Čovjek
Amir Reko za Bljesak: Nobelova nagrada bi bila podsjećanje da nije zaboravljeno dobro
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Amir Reko je kandidiran za Nobelovu nagradu za mir. Prije toga, u rodnom je gradu gdje je bio i zapovjednik obrane, proglašen 'personom non grata'.
Pojedini mediji već dugo ga proglašavaju izdajnikom i neprijateljem Bošnjaka. Dva su ga puta pokušali likvidirati. ''Vrhuška SDA'' mu je, kako sam kaže, zagorčala život. Živio je u Danskoj i prije nekoliko godina se vratio u BiH. U svojoj se domovini koju je životom branio Reko ne osjeća sigurno.
Spasio 45 civila tri dana nakon što su mu zapalili obitelj
Reko je 1992. godine, kao zapovjednik obrane Goražda i visoko pozicionirana vojna figura Armije RBiH, spasio od smrti 45 srpskih civila u selu Bučje koja im je prijetila od strane Armije RBiH. I to samo tri dana nakon što su mu majka i obitelj živi spaljeni u rodnom selu Gudelj od strane srpskih snaga.
O Rekinom je herojstvu svojedobno snimljen i film, ali SDA, najveća bošnjačka stranka, nije bila zadovoljna.
“Zbog vlastitih interesa, SDA je bila protiv tog filma jer sam rekao da ne želim da u taj film ide priča o Aliji Izetbegoviću i Armiji RBiH. Rekao sam da to ne dolazi u obzir. Oni nisu bili u stanju iskoristiti ovaj događaj iz rata i reći – evo, to je duša bosanskog muslimana, Bošnjaka, nije bitno je li Amir, Omer ii Haso“, izjavio je Amir Reko za Bljesak.info.
Nepoželjan u gradu kojeg je u ratu branio
U Goraždu je Reko već neko vrijeme i nepoželjna osoba. 'Persnom non gratom' proglasilo ga je Gradsko vijeće Goražda i to posebnom Deklaracijom. Za proglašenje nepoželjnim čovjeka koji je bio zapovjednik Armije RBiH, jedan od heroja obrane Goražda koje je bilo pod opsadom srpskih snaga, glasalo petnaest vijećnika, četiri su bila suzdržana, a njih šest je bilo odsutno.
U Deklaraciji se, između ostalog, navodi da se “Amir Reko nepoželjnim proglašava zbog iznošenja neistina, te bacanja ljage u medijskim istupima na istinske branioce ovog prostora, a samim tim i nanošenja nesagledive štete braniocima“.
“Amir Reko je medijskim istupima već duži period minimizirao časnu borbu Armije RBIH, njen komandni kadar, čestite i hrabre branioce, a koji su u najtežim trenucima Agresije bili na prostoru Goraždanskog okruga. Pri tome je zanemario da je na ovom prostoru ubijeno preko 2.000 civila te više od 150 djece, da su na ovom prostoru ubijene cijele porodice, da su majke ostale bez nekoliko sinova, te da mnoge nemaju nasljednika, a pri tome je općina Goražde bila u potpunoj blokadi pod neselektivnim granatiranjima bez biranja cilja”, stoji također u Deklaraciji.
“Ne zanima me kako se koja vojska zove. Ako ja kaljam ugled Armije RBiH, neka im je na sramotu. A svima im mogu samo reći – tko je god digao ruku na nejač, na civile, kaljat ću ga gdje god i kako stignem. Zločin se može obraniti“, ističe Reko.
“Ponos nijedne vojske ne smiju biti zločini“
Ponos Armije RBiH, dodaje, ne smiju i ne mogu biti zločini koje je počinila.
“Bez obzira na to što se u Goraždu vodio obrambeni rat, ne smijemo negirati zločine koji su počinjeni nad Srbima. To ne može biti na ponos nikome. Ako vi majci ubijete dijete, nema tu opravdanja i licitiranja žrtvama po onoj 'i oni su nama', 'znaš li koliko su oni naših pobili'. Za tu ženu više nema života. Njoj je nestao svijet“, ističe Reko.
