeni, rečeno je.

Kwon je zaključio da je Karadžić kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u 20 općina, ali je oslobođen krivice za genocid 1992.

Sarajevo

Kwon je rekao da su srpske snage držale grad pod opsadom i terorizirali civile snajperskim i artiljerijskim napadima.

''Vijeće je uvjereno da je od svibnja 1992. Sarajevsko-romanijski korpus namjerno gađao civile i neproporcionalno odgovarao na napade iz grada. To je rađeno različitim artiljerijskim oružjem s obronaka grada. Na hiljade granata je palo na civilna naselja, bolnice i tržnice“, rekao je Kwon.

Vijeće odbilo stav optuženog Karadžića da su snage VRS-a samo odgovarale na vatru iz grada.

''Dokazi jasno pokazuju da su napadani civilni objekti na nasumičan način. Vijeću je jasno da su civili ili namjerno targetirani ili su žrtve nasumične paljbe, poput incidenata kada su korištene modificirane aviobombe“, rekao Kwon.

Vijeće zaključilo da su snage Armije BiH nekada otvarale vatre na svoju teritoriju i na UN promatrače, ali da ti incidenti su bili rijetki što ne dovodi u pitanje da su članovi Sarajevsko-romanijskog korpusa počinili zločine protiv čovječnosti.

Vijeće je zaključilo je postojao zajednički plan od 1992. do 1995. i da je potekao od političkog i vojnog rukovodstva RS-a da se raširi teror nad civilima Sarajeva, putem kampanje snajperskih napada i granatiranja.

Vijeće zaključilo da je plan uključivao teroriziranje i ubojstva, a Karadžić je s drugim političkim i vojnim rukovoditeljima Republike Srpske dijelio namjeru za počinjenje zločina.

''Kao vrhovni zapovjednik VRS-a, optuženi je odobravao vojne direktive koje se tiču Sarajeva i time je produžio opsadu i kampanju snajperskih napada i granatiranja'', rekao je sudac Kwon.

Karadžić snosi odgovornost za ubojstvo i protupravno širenje terora nad civilima u Sarajevu, zaključio je Vijeće Haaškog suda

Uzimanje taoca

Prelazeći na točku koja Karadžića tereti za uzimanje taoca, Kwon je rekao da su snage VRS-a zarobile neke promatrače Ujedinjenih naroda 1995. godine, usprkos činjenici da su imali zakonsku zaštitu.

Vijeće je odbacilo Karadžićev stav da su snage VRS-a imale pravo da zarobe posmatrače, jer su ni bili ''borci na suprotnoj strani''.

''Vijeće zaključuje da promatrači UN nisu bili dio sukoba i da zarobljeni promatrači nisu bili aktivni sudionici sukoba“, rekao je Kwon.

Karadžić snosi osobnu krivičnu odgovornost za uizmanje taoca. 

Srebrenica

Govoreći o optužbama za genocid u Srebrenici, Kwon je rekao da su srpske snage i prije srpnja 1995. godine u enklavi stvorili ''nemoguće uvjete za život''.

Karadžić je naredio zauzimanje srebrenice. Snage bosanskih Srba pozvali su sve da napuste svoje kuće, Mladić je naveo kako je ''došlo vrijeme za osvetu Turcima''.

Ogromna većina formirala je kolonu u pokušaju da se domogne Tuzle, žene i djeca išle su prema UN bazi u Potočarima.

Nakon preuzimanja vlasti u Srebrenici, kako je rekao Kwon, zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić na sastancima u hotelu "Fontana" rekao predstavnicima Bošnjaka da mogu izabrati hoće li ''preživjeti'' i najavio da će vojno sposobni muškarci biti ''pregledavani''.

Postojala je dugoročna strategija da se Bošnjaci uklone. Vijeće ne sumnja da je Mladićev nastup bio puki paravan da se prikrije činjenica da je postojao plan da se uklone žene, djeca i stariji ljudi.

Nakon što su se Bošnjaci okupili u Potočarima, pripadnici VRS-a su razdvajali muškarce od žena i djece 12. i 13. srpnja 1995. godine.

Odvojeni muškarci su odvedeni u Bratunac, a paralelno su počele predaje muškaraca Bošnjaka, koji su kolonom kroz šumu pokušali doći do teritorije pod kontrolom Armije BiH. Srebreničani su odvedeni na više lokacija, a 13. srpnja je ubijeno u skladištu Kravici više stotina Bošnjaka.

Sljedećih dana, Srebreničani su kratko prebačeni u Zvornik, a zatim odvedeni na lokacije oko Zvornika, gdje su ih ubili pripadnici srpskih snaga.

''U danima nakon operacije ubojstva, pripadnici srpskih snaga su u pojedinačnim operacijama ubijali zarobljene Bošnjake", rekao je Kwon i dodao kako dokazi govore da je najmanje preko pet tisuća ljudi ubijeno.

Pokazana je jasna namjera da se Bošnjaci, svi odreda, pobiju. Jedini razuman zaključak je taj da su pripadnici snaga bosanskih Srba da su imali namjeru uništiti muslimane iz Srebrenice. Vijeće zaključuje da kompleksna operacija ubojstava ne bi bila moguća bez podrške zapovjednika Glavnog štaba VRS-a Ratka Mladića, koji je imao cilj uništenje muškaraca iz Srebrenice.

Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice.

Optuženi priznao da se smanji enklava i da se zauzme Srebrenica, ali tvrdi da se u tom planu nije uzimalo u obzir ubijanje te da o njima nije bio obaviješten, navelo je Vijeće.

Vijeće napominje da je tijekom trajanja operacija oko Srebrenice, Karadžić dobivao informacije i iz visokih vojnih dužnosnika kao i od Mladića. Dobivao je i mnoge pismene vojne izvještaje.

Karadžić je bio jedina ličnost u RS koji je imao moć da spriječi ubojstva, ali je on osobno naredio da zatočeni muslimani budu prebačeni iz Bratunca da bi bili ubijeni.

Vijeće zaključilo da je jedini mogući zaključak da je Karadžić dijelio namjeru s Mladićem i drugima da svaki muškarac vojno sposobni bude uništen, što predstavlja namjeru da uništi grupu kao takvu.

''Vijeće zaključuje da je Karadžić dio ovog plana postao tek od svog razgovora s Deronjićem 13. srpnja, te da ne može biti odgovoran za djela počinjena prije tog razgovora", rekao je sudac Kwon.