Zločini u Orašju: Zatvaranja civila i obilazak prvih linija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svjedok Tužiteljstva BiH je na suđenju za zločine počinjene na području Orašja izjavio da je Vojna policija u ovom gradu bila pod jurisdikcijom Ministarstva obrane Herceg-Bosne.

Joso Dujmenović, nekadašnji pomoćnik za sigurnost u Drugoj bojni 106. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), ispričao je da je obilazio prve linije kako bi procijenio moral i ponašanje vojnika, o čemu je obavještavao svoje nadređene.

Prema njegovim riječima, 106. brigada je formirana 15. svibnja 1992. i njen prvi zapovjednik je bio Đuro Matuzović, a kada je otišao na drugu dužnost, zamijenio ga je Ivo Oršolić. Svjedok je kazao da je zamjenik zapovjednika Druge bojne do jeseni 1992. bio Joso Nedić, nakon čega je počeo zapovijedati ovom jedinicom.

"Linije sam obilazio svaki drugi ili treći dan, o čemu sam izvještaje podnosio Iliji Benkoviću, pomoćniku za sigurnost u brigadi, a usmeno sam obavještavao Josu Nedića kada on ne bi išao sa mnom. Pošto nismo bili domicilni, nismo bili prihvaćeni na linijama od lokalnog stanovništva", rekao je svjedok.

Na linijama je, prema njegovim riječima, dolazilo do konflikata, zbog čega su vojnici završavali u pritvoru, te je on, kako je kazao, dva ili tri puta išao po njih u školu u Donjoj Mahali, ali u unutrašnjost objekta nije ulazio. Svjedok je ispričao da je u zoni odgovornosti njegove jedinice bilo prisutno pet do deset ljudi iz Vojne policije koji su izvještaje podnosili svom zapovjedniku Peri Vincetiću.

"Vojna policija je bila pod jurisdikcijom Ministarstva obrane Herceg-Bosne i Uprave Vojne policije", rekao je svjedok. Odgovarajući na unakrsna pitanja Obrana, svjedok je dodao da je od kolovoza 1994. bio pomoćnik Matuzoviću, koji ga je kasnije pitao je li čuo za radnje Pere Vincetića, o čemu, kako je kazao, ništa nije znao, prenosi BIRN.

"Tvrdim da mnoge stvari nije znao. Da jeste, mislim da bi poduzeo neke stvari. Vojna policija nije bila pod Đurinim zapovjedništvom", rekao je svjedok i naveo kako je čuo da je Matuzović poduzeo neke radnje protiv braće Vincetić i da mu je kuća otišla u zrak. Kazao je i da nikada nije vidio srpske zarobljenike da rade na linijama niti mu ih je spominjao Nedić.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su, osim Matuzovića i Nedića, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Zločine su, prema optužnici, počinili kao pripadnici zapovjednih struktura HVO-a te vojne i civilne policije u Orašju, a na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubojstvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Tužiteljstvo je pročitalo iskaz preminule svjedokinje Zagorke Caušević u kojem je navela da su u travnju 1992. vojni policajci došli po nju i supruga i odveli ih najprije u dvoranu škole u Orašju, a potom u školu u Donjoj Mahali, gdje ih, kako je rekla, nisu tukli, osim što joj je suprug jedne prilike bio na radovima.

Prema iskazu svjedokinje, ona je nakon puštanja iz škole razmijenjena, njen suprug je ostao u Orašju zbog sina i poslije joj je pričao da su jedne prilike vojnici došli pred njihovu kuću, dozivali ga i bacili bombu, a kada su kasnije posjetili kuću, bila je spaljena. Nastavak suđenja je 28. kolovoza.