Tragično je, dodaje, što je bio vodeći zapovjednik obrane i oslobođenja Goražda i sada je nepoželjna osoba.
“Vrhuška SDA me imala namjeru ubiti nakon spašavanja srpskih civila, a spasio sam s vojnicima Goražde. To je bila najveća bitka Armije RBiH '92. godine. Totalno je poremećeno da govore da ja kaljam ugled Armije. Znaju oni da u tom gradu i dalje žive ljudi koji su činili zločine, a nisu nikad ni kažnjeni ni osuđeni za zlodjela koja su činili“, dodaje.
Kako se postaje izdajnik Bošnjaka i Bosne
Reko mjesecima dobiva prijetnje smrću i o njemu se u medijima pod kontrolom SDA i društvenim mrežama piše kao 'izdajniku Bošnjaka i Bosne'.
“Tražio sam i od gradonačelnika Goražda da uživo govorim na TV Goražde da objasnim što se zbiva, tražio sam press konferenciju, da iziđu na megdan, ali oni to nisu smjeli. Izdajnik sam im jer govorim stvari koje ne bih po njihovom smio govoriti. Lažu da nije postojala naredba za 'čišćenje sela', ako meni netko kaže da 'očistim selo', svakome tko poznaje 'ratni rječnik', jasno je šta to znači“, rekao je.
Kada se vratio iz Danske gdje je proveo gotovo 20 godina života i progovorio o ratnim događanjima u goraždanskom kraju, uslijedili su linč, hajke, prijetnje.
Prva Srebrenica
“Ako želimo biti čisti, mi Bošnjaci, moramo se otarasiti ljudi koji su činili ratne zločine. Da sam ostao u Goraždu nakon '92. ovaj intervju sada ne bih mogao raditi. Bio bih davno mrtav“, dodaje.
Goražde je, objašnjava, te ratne '92. prema planovima srpskih snaga, trebalo biti prva Srebrenica.
“Užasni napadi srpske artiljerije, krenuli su na zauzimanje grada, bila je opsada. I u tom trenutku, tri dana nakon što se dogodilo da mi je majka živa zapaljena, kao i obitelj, to je bio jedan izuzetno težak trenutak. U pitanju su bili goli životi, mi se jesmo branili, ali to ne znači da se ne trebaju poštovati Ženevske konvencije“, govori Reko.
Srpski civili koje je spasio, dodaje, možda i jesu bili naoružani u selu Bučje, ali sami po sebi nisu bili zločinci.
“Odbiti jednu takvu naredbu meni kao zapovjedniku brigade je bilo teško. Gledaš u njih, znaš što su ti pripadnici srpske vojske prije tri dana uradili, ali ja sam im rekao da ih ne mogu ubiti, naši su vojnici repetirali puške, a onda sam rekao tim Srbima 'Ja vas neću pobiti, pomoći ću vam, idite s milim Bogom'. Vjerojatno je razlog takve moje odluke neko vaspitanje moje majke“, govori Reko.
Svi koji su preživjeli rat, nikad ga nikome ne bi poželjeli
Na prijetnje ratom i najave novih oružanih sukoba koji su već mjesecima prisutni u bh. javnosti, Reko kaže, da svatko tko je osjetio što je pravi rat, a u njemu su, smatra, najpošteniji ginuli, prezire takve priče.
“Na svim stranama su ginuli obični ljudi, oni koji su rat preživjeli, ma kako se zvali, dobro znaju šta je rat i nikome ga ne bi poželjeli, nigdje na ovom svijet. Moj djed koji je bio hodža mi je govorio na jednom ramenu ti je Allah, a na drugom đavo, i obojica ti govore, a ti vidi koga ćeš poslušati. Neka se svatko zapita od njih koji pozivaju na rat, gdje im je savjest“, dodaje.
