Bez odluke za odobrenje videopoziva Radovanu Karadžiću uslijed pandemije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još uvijek nije donesena odluka o odobravanju videopoziva Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske osuđenog na doživotni zatvor, a koje je tražio jer ga uslijed pandemije koronavirusa obitelj nije u mogućnosti posjetiti u pritvorskoj jedinici UN-a, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Karadžićev odvjetnik Peter Robinson je ovo potvrdio BIRN-u BiH, dodavši kako su u međuvremenu obustavljene sve posjete u Pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija (UN).

Obrana Karadžića je ranije zatražila od predsjednika Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS) da mu odobri videopozive jer ga, uslijed pandemije koronavirusa, neće moći posjećivati članovi obitelji u Pritvorskoj jedinici UN-a, o čemu je BIRN BiH ranije pisao.

Robinson je za BIRN BiH rekao i kako nema informaciju u kojoj zemlji će Karadžić služiti doživotnu kaznu zatvora.

„Mi smo tražili da budemo dio tog procesa i pomognemo odabrati zemlju gdje će on biti siguran, ali Tajnik je to odbio i neće nam reći kojim zemljama su se obratili“, rekao je Robinson, dodavši da Obrana nije dobila informacije o tome da je odabrana neka zemlja.

Iz Mehanizma su ranije za BIRN BiH pojasnili da je predsjednik MMKS-a odgovoran za odlučivanje gdje će osuđena osoba izdržavati kaznu, te da će Karadžić kaznu izdržavati u jednoj od država koje su s Ujedinjenim nacijama zaključile sporazum.

Kako su tada rekli, Pravilnik o postupku i dokazima Mehanizma predviđa da se premještanje osuđene osobe izvrši što je prije moguće, ali da za to nije određen rok.

Danas iz Mehnizma nisu mogli komentirali je li donesena odluka o zemlji gdje bi Karadžić trebao služiti kaznu.

Na današnji dan 2016. godine izrečena je prvostupanjska presuda Karadžiću kojom je proglašen krivim i osuđen na 40 godina zatvora za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i gađanjem iz snajpera i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Presudom je utvrđeno da su u srpnju 1995. srpske oružane snage, čiji je Karadžić bio vrhovni zapovjednik, sistematski i planski strijeljale “najmanje 5.115 muslimanskih muškaraca” iz Srebrenice s genocidnom namjerom da ih unište kao etničku grupu.

On je istom presudom oslobođen za genocid u drugih sedam općina, zbog čega se žalilo Tužiteljstvo u Haagu, a žrtve izrazile ogorčenost. S druge strane, u nekim dijelovima BiH, pristalice Karadžića bile su ogorčene visinom kazne.

Drugostupanjsku presudu Karadžiću kojom je osuđen na doživotni zatvor Mehanizam je izrekao u ožujku prošle godine.

Tada su, osim nekoliko incidenata iz općina, sve točke prvostupanjske presude potvrđene, uključujući točku optužnice za teroriziranje i granatiranje građana Sarajeva.

Prema sucu Vagn Prüsse Joensenu, ovi zločini su bili neviđenih razmjera i brutalnosti, te je Žalbeno vijeće zaključilo da je 40 godina neadekvatna kazna, posebno kada se imaju u vidu druge presude u Haagu.