Alarm u BiH: Nasilje nad ženama sve kompleksnije, mnoge životno ugrožene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Zabrinutost zbog problema nasilja nad ženama široko je rasprostranjena u Bosni i Hercegovini gdje je skoro svaka druga žena iskusila neki oblik nasilja koje, smatraju stručnjaci, postaje sve kompleksnije, a žene bivaju životno ugroženije, piše Anadolu Agency (AA).

U bh. entitetu Republika Srpska (RS) u prvih jedanaest mjeseci ove godine četiri žene su ubijene kao posljedica nasilja u obitelji.

"Dvije su supruge, jedna intimna partnerka i jedna snaha. Kao izvršitelja su identificirana četiri muškarca, od kojih su dvojica bračni drugovi, jedan je intimni partner i jedan je svekar”, potvrdili su za AA iz MUP-a RS-a, navodeći da je u 2018. godini takvih slučajeva bilo dva.

Na području Federacije BiH, zaključno 1. listopada, evidentirano je pet slučajeva ubojstava žena i svi slučajevi su rasvijetljeni, podaci su Federalne uprave policije (FUP). Međutim, još uvijek je ostala nerazjašnjena smrt stravično ubijene Lane Bijedić iz Mostara, koja se dogodila 6. listopada.

"U dva slučaja žrtva i osumnjičeni su bili u rodbinskoj vezi, a u tri slučaja  žrtva i osumnjičeni nisu bili u rodbinskoj vezi”, naveli su iz FUP-a, ne precizirajući u kojem srodstvu su bili žrtva i počinitelj.

Od ukupnog broja ubojstava u BiH, pet su se dogodila na području Kantona Sarajevo, potvrdio je krajem studenog kantonalni MUP.

Nasilje se češće tretira kao prekršaj

Iako su policijski i statistički podaci o stopama kriminala uobičajeno sredstvo za utvrđivanje obima nasilja, ti su podaci ograničeni činjenicom da se većina nasilja, posebno obiteljskog, ne prijavljuje policiji, zdravstvenim ustanovama ili službama za potporu.

Neinformiranost o postojanju službi za pomoć je u nizu prepreka za žene koje žele prijaviti nasilje. Druge prepreke odnose se na osjećaj srama zbog viktimizacije, strah od počinitelja, nepovjerenje u institucije, želju da se obitelj održi na okupu i financijska ovisnost.

Iako u BiH postoji zakonski okvir, organizacije koje se bave pružanjem pomoći žrtvama smatraju da se zakoni o nasilju nad ženama ne provode adekvatno, posebno u oblasti sankcioniranja počinitelja.

"Stručnjaci kažu da se nasilje u obitelji, u praksi ,u oba entiteta češće tretira kao prekršaj, a ne kao zločin, što ukazuje na percepciju policijskih službenika, tužitelja i sudova da nasilje nije ozbiljan problem”, navodi se u istraživanju koje je 2018. godine provela Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE).

U 80 posto slučajeva nasilnicima uvjetna kazna

Organizacija Atlantska inicijativa je u svom izvještaju o nasilju u obitelji podsjetila da je OSCE i 2011. godine proveo sistematsku analizu odgovora pravosudnog sustava BiH na nasilje u obitelji, a izvještaj nakon analize je pokazao da se počiniteljima u 80 posto slučajeva izriče uvjetna kazna. 

"Ako dovedemo u vezu činjenicu da kaznene sankcije predstavljaju odgovor društvene zajednice na počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji, onda presuda sa svojom uvjetnom kaznom analizirana šalje pogrešnu poruku da se nasilje u obitelji ne smatra dovoljno ozbiljnim kaznenim djelom”, navode iz Atlantske inicijative.

Ističu kako, na osnovu istraživanja koje su prije nekoliko godina proveli, većina žena smatra da uvjetne osude nisu adekvatna kazna za počinitelje, niti su ih odvratile od upotrebe nasilja u budućnosti.

Dželila Mulić-Čorbo, psihoterapeutkinja Fondacije lokalna demokracija koja vodi sigurnu kuću u Sarajevu, smatra da ovakve sudske odluke odvraćaju žrtve od prijava i tjeraju ih da odustanu od optužbi.

