Bugojanskim Hrvatima uništeno 350 milijuna KM imovine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Čak 350 milijuna maraka vrijednost je nepokretne imovine bugojanskih Hrvata koju su uništili Bošnjaci tijekom i nakon rata, zaključak je elaborata koji je sačinio arhitekt Zdenko Antunović. Nematerijalna šteta je pak neprocjenjiva.

Antunović je svoj elaborat o procjeni ratne štete koju su Bošnjaci pričinili Hrvatima Bugojna, svojim susjedima, izradio nakon što je Josip Kalajca izdao knjigu „Porušeno sve hrvatsko za i nakon sukoba ABiH i HVO-a u bugojanskim župama i dijelu župe Pećine“.

Riječ je o monumentalnom djelu Josipa Kalaice, inače logoraša koji je prošao mnoge logore bošnjačke Armije BiH u Bugojnu, u kojem je dokumentiran razmjer uništenja hrvatske imovine u Bugojnu.

Kako je rečeno na današnjoj promociji knjige Josipa Kalaice, koja je održana u Hrvatskom domu herceg Stjepan kosača u Mostaru, uništavanje hrvatske imovine je rađeno planski kako bi se najprije provelo etničko čišćenje 17.000 Hrvata Bugojna, a onda i nakon rata kako bi spriječio njihov povratak, piše Dnevnik.ba.

Devastacija obiteljskih imanja je rađena sustavno kako bi se Bugojno naposljetku pretvorilo u bošnjački grad što ono danas nedvojbeno i jest.

Ipak, unatoč uništenju svega hrvatskoga u Bugojnu, jako je teško izbrisati trag Hrvata u ovom srednjobosanskom mjestu. Tako je 1991. godine čak 64 posto svih privatnih parcela na području Općine Bugojno, što uključuje građevinsko, poljoprivredno i šumsko zemljište, bilo u vlasništvu Hrvata. Danas nije poznato u kojem postotku su Hrvati vlasnici privatnog zemljišta u ovoj općini.

Kalaica je u svojoj knjizi dokumentirao uništavanje 1810 hrvatskih kuća u Bugojnu, 1092 štale, 119 garaža, 440 drugih gospodarskih objekata, 168 pušnica i čak 129 bunara. Posebno se na ovom popisu ističu zatrovani i uništeni bunari kao jamac da će povratak protjeranih biti nemoguć ako im se spriječi pristup pitkoj vodi.

Prema evidenciji same Općine, na teritoriju Bugojna i danas postoji neobnovljenih čak 875 objekata u vlasništvu Hrvata.

Antunović u svom elaboratu navodi kako u naseljima u kojima je uništena infrastruktura, koja prije rata jest postojala, nije obnovljen niti jedan jedini objekt a k tomu nisu evidentirani ni zahtjevi za obnovom. Riječ je uglavnom o naseljima koja se nalaze na rubu Općine Bugojno. Tako danas imamo desetke hrvatskih sela u koja se nije vratio doslovno nitko. Tako se uspješno provodi etničko čišćenje hrvatskog puka.

Posebna priča je pak uništavanje katoličkih sakralnih objekata u Bugojnu. Crkve, kapelice, župne kuće i ostali crkveni objekti kao i groblja te sami grobovi su sustavno uništavani tijekom i nakon rata u Bugojnu. Uništavali su ih kako pripadnici Armije BiH tako i bošnjački civili.

„Devastacija i uništavanje sakralnih objekata pokazali su jasnu namjeru da se uništi i ukloni svaki trag postojanja hrvatske kulture, naroda i njegove vjere na ovim prostorima, a ciljevi uništavanja na poseban način bili su upravo sakralni objekti, župne crkve i kapele te groblja. Objekti su uništavani unatoč tomu što su bili označeni, prema propisima, kao zaštićeni spomenici kulture, a u skladu s haškom konvencijom. S vremenom je postajalo sve jasnije da je uništavanje posebno sakralnih objekata dio planirane ratne strategije koja je provođena od početka do kraja rata“, stoji u elaboratu Zdenka Antunovića koji je u posjedu portala Dnevnik.ba.

Naposljetku, kad se ratna šteta razvrsta po tipu objekta na kojima je pričinjena, dođe se do sljedećih podataka:

Na obiteljskim kućama pričinjeno je ukupno 297,2 milijuna maraka štete
Na devastiranim stanovima 7 milijuna
Na štalama 19,5 milijuna
Na garažama 825 tisuća
Na ostalim gospodarskim objektima 13,8 milijuna
Na pušnicama 365 tisuća
Na bunarima 1,3 milijuna
Na sakralnim objektima 10 milijuna
Ukupno, to znači oko 350 milijuna ratne štete bugojanskim Hrvatima koja nikad nije plaćena i koje bošnjačka politika k tomu cinično uvjerava da su svu tu silnu štetu pričinili sami sebi.

Knjiga Josipa Kalaice, zajedno s elaboratom Zdenka Antunovića, stravičan je podsjetnik na ono kroz što su prošli Hrvati Bugojna tijekom i nakon rata i kojima se i danas negiranjem njihove tragedije uporno otvaraju ratne rane te tako sustavno i dalje obeshrabruje povratak.

Doprinos Kalaice iznošenju istine o stradanju Hrvata Bugojna je nemjerljiv, piše Dnevnik.ba.