23. godišnjica: 200 ruža na Korićanskim stijenama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na lokalitetu Korićanske stijene, na planini Vlašić, danas je obilježena 23. godišnjica stravičnog zločina nad logorašima.

Na Korićanskim stijenama 21. kolovoza 1992. godine strijeljano je najmanje 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima.

Masakr na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni te da istina o tom zločinu bude zabilježena.

Sve žrtve tog zločina još nisu pronađene. Još se traga za 80 posto skeletnih ostataka jer je nešto više od 100 logoraša identificirano samo na osnovu jedne kosti ili zuba, dok preostali logoraši nisu uopće pronađeni.

Mučitelji su ih organiziranim konvojem, pod izgovorom da ih vode na razmjenu, doveli na taj lokalitet u planini i likvidirali. Savez logoraša u BiH navodi da je likvidacija započela riječima: "Ovdje mi mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive".

Na mjestu stradanja nedužnih žrtava danas je postavljena spomen-ploča i bačeno 200 ruža s litice.

Po riječima Jasmina Meškovića, predsjednika Saveza logoraša u BiH, do danas su ekshumirana samo četiri kompletna tijela žrtava dok su od nekih stradalnika nađeni samo dijelovi tijela.

Kako je utvrdio Sud BiH u jednoj od presuda za ovaj zločin, civili izvedeni iz autobusa sprovedeni su do ivice ceste iznad provalije i ubijeni tako što je muškarcima naređeno da kleknu na sami rub ceste prema provaliji, nakon čega je u njih pucano iz neposredne blizine.

Damir Ivanković koji je pred Sudom BiH priznao krivicu, nakon čega je osuđen na 14 godina zatvora, opisao je čin strijeljanja: ''Izdvojeni ljudi su vidjeli da će se nešto strašno desiti. Govorili su: ‘Ljudi, oni će nas pobiti...’ Počeli su skakati i počela je pucnjava''.

Na suđenju Saši Zečeviću, Radoslavu Kneževiću, Petru Čivčiću, Branku Topoli i Marinku Ljepoji 2010. godine pred Sudom BiH pročitan je iskaz zaštićenog svjedoka A, u kojem stoji: ''Rečeno nam je da kleknemo kao da se molimo a potom je počela pucnjava. U momentu sam se okrenuo i vidio da u mene puca policajac u plavoj uniformi. Ja sam se tad bacio i počeo puzati po stijenama i zaustavio sam se na nekom boriću, gdje sam ostao zakačen''.

U izjavi svjedoka A se dalje navodi da je strijeljanje trajalo 10 do 15 minuta, a poslije su se čule i detonacije bombi.

''Noga mi se ucrvala, puzao sam po šumi, rijeka me je nosila. Uspio sam prijeći na obalu i izgubio sam svijest. Kasnije sam saznao da sam bio u selu Dobretići, kada su me našli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su me previli, a zatim sam prebačen u bolnicu u Jajce'', ispričao je KO18, koji je preživio strijeljanje na Korićanskim stijenama.

Za ovaj zločin je Sud Bosne i Hercegovine osudio deset osoba na 183 godine zatvora. Osuđeni su: Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković, Željko Stojnić, Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja. Osim Ivankovića, krivicu su priznali Gordan Đurić i Ljubiša Četić. Pred Haaškim tribunalom krivicu je priznao Darko Mrđa, osuđen na 17 godina zatvora.