"To je poruka da se negdje ne isplati proći cijeli pakao, jer žena zaista živi u strahu, sramu, s niskim samopouzdanjem i zaista jako mnogo prepreka. I onda kada se odluči da skupi hrabrost i prijavi nasilje i krene u cijeli proces počinitelj dobije uvjetnu kaznu", istakla je Mulić-Čorbo.

U razgovoru za AA ističe da se u BiH radi sa ženama koje su pretrpjele nasilje, ali da nedostaju programi koji se bave počiniteljima, kao i programi psihoterapijskog rada s obiteljima koje su često prepuštene sebi.

Potreban rad s počiniteljima

Tvrdi da, iako surađuju s centrima za socijalni rad i policijom, nemaju procjene počinitelja i njihovih stanja, što im je neophodno kako bi se procijenio stvarni rizik po žene.

"Oni su postali počinitelji. Nisu svi s odsustvom empatije, osjećaja krivice i preuzimanja odgovornosti, jer tada govorimo o nekoj psihopatologiji koja je opasna i rizična, ne samo za žene i djecu nego za bilo koga drugog u njihovom okruženju. Ovdje govorimo za veliki broj drugih poičinitelja s kojima se itekako može raditi i dovesti do nekakvog funkcionalnije razine života", smatra Mulić-Čorbo.

Kapacitet sigurne kuće u Sarajevu je 35 i unazad nekoliko mjeseci je popunjen. Mulić-Čorbo ističe da je u 2018. godini u odnosu na godinu ranije zabilježen porast prijava i poziva na SOS liniju koju je otvorila Fondacija.

"Primijetili smo u 2019. godini da su slučajevi nasilja dosta kompleksniji, u smislu da je prisutno raznih oblika nasilja, da su žene koje dolaze u mnogo većem riziku da budu ubijene. Prethodnih godina takve prijetnje nisu bile na to razini, bar ne u ovoj mjeri”, istaknula je sarajevska psihoterapeutkinja.

Nasilje se ne smije tretirati kao tradicija   

U prošlogodišnjem istraživanju OSCE-a, u kojem je sudjelovalo više od 2.300 žena iz BiH u dobi između 18 i 74 godine, navodi se da je njih 48 posto iskusilo neki oblik nasilja od svoje petnaeste godine.

"Veliki postotak žena iz tog istraživanja smatra da je nasilje u obitelji dio tradicije, što nam otvara prostor o kojem trebamo vrlo jasno da pričamo, da nasilje nije tradicija, da žene nisu podčinjene, da imaju pravo glasa i da je to njeno osnovno ljudsko pravo i negdje nam otvara prostor da mi sustavno zaista trebamo početi djelovati na razne načine", kazala je Mulić-Čorbo.

U izvještaju se navodi da je zbog sve težih slučajeva koje prijavljuju žrtve u FBiH (pri čemu se javlja veća učestalost fizičkih ozljeda), više slučajeva zadobilo pažnju policije u ovom entitetu u odnosu na RS.

"Ono što nam nedostaje u sustavnom pristupu jeste da radimo procjene rizika kao takve. Nama sve žene koje dođu u sigurnu kuću su u opasnosti. Mi na taj način pristupamo radu, psihosocijalnoj potpori, pravnoj podršci. Onog trenutka kada žena zaista prijavi nasilje i kada se odluči da će pokrenuti postupak razvoda rizik se povećava", objasnila je psihoterapeutkinja Mulić-Čorbo.

Prijava nasilja je zakonski obavezna

Istaknula je da se rizik od fizičkog ozljeđivanja posebno povećava po izlasku iz sigurne kuće, na što oni, ali ni sustav nemaju kontrolu. Zbog toga je, kako je kazala, važno raditi na prevenciji.

"Nedostaje nam preventivni dio. Za FBiH nam predstoji da se usklade zakoni s Istanbulskom konvencijom, koju smo potpisali i ratificirali, a koja garantira da je žena žrtva nasilja u središtu svih institucija. Ona to još uvijek nije, na terenu nije, žena nije u središtu svih institucija, da joj se omogući zaštita i samostalan život", poručila je.

