Analiza: Je li Amerika postala zračna snaga Al-Qaede?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Amerika je noćas napala Siriju. Ukupno 60-ak krstarećih raketa Tomahawk, iste one rakete koje su prije šest godina možda i zauvijek potopile Libiju, obrušilo se na sirijsku vojnu bazu u provinciji Homs, piše u analizi portal Advance.

S ratnih brodova USS Porter i USS Ross, koji se nalaze na prostoru istočnog Mediterana, gađana je sirijska vojska - najveća anti-teroristička institucija na Bliskom istoku. Sam napad zlokobno podsjeća incident u zaljevu Tonkin koji se dogodio 2. kolovoza 1964. kada je SAD, na temelju lažnog i insceniranog napada, pokrenuo agresiju protiv Vijetnama.

Naredba bez dokaza

Tko želi vjerovati da je sirijska vojska, u trenutku kada dobiva rat na svim frontama, kemijskim oružjem napala naselje na prostoru provincije Idlib, može, to je sloboda prava na mišljenje, ali za takvo mišljenje valja prvo osuditi vlastiti razum na smrtnu kaznu.

No, i u slučaju presude vlastitom razumu, jednu stvar se ipak ne može osporiti - Trump je ovu agresiju noćas naredio bez ikakvih dokaza jer dokazi, taman i da postoje, nisu se mogli u ovako kratkom roku naći u njegovim rukama.

Američki kongresmen Ron Paul je još 2015. upozorio kako će se SAD u konačnici pretvoriti u "zračne snage Al-Qaede". Danas vjerojatno razmišlja o tome kako je bio u pravu.

Sirijska vojska je najveća anti-teroristička snaga na prostoru cijelog Bliskog istoka, regije koja vrvi terorizmom, regije gdje je takva snaga možda od presudne i esencijalne važnosti za sigurnost i eventualnu stabilnost svijeta budućnosti. Krenuti u ubilački napad protiv takve vojske nije samo čin agresije i imperijalizma već i čin direktnog potkopavanja globalne sigurnosti.

Trumpova odluka ne iznenađuje - već nekoliko tjedana nakon njegovog ulaska u Bijelu kuću postalo je jasno da neće on biti taj koji će "isušiti močvaru" već će močvara biti ta koja će ga u rekordnom vremenu progutati. Noćas je napravljen puni krug - Trump nije slomljen već je dobrovoljno pristao biti marioneta kada je shvatio da se to od njega traži.

Surova medijska kampanja

Sva ta surova medijska kampanja koja se protiv njega vodila bila je strateški briljantna - u svega stotinjak dana udaranja postojeći američki establišment dobio je natrag predsjednika kakvog i očekuje. Pohvale već stižu iz pravca CNN-a, New York Times-a... "Predsjednik Trump je učinio pravu stvar". Da, "predsjednik" - tako ga se od noćas znatno češće oslovljava. Vratili su mu titulu koju je osvojio i sada u njoj može uživati, dok sirijski vojnici - koji od proljeća 2011. svakog dana ratuju u paklu gdje im se suprotstavlja zlo kakvo na površini Zemlje nije viđeno još od Hitlerovog doba - jutros leže mrtvi i spaljeni pod udarima američkih Tomahawka, raketa koje nose ime oružja naroda koji je jednako brutalno pobijen u jednom od najvećih genocida u ljudskoj povijesti.

Ima li strategije iza ova agresije? Ima, podosta, ali to smrt sirijskih vojnika čini još i mučnijom.

Trump je upravo ugostio kineskog predsjednika Xi Jinpinga, lidera druge najveće ekonomije svijeta i zemlje koja će, ako već i nije, biti glavni američki rival, Kina, a ne prkosna Rusija. Ovo je bila poruka i njemu - mora tamo sjediti i gledati svu moć američkog krstarećeg naoružanja, moć, ali i odlučnost novog predsjednika. Mora pritom povezati u glavi da je ova američka administracija spremna udariti čak i po cijenu globalnog sukoba - jer ako uz sirijskog jutros na prostoru baze Shayrat leži i ruski vojnik, to je svakako mogućnost - a to znači: danas Homs, sutra Južno kinesko more.

Poruka Damasku

Dakako, poruka je ovo i Jinpingovom euroazijskom kolegi Vladimiru kojem noćas Trump pokazuje da će ga pretvoriti u medvjeda od papira. Ima Rusija u Siriji sasvim dovoljno kapaciteta za rušenje američkih Tomahawka - možda ne baš 60-ak, mada se hvale da je i to za njih ništa. No, umjesto rušenja pred raketama koje krstare noćnim sirijskim nebom skidaju se kape u znak "slobodan prolaz, pravac Homs nadesno".

Najzad, ovo je i poruka Damasku - Assade odlazi, ovo je bio tek samo početak, mali probni komarac nakon kojega će se roj obrušiti i spaliti tvoju zemlju do temelja ako hitno ne nestaneš.

U Trumpovoj glavi, koja je navikla na ovaj način eliminirati svoje poslovne konkurentne u kapitalističkoj areni, ovo je bio vrhunski potez - 60 raketa kojima će svoj cilj ostvariti i u Damasku, i u Pekingu i u Moskvi. Ne samo to, već će mu klicati i vodeći mediji koji su ga do jučer mrzili. No, kada ostarjeli, ali dizanja ega još uvijek vrlo gladni Trump, osjeti ovu euforiju, drugi napad bit će mu još i puno lakši (mada je i ovaj, kako i vidimo, donio s velikom lakoćom).

Američki imperijalizam je živ

No, hoće li se sve posložiti baš kako se on trenutačno nada? Teško - sirijski rat se ovim napadom neće privesti kraju, barem ne kraju kakvog Amerika želi: instalacijom islamističkog režima na vlast u Damasku. Za Ameriku je ovo agresija u kojoj ona može i ne mora biti aktivna, ali za neke druge aktere je ovo pitanje biti ili ne biti. To nisu građevinari koji će ustuknuti pred Trumpom na način da umjesto na Manhattanu krenu graditi u Bronxu.

Naposljetku, ovo je onaj ključni trenutak kada će brojni Trumpovi glasači - naročito oni koji su glasali za njega tražeći prestanak američkog intervencionizma na Bliskom istoku - pitati se jesu li pogriješili? Jesu, ali ne na način da su glasali za krivog kandidata, Hillary Clinton noćas bi ispalila 120 krstarećih raketa dok bi dobri Bernie Sanders, koji također sirijsku vlast naziva "režimom", ispalio samo 30. Nije Amerikanac glasao za krivog kandidata nego mu američka demokracija nije ponudila pravog niti kao opciju.

Što se Sirije tiče - ovo je za nju psihološki Rubikon i pad Damoklovog mača u isto vrijeme. Znalo se da će direktni američki napad na sirijsku vojsku stići kad tad. Siriju, suverenu članicu Ujedinjenih naroda noćas je napala najveća vojna sila na svijetu - bez ikakvog odobrenja UN Vijeća sigurnosti i bez ikakvog odobrenja vlastitog Kongresa. Američki imperijalizam je živ - ne uzvraća udarce, samo ih zadaje. Sirija se pod tim psihološkim teretom sada može ili slomiti ili dodatno zbiti redove, a nakon šest godina pakla ratovanja protiv islamo-fašizma, zbijanje redova je nešto što je sada već utkano u njeno biće.