A što će nama donijeti SSP?!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovog ponedjeljka probudio sam se kao i obično, umio se, oprao zube, kao i obično, obukao se kao i obično, iznio bicikl iz stana kao i obično, dogegao se do posla kao i obično, preuzeo dnevne obveze kao i obično i potom sišao do kafića preko puta posla da prozborim koju s kolegama, kao i obično. I baš kao i obično, pričali su o svadbama, djeci, vremenu, prometu, lokalnoj politici.

Prisjetio sam se silnih bajki kojih smo se naslušali o Europskoj Uniji, kako u tom Eldoradu ulicama teče med i mlijeko, a sisate, guzate, preplanule žene ili mišićavi, visoki, crnokosi muškarci (jel, ovisno koje su vam sklonosti) hrane te zlatnim kašikama i poje zlatnim vrčevima. Koliko se sjećam, kad sam u svojoj ulici biciklom prolazio pored (opet) neispražnjenog kontejnera, nisam primijetio ni med ni mlijeko, nego je netko bacio bidon nečega pokvarenog u kontejner i on je na ovih plus trideset eksplodirao i sve je smrdjelo u p...

Prisjetih se tijekom te kave kako nam uporno govore o skoku bruto društvenog proizvoda i kako smo, evo dok sam točio vrhnje iz male plastične zdjelice u kavu, u tih nekoliko sekundi, postali bogatiji za nekoliko posto. Sjetio sam se da još nisam platio stanarinu i telefon i kako sam već tom mišlju siromašniji nekoliko stotina konvertibilnih maraka.

Pri povratku na posao svratio sam do piljare, bacio oko na sirni namaz, tražio sam rok trajanja. Uspio sam pritom isključiti se i sekundu razmišljati o tim silnim kvalitetnim, a jeftinim proizvodima iz Europske unije, kako preplavljuju police naših trgovina, zovu nas i mame svojim šarenilom... zaključio sam da je namazu istekao rok nekoliko dana prije započinjanja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Doista, ima li ikakve razlike u našim životima od ponoći, 1. lipnja 2015. godine?!?

Oko čega ba da mi pregovaramo?!

Početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Bosni i Hercegovini dan nam je na dar, kao znak dobre volje, kao zalog pozitivnog ekonomskog zamaha i pozitivnih političkih kretnji. Svi smo svjesni da ova zemlja ima mnogo neriješenih pitanja, od provedbe presude u slučajevima Sejdić i Finci, preko neriješenih graničnih pitanja, pobogu, do provedbe samog dejtonskog ustava.
Bosna i Hercegovina nema ustav, nema jednu viziju zajedničke budućnosti, nema ekonomski plan i program razvoja, pobogu, nema jednu najobičniju žensku rukometnu reprezentaciju!

Ne trebamo se zavaravati da su naši političari bilo što zaslužili, zaradili. Njih samo zanima tko će zasjesti u koji upravni odbor i na koju direktorsku poziciju. Zaboravljaju da je jedina zdrava ekonomija slobodna te da, žele li zdrava javna poduzeća, smiju samo nadzirati njihov rad, dakle, boriti se za pozicije u nadzornim odborima, ne i pokušavati kreirati poslovnu strategiju tih poduzeća.

To je i jedna od stavki Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, slobodan promet proizvodima na obje strane. Mi praktično i nemamo neki specijalan proizvod, malo izvozimo sirovinu i poluproizvod i eventualno doslovce pilićarimo kakvim jeftinim proizvodima poput prehrambene industrije.

Imamo jedan gotovi proizvod, radnu snagu, no vidimo na primjeru Hrvatske da ima jednako dobre, a jeftinije radne snage u nekim drugim svježe pripojenim europskim zemljama. Nemamo baš nešto zbog čega bismo godinama pregovarali i tražili neke posebne uvjete od Europe.

Političarima će SSP pasti najteže

Početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju poklonjen nam je nakon jednog znaka dobre volje unutar države, formiranja Predsjedništva BiH i obećanja da će sve teći prirodnim tijekom, da nećemo započeti neki novi rat i slično. Nije nama Europa opet dala ništa specijalno, vjerojatno ćemo, zajedno s Kosovom, imati pregovore teže od bilo koje druge zemlje kandidatkinje za priključenje Europskoj uniji.

Rezova će biti na sve strane, trebat će istesati uspješan birokratski stroj iz ovog kojeg imamo, a koji je pokupio najgore značajke zapadne demokracije i nadogradio ih na preživjele loše zaostavštine socijalizma. Ti će se rezovi, naravno, odraziti na običnim ljudima preko čijih će se leđa lomiti svako otpuštanje, sistematizacija radnih mjesta, svaka štednja u javnom sektoru. Ali...

Sjećate li se još kako je počeo rat u Bosni i Hercegovini? Počelo je prvim demokratskim izborima i pobjedom koalicije nacionalističkih stranaka nad tada nedovoljno glasnim reformistima Ante Markovića. Potom su ti isti članovi pobjedničke koalicije, kao po scenariju, okrenuli topovske cijevi jedni na druge. Dva desetljeća nakon toga nijednom nisu dobrovoljno sjeli za pregovarački stol. Non-stop su u pitanju bili neki međunarodni pritisci i slično. Nakon posljednjih izbora 2014. godine, prvi put su nasljednici tih tadašnjih nacionalista i socijalista i reformista i koga li sve ne dragovoljno sjeli za stol. Nisu natjerani UN-ovima, NATO-ima, SFOR-ima, EUFOR-ima, nego sami sjeli, natjerani jednim tako sitnim detaljem.

Funkcioniranje bez vlasti 

Ljudi u ovoj zemlji posljednjih godina uče da im za život nisu potrebni političari, potreban im je rad, disciplina, hrana, odjeća, obuća, zdravstvena njega, odmor... Prvo je Mostar bez vlasti funkcionirao prilično normalno, sada Hercegovačko-neretvanska županija prilično normalno funkcionira bez vlasti, a svakim danom, krug naoko potrebnih institucija vlasti bez kojih se zapravo i može... se širi. Možda vi to još i ne vidite najbolje, ali ovo je prva godina nakon rata u kojoj sam čuo da djeca žele upisati srednju školu koja će im omogućiti da imaju posao i plaću i obitelj, a ne koju će završiti, eto radi diplome. Ljudi to čine nesvjesno, jednostavno, dođe iz guzice u glavu da čovjek koji ne radi izumre.

Baš kao što je nesvjesno ušla u početak pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna i Hercegovina je tako nesvjesno prerasla ona pitanja zbog kojih je rat i počeo. Neki svoj na svome, neki svoj član u svome odboru, neki svoj direktor u svome poduzeću. Nema toga. To će političari, jedini koji su to imali, izgubiti.

Moj/tvoj/svoj je samo danas, samo rad, samo život, samo obitelj.

A Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nama, običnim ljudima, donijet će stabilizaciju. I pridružit će nam, ovdje dolje u ovu rupu, sada nepravedno bahate i ohole političare.