Život je, dodaje, tako kratak da nemamo vremena biti okrenuti leđima prema drugom čovjeku.
“Znam da možda zvuči kao utopija, ali umjesto da se okrenemo istinskim ljudskim vrijednostima, izgradnji odnosa i mira među ljudima, okrećemo se mržnji i tom đavlu. Rat nitko normalan više u BiH ne bi mogao podržati. Toliko toga imamo zajedničkog na ovim prostorima, ako smo ljudi, ako ima išta ljudsko u nama, poslušat ćemo one koji su protiv rata, one koji su ga preživjeli, one koji su izgubili svoju djecu“, dodaje.
Svakog od nas će dočekati dva metra zemlje
Zaboravljaju ljudi, podsjeća, da će svakog od nas na kraju dočekati samo dva metra zemlje.
“Živimo onoliko koliko žive naša djela. Demokratija je daleko od naših prostora, jer gdje nema reda, vladavine prava, nema ni države. A s ljudima koji su danas na vlasti, na svim stranama, teško da će naša zemlja ići naprijed“, smatra Reko.
Političarima bi, ističe, bilo daleko mudrije, da prestanu koristiti pojmove poput 'građanska država', 'probosanske snage'.
“Iza toga stoje samo Bošnjaci. SDP i ovi što govore da su probosanske snage, one to nisu, ukaljali su riječ probosansko. U tom pokretu nema ni Hrvata ni Srba, nađu neke ikebane pa ih stave. To nije Bosna, a ni bosansko“, ističe Reko.
“Za Bosnu je pogubna SDA koja stvara islamski rezervat“
Smatra i da se stvara revolt među Hrvatima u BiH koji se ovdje ne osjećaju zaštićeno.
“Ako ne bude istinske ravnopravnosti u BiH, onda nema Bosne. Ako Hrvati žele, ili Srbi, ili bilo tko bilo koje nacionalnosti nešto svoje, pa pustite ih. Nemojte nametati tim ljudima, oni jedno vrijeme mogu slušati, ali stvarate revolt, ogroman revolt u narodu. Ako je BiH naša zajednička država, onda narodi moraju biti istinski ravnopravni“, dodaje.
BiH, onako kako je vidi SDA, na temeljima politike Alije Izetbegovića, Zelenih beretki, je put u propast.
“Mi Bošnjaci imamo dva puta – sa SDA, je to islamski rezervat, fildžanistan, a Bosna, u pravom smislu Bosna tako da svi budu zadovoljni. Oni manipuliraju ljudima, posebno mladima, vrbuju ih, koriste njihove emocije i stvaraju atmosferu mržnje. Bošnjaci su dostojanstven narod, ne želim da nas se gura u neki rezervat gdje će nam komšije biti vehabije, a toga treba biti svjesna i srpska politika. Onda im neće biti svejedno da puste kćer na ulicu ako je prvi komšija vehabija“, objašnjava Reko.
“Nadam se da sam Bogu drag“
Kritičan je, ističe, prema bošnjačkoj politici jer pripada tom narodu, a tako, dodaje, poziva i druge da se kritički odnose prema hrvatskoj i srpskoj politici u BiH.
“Drago mi je što su me kandidirali za Nobelovu nagradu za mir. Svejedno mi je hoću li je dobiti. Ali važno je zbog drugih ljudi, jer na svim stranama ima onih koji su u teškim vremenima činili dobra djela. Ta nagrada već sada pripada tim ljudima, onima koji su u ratovima činili dobro, neki od njih su mrtvi, ali ova nagrada bi bila podsjećanje, sama nominacija, da nisu zaboravljeni, da nije zaboravljeno njihovo dobro“, dodaje.
Vjetar je to u leđa današnjim narodima u BiH, dodaje, da čine dobro i promiču mir.
“Meni lično ništa ne znači. Nadam se samo da sam Bogu drag“, zaključio je Amir Rekom razgovoru za Bljesak.info.
