Dolina Neretve
Čapljina i okolna mjesta uskoro bi mogli postati beživotne pustinje
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Dolina Neretve, nekada prozvana hrvatskom Kalifornijom, uskoro bi mogla postati beživotna slana pustinja. Naime, zbog prodora slane vode u podzemne vodotokove suše se pojedine sorte mandarina, a zaslanjenje tla smanjuje obradive poljoprivredne površine namijenjene intenzivnoj sadnji povrtlarskih kultura.
Zaslanjenju doline Neretve nedvojbeno pridonosi i projekt “Gornji horizonti”, koji smanjuje dotok slatke vode od Metkovića do Ušća, piše Slobodna Dalmacija.
Pročitajte još
Dio toga velikog energetskog plana koji Neretvi otima vodu je i izgradnja HE Dubrovnik 2, za što se zadnjih desetak godina zalažu energetski lobiji u Hrvatskoj i BiH. Podsjetimo, projektom hidroenergetskog korištenja voda “Gornji horizonti”, predviđena je izgradnja triju hidroelektrana – Dabar, Nevesinje i Bileća. Riječ je o projektu koji je izazvao veliku zabrinutost u Hrvatskoj, poglavito u dolini Neretve, jer se strahuje da će preusmjeravanje slatke vode uništiti neretvansko ušće i kompletan donji tok.
Ekolozi i ljubitelji prirode s obiju strana granice slažu se kako će hidroelektrana Dabar u Republici Srpskoj ostaviti bez dostatnih količina vode područje uz dolinu Neretve, što će dugoročno biti katastrofalno za poljoprivrednu proizvodnju, ali i opstanak ljudi na ovim prostorima.
Ekolozi zabrinuti
Uz neretvanske poljoprivrednike, “Gornji horizonti” ugrožavaju i malostonske školjkare. Naime, zbog manjeg dotoka slatke vode u Malostonski zaljev remeti se omjer saliniteta vode, što je iznimno važno za razmnožavanje i uzgoj kamenica i mušula. Osim što je ugrožena poljoprivredna proizvodnja i školjkarstvo, bez pitke vode moglo bi ostati više od 150 tisuća stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije jer zbog niskog vodostaja Neretve, poglavito u ljetnim mjesecima, presušuju brojna kraška vrela i izvori koji su povezani s izvorom u Prudu, s kojega se napaja Regionalni vodovod Neretva – Pelješac – Korčula – Lastovo – Mljet.
Upravo je hidroelektrana Dabar najveći elektroenergetski projekt Republike Srpske, koja je prošlog ljeta objavila i međunarodni javni poziv za financiranje te hidroelektrane, čija je vrijednost veća od milijardu kuna, a koja bi mogla puno koštati neretvansku dolinu. Projekt predviđa prebacivanje voda iz Gatačkog i Nevesinjskog polja, preko Dabarskog i Fatničkog polja, u akumulaciju Bilećkog jezera, zbog čega rijeka Neretva ostaje bez vode. Osim izgradnje HE Dabar, ovim projektom predviđena je gradnja i HE Nevesinje i HE Bileća, za čije je financiranje zainteresirano čak devetnaest energetskih kompanija iz Kine, Francuske, Španjolske, Turske, Italije, Bugarske, Češke i SAD-a.
Ovaj gorući problem u dolini Neretve iznova je aktualizirao saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja koji je za saborskom govornicom pitao što Hrvatska čini da se dolina Neretve spasi od HE Dabar, čiji se dovršetak uskoro najavljuje.
''Najavljuje se da će ova hidroelektrana biti na mreži od 2022. godine te da su gotovi svi pripremni radovi. Zbog izgradnje ovoga projekta dolina Neretve je ostala bez izvora pitke vode, a protok u Neretvi je sve manji i prodire slana voda'', kazao je Grmoja, naglašavajući da se još najavljuje gradnja hidroelektrane Dubrovnik 2, gdje bi sva voda koja se projektom “Gornji horizonti” preusmjerava iz Neretve završila u Platu.
No, iz odgovora koji je stigao od Marija Šiljega, državnog tajnika u Ministarstvu zaštite okoliša, koji je i sam svojedobno bio aktivist Građanske inicijative “Spasimo dolinu Neretve”, koja se zalagala za obustavu projekta “Gornji horizonti”, nije se dalo puno razumjeti.
“Ministarstvo zaštite okoliša i energetike uključeno je u ovaj projekt onoliko koliko može biti. To je sukladno Espo konvenciji procjena utjecaja na okoliš za ona postrojenja koja iz druge države mogu imati potencijalno negativan utjecaj na okoliš u Republici Hrvatskoj. Što se tiče šireg problema zasoljenja doline Neretve, mogu naglasiti da je u pripremi nekoliko projekata navodnjavanja neretvanske doline koji će se financirati iz EU fondova”, kazao je Šiljeg.
Slana voda doći će do Počitelja
Da je Neretva zaslanjena, potvrđuju i ribari koji sve češće, čak i uzvodno od Metkovića, love lignje, meduze i iverke, organizme koji žive jedino u morskoj vodi, a “klin” slane vode dopire uzvodno čak do Počitelja.
Uzaludni su dosadašnji apeli ekologa da je na djelu namjerno i planirano skretanje voda iz njihova prirodnog toka, da gradnjom brana neretvanska dolina postaje potpuno slana, Hutovo blato će nestati, Čapljina i Metković će ostati u središtu slane pustinje, a bit će uništen i Malostonski zaljev.
Ono čega se ekolozi najviše pribojavaju događa se; presušuju kraška vrela, neka su zasoljena, poput izvorišta u Doljanima s kojega se pitkom vodom napaja grad Metković, a prije dvije godine u zimskom razdoblju presušilo je i Jablaničko jezero.
Posljedica je to preusmjeravanja vode iz rijeke Neretve u slijev Trebišnjice kako bi mogle raditi i struju proizvoditi tri hidroelektrane u istočnoj Hercegovini, u sklopu famoznog projekta “Gornji horizonti”, piše Slobodna Dalmacija.
Nedostatak vode u Neretvi nužno povlači problem zaslanjenja tla, s čime se Neretvani godinama bore, a što bi u konačnici pitomu i plodnu dolinu moglo pretvoriti u slanu pustinju.
To je ipak najcrnji scenarij koji se ne bi trebao dogoditi, ali sudeći po napredovanju projekta “Gornji horizonti”, koji “krade” vodu iz Neretve za proizvodnju struje, potpuno se remeti podzemni vodni režim pa je, osim zasoljenja tla, ugrožena i vodoopskrba pitkom vodom ne samo doline Neretve, nego i Dubrovnika, jer je i izvorište rijeke Omble dio sustava krških vrela.
Riječ je o projektu iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kojim se planira korištenje hidroenergetskih potencijala Trebišnjice i Neretve, a koji se, po najnovijem teritorijalnom ustroju, danas nalazi na području Republike Srpske. Za njegovu realizaciju rijeci Neretvi i pritokama treba godišnje oduzeti šest milijardi prostornih metara vode i preusmjeriti ih tunelima u Bilećko jezero, dakle, u slijev Trebišnjice.
Sve to za posljedicu ima smanjenje vode u Neretvi, ali i na brojnim izvorima. Kada bi se Neretvi oduzelo tih šest milijardi kubika vode, bio bi to kraj poljoprivredne proizvodnje u dolini Neretve i školjkarstva u Malostonskom zaljevu.
