Centripetalne metode ubijaju politički pluralizam u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rezultati nedjeljnjih lokalnih izbora uvelike su potvrdili jačanje utjecaja najvećih nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini. Pobjede su ponovno uvjerljivo odnijele najjače nacionalne stranke u sva tri nacionalna korpusa. SNSD Milorada Dodika, na krilima uspjeha na referendumu, „pomeo“ je konkureniju u Republici Srpskoj, HDZ BiH se sa svojih 18 načelničkih mandata potvrdio kao dominantna stranka među Hrvatima, dok je koalicija koju čine SDA i SBB dobila veliko povjerenje u bošnjačkom biračkom tijelu.   

Dvadeset godina nakon završetka rata javnim diskursom i dalje dominira nacionalna retorika, a političkom scenom nacionalne stranke, slažu se naši sugovornici koji su u razgovoru za Bljesak.info prokomentirali izborne rezultate te otkrili može li se na rezultate lokalnih izbora gledati kao na svojevrsni popis stanovništva s obzirom na činjenicu da su opet uvjerljivo pobijedile nacionalne stranke.

HDZ BiH 'prešao' nacionalizam, SDA ga još izgrađuje

„Na rezultate izbora možemo gledati kao na svojevrsni popis stanovništva u smislu da svaki društveni segment odnosno konstitutivni narod bira predstavnike prema nacionalnoj preferenciji, osobito u FBiH. S druge strane, treba vidjeti jesu li u BiH ikada postojale istinske multietničke stranke? Nije dovoljno proglasiti se „multietničkom“ ili ne-nacionalnom strankom, nego one to moraju dokazati u programima i uistinu biti takve“, istaknuo je politički komentator i kolumnist Ivan Pepić utvrdivši kako su „u BiH, osobito u FBiH, dvije umjerene i tzv. „multietničke“ koalicije, Alijansa za promjene i Platforma, dokazale dvije stvari“.

(Ivan Pepić)

„Prvo, one nisu „multietničke“ nego su uglavnom u službi bošnjačkog nacionalizma, kao što se i ljetos pokazalo u FBiH zajedničkim odlukama DF-a, SDP BiH i SDA nasuprot strankama HNS-a, iako službeno izvršnu vlast čine SDA i HDZ BiH. Drugo, njihova radikalna politička agenda dovela je predstavnike do nezaustavljive spirale unutarnjih rascjepa, pa su se bošnjački birači kao na Općim izborima 2014. masovno opredijelili za SDA, dok je u slučaju hrvatskih birača zbog lošeg institucionalnog dizajna HDZ BiH i dalje glavna opcija. Tu dolazimo do još jednog zanimljivog fenomena: SDA svoj nacionalizam još izgrađuje, ponekad na konzervativno-religijskoj osnovi, pa i otvorenim vezama s turskim vlastima. To je dosad bila nepoznanica u BiH. S druge strane, HDZ BiH svoj je nacionalizam „prešao“, odnosno od kad ima svoje predstavnike u izvršnim vlastima pokušava na nacionalnoj razini biti vezivno tkivo s drugim strankama. Čini mi se da je taj fenomen osobito bio prisutan prilikom razdoblja apliciranja za članstvo u EU“, dodao je Pepić u svome komentaru za Bljesak.info.

(Davor Strika)

S druge strane, politički analitičar Davor Strika dominaciju nacionalnih političkih stranaka vidi u činjenici da se iste nameću kao zaštitnici nacionalnih interesa.

„Ove izbore ne možemo uspoređivati s onima na početku devedesetih godina prošlog stoljeća koji su predstavljali svojevrsni popis stanovništva kada su političkom scenom dominirale de facto samo 3 nacionalne stranke bez suštinske i prave oporbe. Tada su Bošnjaci glasovali isključivo za SDA, Srbi za SDS, a Hrvati za HDZ. Danas imamo situaciju da postoji razvijeniji stranački i politički pluralizam. Srbi glasuju između dva bloka (vladajuće koalicije koju čine SNSD, DNS i SP i Saveza za promjene kojeg čine SDS, PDP, NDP). Bošnjaci biraju između četiri velike stranke: SDA, SBB, SDP i DF, dok Hrvati i dalje uvjerljivo glasuju za HDZ. Pa ipak, ono što je primjetno i s čime se mogu složiti jest evidentna dominacija političkih stranaka koje se nameću kao zaštitnici nacionalnih interesa“, istaknuo je Strika.