Budući da je nasilje u obitelji zakonski definirano kao kazneno djelo u FBiH, a u RS-u i Distriktu Brčko kao kazneno djelo ili prekršaj Mulić-Čorbo je istaknula da su društvo i pojedinac obvezni prijaviti ga.

"Moramo podići razinu svijesti da smo svi odgovorni i da ćemo na taj način pomoći. Mi ne ulazimo u sferu privatnosti kada je u pitanju nasilje u obitelji. Moramo ustvari da izađemo iz te sfere, to je javni i društveni problem i moramo da pomognemo", poručila je MuliććČorbo.

Sigurne kuće u BiH popunjene

Prema podacima koje je od sigurnih kuća prikupila Anadolu Agency (AA) ove godine je u njih osam koje djeluju na području BiH smješteno više od 200 žena i djece, žrtava obiteljskog nasilja.

Smještajni kapaciteti ovih sigurnih kuća su popunjeni, a zbog višestrukih problema koje imaju, žene u odnosu na ranije bivaju mnogo duže zbrinjavane.

U Sigurnoj kući u Banjaluci je mjeru potpore u ovoj godini koristilo 38 osoba, odnosno 19 žena i 19 djece koji su preživjeli nasilje od strane članova obitelji, istakli su za AA iz Fondacije Udružene žene Banja Luka.

Na SOS telefon je prijavljeno ukupno 1.032 slučajeva što je, ocijenili su, velika brojka, koja ukazuje da se nasilje percipira kao društveni problem koji zahtjeva prijavljivanje, evidentiranje i postupanje u cilju osiguravanja zaštite za žrtve i sankcioniranja počinitelja.

Iz Udruženja "Žena BiH" iz Mostara navode da je u posljednje vrijeme povećan broj žena koje ih kontaktiraju što je, smatraju, jasan pokazatelj da sve veći broj žena želi izaći iz tog začaranog kruga nasilja. U njihovoj sigurnoj kući je ove godine boravilo 13 žena žrtava obiteljskog nasilja, dok je u prošloj godini bilo osam.

Sigurna kuća u Modriči u prosjeku zbrinjava oko 100 žena s djecom, od toga oko 15 djece zbog preživljelog nasilja od roditelja ili staratelja.

"Obzirom da u Republici Srpskoj, Centar za socijalni rad donosi rješenje o smještaju oni su vrlo rigorozni i u Sigurnu kuću upućuju baš, baš teške slučajeve koje moramo mnogo duže zbrinjavati zbog višestrukih problema koje imaju", kazala je za AA Gordana Vidović, direktorica Sigurne kuće u Modriči.

Prisutno i institucionalno nasilje nad žrtvama

Istaknula je da se mnoge žene ne usuđuju prijaviti nasilje zbog lošeg iskustva sa subjektima zaštite.

"Primjera radi, ukoliko su ranije prijavljivali nasilje i institucije nisu uradile nešto konkretno kako bi se zaustavilo nasilje, odnosno počinitelj kažnjen novčanom kaznom i slično, one se kasnije teže odlučuju, a mnoge od njih su doživjele i institucionalno nasilje što je pogubno s aspekta njihovog povjerenja odnosno nepovjerenja u sustav zaštite", istakla je Vidović.

Udruženje građanki "Vive Žene" iz Tuzle u okviru svog programa ima sigurnu kuću u kojoj je ove godine boravilo 57 osoba, od čega 17 djece. Navode da u odnosu na razdoblje prije 15 godina žene znatno više prijavljuju nasilje ali i dalje nedovoljno jer više od polovice slučajeva nasilja nije prijavljeno.

"Potrebno je stalno provoditi kampanje s ciljem povećanja svijesti, ohrabrivati i poticati žene da ne trpe nasilje, u čemu važnu ulogu imaju mediji i način kako oni prenose informacije. U tom smislu treba biti što više edukativno-informativnih emisija", istaknula je za AA Danijela Kaloci, socijalna pedagoginja Udruženja.

Prijavljivanje nasilja u obitelji besplatno i anonimno i može se obaviti na SOS telefone u Federaciji BiH 1265 i RS-u 1264.