Zločini u Bileći: Muslimani pripremali zavjeru protiv sistema

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na suđenju za zločine počinjene u Bileći, svjedok Obrane Borisa Bošnjaka je izjavio da su u vojarnu u ovom gradu dovođeni ljudi zarobljeni na ratištu i oni koji su zatečeni s naoružanjem, a osiguravala ih je Vojna policija.

Zoran Terzić, nekadašnji zamjenik zapovjednika bataljona Vojne policije Hercegovačkog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), koji je saslušan putem videolinka iz Beograda, rekao je da su vojni policajci sprovodili zatvorenike u vojarni kada su išli na ručak i do toaleta, ali da ih nikada nisu ispitivali, već je to radio organ sigurnosti.

"Oni su nama dovezeni u Bileću, da li s nevesinjskog, gatačkog ili dubrovačkog ratišta, kao i ljudi koji su zatečeni s naoružanjem. Mi nismo išli po njih. Kod nas su dovedeni na čuvanje i mi smo ih čuvali", kazao je svjedok.

Prema njegovim riječima, zatvorenici su bili smješteni u učionicama za školovanje časnika, jeli su istu hranu i spavali na istim krevetima kao i vojnici, a jedina razlika je, po svjedoku, bila što su na prozorima imali rešetke. Negirao je da je ikada na nekom od zatvorenika vidio neke ozljede, niti mu se netko od njih žalio, navodi BIRN.

Za Bošnjaka je rekao da je bio s njim u Vojnoj policiji, da s njim nikada nije imao problema i da je izvršavao svaki zadatak koji je dobio. Bratoljub Brkljača, drugi svjedok Bošnjakove Obrane koji je saslušan videolinkom, kazao je da je radio u garnizonskoj ambulanti u vojarni i da su zatečene osobe dolazile u pratnji te da se sjeća da ih je pregledao sedam ili osam, i svi su tretirani kao pacijenti.

Istim videolinkom je saslušan i Gojislav Savović, svjedok Obrane Midoraga Grubačića i bivši operativac krim-službe u Vojnoj policiji, koji je za vojarnu rekao da se nije radilo ni o pritvoru ni o zatvoru, već o privremenom smještaju, i da je na osiguravanju tih osoba radilo četiri do šest vojnih policajaca.

"To su bile osobe uhvaćene s naoružanjem ili oni koji su spremali zavjeru protiv sistema", kazao je svjedok, koji je naveo da do njega nisu dolazili izvještaji da su te osobe maltretirane. Tužiteljstvu je ovaj svjedok pojasnio da su postojale informacije od muslimanskog stanovništva da su pripremali zavjeru i da je postojao spisak za likvidaciju koji je pronađen.

Bošnjaku i Grubačiću se sudi skupa sa Milošem Mavrakom i Ilijom Đajićem za učešće u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj vojarni 'Moše Pijade' u Bileći, kao i za to što su omogućavali drugima da ulaze i udaraju zatvorenike. Bošnjak je, prema optužnici, bio pripadnik Sedmog bataljona Vojne policije VRS-a i obavljao je dužnost zapovjednika straže, a ostala trojica bili su stražari, također pripadnici VRS-a.

Predrag Radović, svjedok Džajićeve Obrane, izjavio je da je optuženog upoznao u svibnju 1992. u bilećkoj vojarni i da su Vojnu policiju zajedno napustili sredinom srpnja iste godine, kada su se pridružili Bilećkoj brigadi.

U vojarni, kako je naglasio, nije bilo fizičkog maltretiranja zatvorenika, osim što su jedne noći međusobno incident napravili civili koji su dovedeni iz Gacka, da je u tom objektu u časničkim prostorijama bila smještena zarobljena medicinarka Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kojoj se do razmjene ništa nije dogodilo.

"Da nije bilo bataljona Vojne policije, svašta bi se dogodilo. Nismo nikoga sprovodili, radi samo ono što ti kažu", rekao je svjedok, prenosi BIRN. Izjavio je da osim Džajića poznaje Bošnjaka i Grubačića, a za optuženog Mavraka je kazao da nije bio pripadnik Vojne policije niti da je ikada ušao u vojarnu u Bileći.

U korist Džajićeve Obrane je svjedočio i Ljubo Kurdulija, koji je ispričao da je optuženog upoznao 20. srpnja 1992., kada je pristupio Bilećkoj brigadi, i da su do kraja rata zajedno ostali na položajima. Suđenje se nastavlja 3. prosinca.