Zločini u Mostaru: Izrečena kazna Tinjaku, Kordiću i Lovriću, šestorica oslobođena optužnice

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sud Bosne i Hercegovine izrekao je prvostupanjsku presudu kojom su trojica bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) osuđena na ukupno 16 godina zatvora zbog zločina protiv civilnog stanovništva na području Mostara 1993. godine, dok su šestorica oslobođena krivnje.

Nedžad Tinjak je osuđen na 12 godina zatvora, Jure Kordić na tri godine, dok je Draženu Lovriću izrečena kazna od godinu.

Sudjelovanje u ubojstvu nije dokazano

Istom presudom, Dario Sušac, Nuhan Šikalo, Dario Mihalj, Stanko Škobić, Tomislav Ančić i Slavko Golemac su oslobođeni optužbe.

Tinjak je proglašen krivim po više točaka za sudjelovanje u nezakonitom hapšenju bošnjačkih civila u Mostaru 1993. godine, koji su odvedeni i zatvoreni u logor “Vojno”, kao i za nečovječno postupanje prema njima, te silovanje dvije žene.

“Kao otežavajuću okolnost, Vijeće je cijenilo način izvršenja i težinu posljedica, upornost optuženog i brojnost radnji”, kazala je predsjedavajuća Vijeća Enida Hadžiomerović.

Ona je navela da su Kordiću i Lovriću izrečene blaže kazne jer posljedice njihovih radnji nisu tako teške i dalekosežne. Kordić je proglašen krivim po dvije tačke – za učešće u nezakonitom uhićenju i nečovječno postupanje u “Vojnom”, dok mu sudjelovanje u ubojstvu nije dokazano. Lovrić je osuđen po jednoj tački za nezakonito hapšenje.

Bez dokaza za UZP

Tinjak je oslobođen dijela optužbi, a Sušac, Šikalo, Mihalj, Škobić, Ančić i Golemac svih točaka optužnice koje su se odnosile na protivpravno zatvaranje, mučenje, nečovječno postupanje i silovanje civila koji su bili zatočeni u nehumanim uvjetima u logoru “Vojno” od 1993. do 1994. godine.

Vijeće je prekvalificiralo djelo iz optužnice, ocijenivši da nije dokazano da su optuženi počinili zločin protiv čovječnosti, odnosno s drugim pripadnicima HVO-a sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP), širokom i sustavnom napadu i progonu bošnjačkog stanovništva.

“Polazeći od optužnice, odmah je uočljivo nekoliko problema koji su izvedenim dokazima produbljeni”, kazala je Hadžiomerović.

Navela je da je u ranijem predmetu pred Sudom BiH, koji je vođen protiv Marka Radića i ostalih, utvrđena odgovornost za UZP, ali da se to ne može samo prenijeti na optužene u ovom predmetu. Ukazala je na sudske stavove da UZP ne može biti dodatak optužnici ili rezervni plan, već da je potrebno izvesti dokaze u konkretnom slučaju.

Oslobođeni po više točaka optužnice

Trojica optuženih osuđena su po zakonu bivše SFRJ kao suizvršitelji za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Optuženi su oslobođeni po više točaka optužnice jer Vijeće nije moglo van razumne sumnje utvrditi njihovu odgovornosti. Kako je Hadžiomerović obrazložila, za neke tačke svjedoci nisu mogli pouzdano identificirati optužene ili su pročitani iskazi preminulih svjedoka, na čemu se ne može zasnivati presuda u odlučnim činjenicama.

Po nekoliko točaka seksualnog zlostavljanja izrečena je oslobađajuća presuda. Hadžiomerović je obrazložila da je jedna svjedokinja događaje drugačije opisala u odnosu na navode optužnice, da je druga svjedokinja konstantno identificirala druge osobe, dok je treća navela samo ime počinitelja.

Suđenje u ovom predmetu počelo je u svibnju 2018. godine, a u međuvremenu su preminula dvojica optuženih – Nedžad Ćorić i Marinko Šunjić.

Kordić nije prisustvovao izricanju presude. Njemu, kao i Tinjaku i Lovriću, određene su mjere zabrane putovanja izvan BiH.

Na izrečenu prvostupanjsku presudu dozvoljena je žalba.