Nužnost promjene u zapadnohercegovačkim općinama

Aktivist za ljudska prava Nedim Jahić na rezultate izbora na gleda kao na dominaciju najjačih nacionalnih stranaka, posebno imajući u vidu da je, kako kaže, SDA u većini mjesta gdje je dobila načelnika bila ispod 50% kada su u pitanju vijećnici.

„Nekoliko njih se istaknulo, ali to je prvenstveno na razini osobnog uspjeha načelnika u ranijem mandatu. Također, brojni su primjeri gdje su neovisni kandidati ili kandidati tzv. manjih stranaka pobijedili, od Bužima, Cazina, Zenice, Visokog, Goražda, Starog Grada, Bihaća, Zavidovića. Oni nerijetko jesu bivši članovi stranaka desnog centra, ali to ne treba stavljati pod jedan koš, kada podvlačimo račun. HDZ 1990 je pobijedio u Prozor-Rami i na Kupresu, pitanje je šta će se na kraju dogoditi s Livnom. SDP je dobio načelnička mjesta po Tuzlanskom kantonu, Naša stranka je oporba bez koje se ne može ništa u sarajevskim općinama. U RS-u je drugačija politička klima, ali i tamo postoje primjeri pobjeda kandidata nacionalnih stranaka, gdje tog rezultata ne bi bilo bez podrške brojno manjinskog stanovništva. Svima je jasno da je takva situacija u Bijeljini i Doboju. Mićo Mićić i Obren Petrović ne bi bili načelnici da nije  bilo glasova iz bošnjačke povratničke zajednice. To treba uvažavati, jer je to povjerenje trebalo zaslužiti“, poručuje Jahić.

(Nedim Jahić)

Prema njegovim riječima, najozbiljniji problem trenutno s političkim pluralizmom ima prostor kojim dominira HDZ BiH, iako se ne smije zaboraviti kako su oporbene stranke tamo imale svoje prilike ranije, te da se tek treba otvoriti nova crta političke alternative. Pogotovo u četiri zapadnohercegovačke općine.

„Pa, u općini Domaljevac-Šamac je kandidata HDZ BiH pobijedio Mario Jurkić, a u Dobretićima su poraženi od HSS-ovog kandidata. Jesu to male općine, ali pokazuju da stvari mogu drugačije. U tri općine je HDZ BiH načelnička mjesta dobio gdje je njihov kandidat zajednički svih stranaka s hrvatskim predznakom. Jasni su strahovi među biračima kada stvari idu na više razine vlasti ili kada je riječ o multietničkim općinama. Zbog toga sam uvjeren kako promjene u tom segmentu nema sve dok se ne pojavi jaka opozicija u četiri zapadnohercegovačke općine. To mogu pokrenuti mladi ljudi, pa u Ljubuškom je Marija Herceg kao neovisna kandidatkinja napravila rezultat, u Grudama ponovno SDP ulazi u općinsko vijeće prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu i radu mladih ljudi tamo. Politička alternativa u Hercegovini se ne treba toliko baviti izravnom konfrontacijom, koliko pokazati da je drugačija politika moguća. Veoma je problematično da nema pravog odgovora iz Hercegovine kada zastupnici HDZ BiH na državnoj ili entitetskoj razini glasuju protiv ukidanja privilegija koje imaju. Ne možemo za takve stvari kriviti pitanje glasovanja za člana Predsjedništva. U zajednici se mora stvoriti osjećaj da su proračunska sredstva jednaka briga svih građana i građanki koji vrijednim radom donose novac u javnu blagajnu“, napominje mladi aktivist za ljudska prava u razgovoru za Bljesak.info.

Strah od majorizacije i preglasavanja

Glavni uzrok nerazvijenom pluralizmu i ponovnoj pobjedi nacionalnih stranaka Davor Strika vidi u činjenici kako je Bosna i Hercegovina država koja se još uvijek nalazi u procesima tranzicije i demokratizacije te kako problemi i izazovi bh. društva kao izrazito multietničkog društva pokazuju da je ono u velikoj mjeri konstituirano na strahu.

