Suđenje Mahmuljinu: Strani borci držali Bošnjake

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju bivšem zapovjedniku Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće, svjedok obrane Fadil Imamović rekao je da odred "El mudžahedin" nije htio da mu preda ratne zarobljenike u srpnju 1995. godine.

Slučajno otkriće

Imamović, koji je bio pomoćnik zapovjednika za sigurnost 35. divizije ABiH, rekao je da pripadnici ovog odreda, za razliku od drugih jedinica, nisu slali informacije o ratnim zarobljenicima ni u akciji na Vozuću u rujnu 1995. godine.

Objasnio je kako su pravila propisivala da ratni zarobljenici budu predavani najbližem organu sigurnosti, koji bi ih dalje prosljeđivao sve do Centra za prihvat Trećeg korpusa u Zenici.

Imamović je ispričao da je za vrijeme borbenih djelovanja u srpnju 1995. slučajno saznao da strani borci drže zarobljenike u selu Livade, te da je otišao da ih vidi u malu kuću, gdje ga je "nevoljno" pustio vojnik nakon konsultacija preko motorole.

Imamović je rekao da je u kući vidio grupu ljudi, za koje se ispostavilo da su pripadnici radnog voda iz Prnjavora, koji su bili bošnjačke nacionalnosti, kao i tri pripadnika Vojske Republike Srpske.

Napeto

Svjedok je rekao da je atmosfera bila napeta i da je vojnik išao za njim, ali da je uspio uzeti osnovne podatke o zarobljenicima prije nego što se pojavio čovjek za koga misli da je bio Abu Mali.

Prema njegovim riječima, on se ljutito obraćao vojniku, te mahao rukama prema njemu. Iako nisu govorili isti jezik, svjedok je rekao da je tražio da vodi zarobljenike, ali da je grubo odbijen i izguran iz kuće.

Imamović je rekao da se vratio u zapovjedništvo Divizije u Vozući i sačinio službenu zabilješku, prenosi Birn.

Branitelj Nermin Mulalić predočio mu je informaciju organa sigurnosti 35. divizije, za koju je svjedok rekao da pretpostavlja da su je sačinili referenti po njegovoj zabilješci. Negirao je određene navode iz informacije, kao što je broj zarobljenih.

Predočeni su i akti kojima organ sigurnosti Trećeg korpusa o ovome obavještava Upravu vojne sigurnosti, kao i odgovor Uprave, koja nalaže obavljanje razgovora sa zarobljenim.

Nepoznata sudbina zarobljenika

Imamović je rekao da se ne sjeća da su mu proslijeđene upute Uprave i da mu nije poznata sudbina zarobljenika.

Na pitanje što bi uradio da je imao informacije o nečovječnom postupanju prema zarobljenicima, svjedok je odgovorio da bi obavijestio organ sigurnosti Trećeg korpusa, s eventualnim prijedlogom mjera.

U rujnu 1995. godine, naveo je svjedok, pokrenuta je akcija "Farz" na Vozući, u kojoj je sudjelovao veliki broj jedinica. On je potvrdio da je dobivao informacije o manjim grupama zarobljenih, koji su dovođeni u Vojnu policiju.

On je napomenuo da iz odreda "El mudžahedin" nisu dobivali informacije o zarobljenima.

Imamović je objasnio kako se odvijala komunikacija sa sigurnosnim časnicima u nižim jedinicama, kao i sa pretpostavljenim u organu sigurnosti Trećeg korpusa. Međutim, kako je naveo, komunikaciju s odredom "El mudžahedin" nije uspio ostvariti niti dobiti podatke o njihovom brojnom stanju, zapovjednom kadru, organizacionoj strukturi i slično.

Hrabrost i vještina

On je rekao da su predstavnici stranih boraca u rijetkim prilikama bili na referiranju kod zapovjednika 35. divizije prilikom priprema za borbena djelovanja.

"I pored hrabrosti i vještine, bio je neprihvatljiv način na koji su radili. Nikad nismo bili sigurni da li će krenuti u akciju i da li će to učiniti onako kako je planirano", rekao je Imamović.

Optužnica tereti Mahmuljina da kao zapovjednik Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred "El mudžahedin", nije ništa poduzeo da spriječi zločin pripadnika tog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tijekom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.

Prema optužnici, pripadnici odreda su od 11. do 29. rujna 1995. ubili 52 zarobljena srpska civila i vojnika.