Broj žrtava ratnog zlostavljanja u BiH kreće se od 20 do 50 tisuća

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U organizaciji Udruženja "Medica" Zenica u četvrtak je u Mostaru potpisan Protokol o međusobnoj suradnji između nadležnih ministarstava, pravosudnih institucija, ustanova i nevladinih organizacija u slučajevima ratnih zločina, seksualnog nasilja i dugih kaznenih dijela uspostavljenom institucijalnom mrežom na području HNŽ-a.

Svrha Mreže je povezivanje sudionika koji rade na spomenutim pitanjima te upoznavanje preživjelih svjedoka s koracima i procedurama kako bi znali gdje, kada i komu se obratiti i koju vrstu potpore i pomoći mogu dobiti od potpisnica protokola.

Svjedocima ratnih zločina potrebna je pomoć i prije, i tijekom i nakon svjedočenja kada se osjećaju iskorišteni od čitavog sustava, naglašava direktorica Udruženja "Medica" Sabina Husić, dodajući kako bio Mreža trebala odgovoriti na njihove individualne potrebe.

Mreža ima i jedinstveni telefon 080 02 23 34 koji radi 24 sata već četiri mjeseca i na koji se do sada javilo 50 osoba s područja cijele BiH. Oni su govorili o svojim poteškoćama i tražili konkretne savjete, pomoć i podršku.

Što se tiče točnog broja žrtava nekog oblika zlostavljanje tijekom rata, BiH nema specifične statistike, no prema međunarodnim statistikama kada je riječ o preživjelim žrtvama seksualnog nasilja i silovanja ta brojka se kreće od 20 do 50 tisuća osoba.

'''Da je samo jedna osoba žrtva ratnog zlostavljanja, ova država je obvezna pružiti joj učinkovitu potporu i pomoć'' smatra Husićeva.

Potpisanim Protokolom zadovoljni su bili i predstavnici logoraša čije je geslo, kako je kazao predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH Anđelko Kvesić "jučer žrtve torture, danas žrtve sustava, a što smo sutra?"

''Na to pitanje što smo sutra, želimo djelomično dobiti dogovor i kroz ovaj protokol'', kazao je Kvesić, koji je podsjetio kako se u Zakonu o braniteljima i njihovim obiteljima logoraši spominju samo na jednom mjestu i to ne kao logoraši, već kao zatočenici.

''Ako je netko boravio u logoru ili kako neki kažu sabirnom centru i nema tjelesnog oštećenja, on se ne smatra invalidom'', naglašava predsjednik Udruge logoraša, dodajući kako je Ustavni sud BiH u jednoj svojoj preporuci kazao kako se ne smatra ratnim zločinom ako je civil prisilno odveden na mjesto zatočenjem.

Po Kvesićevim riječima, logorašima se na sve načine želi zabraniti da tužbama traže namirenje nematerijalne štete.

Dodao je kako se sve tužbe koje su logoraši podnijeli, a ima ih oko 50 000, protiv Federacije BiH, odnosno Republike Srpske stavljaju izvan snage, odnosno sudovi ih ukidaju zbog zastare.

''Nas nigdje nema jer država nikada nije prihvatila definiciju što je logor i što je logoraš pa se zbog toga nadamo da je rok trajanja logoraša mnogo duži od naših političara i da neće imati priliku popis logoraša uraditi čitajući njihova imena s nadgrobnih spomenika'',  zaključio je Kvesić.

Inače, potpisanim protokolom preživjeli svjedoci dobit će učinkovitu potporu te jednak pristup i prilagođen tretman bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.