“Još uvijek su kod bh. naroda, ponekad i opravdano, prisutni strahovi od majorizacije i preglasavanja od strane drugih/drugog naroda, što kod birača izaziva potrebu za strankom i liderom koji će predstavljati zaštitnike njihovih nacionalnih interesa. Svakodnevno možemo čuti najave za ukidanjem Republike Srpske, njezinim otcjepljenjem ili za teritorijalnom reorganizacijom BiH, uspostavljanju trećeg entiteta, itd. Ovakve teme okupiraju javni prostor i nameću se građanima kao prioritetne što u konačnici determinira njihovo rezoniranje politike i utječe na njihov politički izbor. Dakle, traumatično iskustvo rata u zemlji koja nema razvijenu demokratsku tradiciju niti demokratsku političku kulturi, uz nedostatak rješenja za ekonomske probleme, dovodi do toga da javnim diskursom i predizbornom kampanjom dominiraju nacionalne teme“, tvrdi Strika.

Na istome tragu je i Ivan Pepić koji temeljni razlog zašto je to tako vidi u dugom razdoblju nesnalaženja predstavnika međunarodne zajednice, OSCE-a i OHR-a. Naime, prema njegovim riječima, oni na temelju konsocijacijskih institucija i modela na kojima se temelji BiH odnosno FBiH nastoje centripetalnim metodama promijeniti situaciju.

„U teoriji izgradnje mira jedan od zastupnika te metode je Donald L. Horowitz. On i njegovi učenici smatraju kako manipulacijom izbornog sustava, podupiranjem umjerenih i „multietničkih“ opcija dobivamo mir, stabilnost i fokusiranje na javne politike, ono što građanima doista treba. Mislim da međunarodna zajednica, pogrešno, ide tim putem jer kao što vidimo takvih stranaka i opcija nema, a konstitutivni narodi desetljećima legitimno izražavaju, da tako kaže, želju da ostanu konstitutivni narodi bez da se to mijenja. Dok se to ne uzme za ozbiljno stranke s nacionalnim predznakom će još dugo pobjeđivati. Uz to, naravno, postoje i drugi razlozi sociološke prirode, poput ratnih trauma i političke kulture koja favorizira dominaciju nad drugima umjesto konsenzusne tradicije. Međutim, glavni razlog vidim upravo u inzistiranju međunarodne zajednice da se institucionalne paralize i nepostojanje promjena, koje na koncu dovode do nacionalne netrpeljivosti, stave po strani. Taj se sustav pokazao pogrešnim u mnogim drugim sukobljenim društvima, npr. u Sjevernoj Irskoj, pa postaje nejasno zašto se i dalje inzistira na toj opciji“, stav je ovog mladog političkog komentatora i kolumnista izrečen u razgovoru Bljesak.info.

Jedine dvije velike nepoznanice nakon nedjeljnih lokalnih izbora ostale su općine Srebrenica i Stolac. U Srebrenici se još uvijek „broje glasovi“, pogotovo oni koji dolaze poštom, kako bi vidjeli hoće li na čelu te općine ostati Ćamil Duraković ili će vlast doista preuzeti SNSD-ov Mladen Grujičić, koji je već u izbornoj noći proglasio svoju pobjedu. Koliko je uzavrela situacija u općini u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima svjedoči informacija kako je Jedinica za podršku MUP-a RS sa zadatkom da zaustavi „krađu izbornog materijala“ zauzela zgradu općinske administracije u kojoj se također nalazi izborni materijal.

Izbjegavati retoriku zasnovanu na pobjednicima i gubitnicima

„Posljedice pobjede Grujičića su dalekosežne po sve stanovnike Srebrenice. One će se prvenstveno odraziti ekonomski, jer su brojna ulaganja u Srebrenici pokrenuta upravo zbog simboličnog kapitala koji ova općina ima. Ne treba zaboraviti da je Duraković imao znatno bolju komunikaciju s međunarodnim faktorima nego što su to načelnici prije njega. Sada, ukoliko se na vlasti u Srebrenici nađe SNSD kao politička grupacija kojom iz Bajine Bašte upravlja Radomir Pavlović Lalo, teško će ta ekipa biti prepoznata kao kredibilan partner za razvoj Srebrenice. Ni Aleksandru Vučiću politički ne vrijedi trošiti se na Srebrenicu, ukoliko ga to djelovanje neće učiniti 'čovjekom od dijaloga' u očima Zapada. Što se tiče bošnjačke povratničke zajednice, ona će nastaviti živjeti u Srebrenici, na sličan način kako se sada snalaze u Bratuncu, Zvorniku ili Vlasenici. Međutim, ovim se dugoročno gubi perspektiva povratka na Drinu“, tvrdi Jahić.

