Ako Stara nije valjala, dajte da Nova bude jedna od boljih!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još jedna godina je za nama. Reći će mnogi kako odavno nije bilo gore, neki će reći kako je bolja od prošle, neki će, pak, reći kako je ova bila dobra kakva nas tek čeka.

Koja se god definicija i analiza uzmu u obzir, čini se da prolaze. Jedno je sigurno – svaka godina u Bosni i Hercegovini godina je izazova. Bilo na javnom ili na privatnom planu. Država je to koja se neprestano bori s vremenom, pred kojom je bezbroj rokova, a koje redovito prekoračuje. Čak i kad ih sama sebi zadaje. Država je to koja ne da jednostavan život.

U 2016. godini, kao i u svakoj, naslušali smo se obećanja. Prema svakom od njih, trebalo nam je biti bolje i jednostavnije živjeti. Naslušali smo se i priča o koalicijskim ljubavima pa smo se potom nagledali kako ljubavi pucaju, a onda srca lijepe. Naslušali smo se borbi protiv korupcije pa smo čitali kako oni rade sve po zakonu i kako poslove ipak dobivaju njihovi ljudi. Isto po zakonu. Naslušali smo se, kao da slušamo priče iz nekih ranijih godina.

Kažu kako će 2016. godina biti zapisana kao povijesna godina zbog aplikacije za članstvo u Europskoj uniji. No, čak ni tu činjenicu neće tri bh. povijesti uzimati iz istog kuta. Kažu kako smo načinili veliki korak naprijed prema vani. Zato neprestano zanemarujemo kako korake unutra, jedni prema drugima, nikako ne činimo. Čak činimo sve veće korake jedni od drugih.
Bila je ovo godina kad smo nakon bezbroj peripetija saznali koliko nas točno živi u BiH. Ali to smo, otprilike znali. Nismo iz ispolitiziranog popisa stanovništva uspjeli doznati mnoge ključne stvari. Čak sami sebi tajimo koliko nas je nepismenih, a koliko siromašnih i bijednih.

Birali smo i lokalnu vlast. Sa žuganjem u njedrima kako samo lažu i kradu, uglavnom smo odabrali iste. Barem oni koji su birali. Neki u Stocu su izabrali silovanje demokracije i napravili još jednu mrlju u umrljanoj BiH. Mostar nije birao. Mostar je zaboravio birati. Mostar je odumro i otupio u 2016. godini. Za njega vrijede one definicije s početka priče – svaka je sve gora.
Puno se pričalo o ratu i zveckanju oružja. Možda više nego do sada. Pale su neke glave u obračunu s kriminalom. Premotano klupko se odmotava. Nedovoljno. Velike ribe miruju. Nitko još uvijek nema tako jaku mrežu. Svi imaju jak jezik.

Mi smo se trudili biti bolji. Neke stvari bi ostale zauvijek prešućene da nije bilo naših slova. Zbog nekih stvari smo nekome malo veći neprijatelji nego što smo neprijatelji nekim drugima. A istina je mnogima i 2016. godine bila najveći neprijatelj. Bilo je teških riječi. Netko je prijetio zbog pisanja, netko zbog nepisanja onako kako nekome paše. Mi smo samo željeli da znate što se zbiva oko Vas.

Vodili smo Vas na putovanja, u kolumnama smo pokušali progovoriti o onome što svi znaju a nitko neće da kaže. Trudili smo se biti brži i bolji ne natječući se ni s kim. Neke stvari su se zbog naših tekstova promijenile, neke završile na sudu. Nekima smo bili izvor, potpisali nas ili ne. No, shvaćamo da smo svi u istom medijskom moru u kojem treba ploviti. A mi smo izabrali svoja vesla i jedra, a broj vas koji nas čitate, a što nas svrstava u vrh portala u BiH, dodatni nam je vjetar.

Godina pred nama, političkim rječnikom napisano, bit će godina izazova. Valja nam opet preživjeti u državi koja je, čini se, najveći neprijatelj onima koji u njoj žive. S prvim danom 2017. poskupjet će hrana. Plaćat ćemo skuplju struju, telefoniju, gorivo je već poskupjelo a i opet će, poskupljuje registracija vozila. Poskupljuju i cigarete. Plaće, onima koji ih imaju, bit će iste, mirovine će puzati istim tempom, a pregladna država neće nikada imati novca za sve veći broj gladnih niti mudrosti da zatvori vrata onima koji žele pobjeći.

Ipak, nitko nam godinu neće učiniti boljom, ako mi nećemo sami biti bolji. Želimo Vam puno zdravlja, prije svega. Želimo Vam ostvarenje snova. Želimo Vam debel džep točno onoliko koliko Vam treba. Bez viškova. Želimo Vam miran život, mir Vama i onima pored Vas. Želimo Vam čist i bistar odraz u ogledalu i miran pogled u tuđe i vlastite oči. Jer, mi smo godina, brojke na kalendaru su samo brojke, a život živimo mi. Jedni pored drugih, jedni s drugima.

Učinimo sve što je u našoj moći da kad budemo ispraćali ovu Novu kažemo kako je bila jedna od boljih!

ŽIVjELI!!!