Kada se govori o Srebrenici, Davor Strika ističe kako treba izbjegavati terminologiju koja bi pojednostavila situaciju u ovoj općini te koja bi doprinijela novoj podjeli njihovih stanovnika na pobjednike i gubitnike.

„Rezultati legitimnog i legalnog izbornog procesa u Srebrenici pokazali su kako su građani na ovim izborima većinom glasova svoje povjerenje ukazali gospodinu Mladenu Grujičiću, kao što je to bio slučaj prošlih godina s gospodinom Ćamilom Durakovićem. Dakle, rezultati izbora u Srebrenici predstavljaju isključivo rezultat demokratskog procesa u kojem su se građani Srebrenice odlučili za promjene i to trebamo promatrati na taj način. Ono čemu se građani i novi načelnik Srebrenice moraju okrenuti jest popravljanje ekonomske situacije u ovoj izrazito nerazvijenoj općini. Medije bih pozvao na objektivno, pomirljivo i nesenzacionalističko izvještavanje o izborima u Srebrenici zarad zdravih društvenih i nacionalnih odnosa u ovoj općini i u budućnosti“, istaknuo je Strika za Bljesak.info.

U Stocu su sasvim drugi problemi. Izbori su prekinuti nakon što su predsjednika Općinskog izbornog povjerenstva Ivana Perića napali predsjednik OO SDA Stolac i kandidat za načelnika Salmir Kaplan i član SDA Ahmet Ljubović te otuđenja izbornog materijala s čak deset izbornih mjesta.

„Primjer Stoca i ponašanje Salmira Kaplana su rezultat niza istih ponašanja jednih te istih stranaka, prvenstveno SDA. Gledajte, ne bismo se trebali čuditi toliko. Prije svega, prisjetite se raznih govora predsjednika te stranke. Jedan od primjera koji mi pada napamet je njegov odnos prema turskim vlastima: kako je moguće da u duboko podijeljenoj državi jedan lider koji obnaša dužnost koja iziskuje konsenzus, dogovor i kolegijalnost s drugima izjavljuje da je „Erdogan naš zajednički lider?“ znajući kako to smeta hrvatskoj strani s kojom dijeli entitet FBiH. Ili, sporazum Dodik-Izetbegović, također uperen protiv Hrvata. To pokazuje da s bošnjačke strane nema iskrene volje za donošenjem zajedničkih odluka. Zato, naivno je očekivati bilo kakvu ispriku ili sankcije prema Kaplanu. Naprotiv, Kaplan bi mogao za svoje djelo biti nagrađen. Mediji u službi SDA će odraditi svoj dio posla cenzure“, smatra Pepić.

Kako riješiti krizu u Stocu?

Za našeg sugovornika Nedima Jahića „samovolja Ivana Perića jest izravni uzrok histerije koja je nastala“ te problem s mrtvima na biračkim popisima na koje je, kako kaže, Inicijativa za Stolac nebrojeno puta upozoravala.

„Nažalost, reakcije su izostale. Rezultati ranijih izbora govore da pojedina biračka mjesta s hrvatskom većinom imaju izlaznost koja je znatno veća od realne. Ni tu nije bilo posljedica. Pitanje koje je potegnulo cijeli spor je događaj na Hodovu, gdje je članica biračkog odbora odbila dozvoliti glasovanje osobi koja je kao identifikacijski dokument priložila hrvatsku putovnicu. Izborni zakon je jasan, na dan izbora morate imati neki od važećih dokumenata BiH kako biste pristupili glasovanju“, tvrdi Jahić.

Još uvijek je nepoznato kakve će mjere biti poduzete prema onima koji su izazvali prekid izbora i kada će biti održani ponovni izbori u Stocu. Nakon jučerašnjeg sastanka predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića sa šefom misije OSCE-a u BiH veleposlanikom Jonathanom Moorom poručeno je, barem sudeći priopćenju iz Predsjedništva BiH, kako “aktualnu krizu u Stocu trebaju razriješiti nadležni organi BiH, bez uplitanja međunarodne zajednice“. 

„Izbori u Stocu se moraju održati čim prije. U Stocu je svima preko glave vladavine Stjepana Boškovića i Anđelka Boškovića Gabelice, samo što zbog međuetničkih tenzija, Hrvati ne ističu novog kandidata. Jedno je sigurno, u Federaciji se mora prestati s odnosom gdje su pripadnici nevećinske zajednice na lokalnoj razini građani drugog reda. Dobar primjer je Vareš, gdje je pobjednik izbora Zdravko Marošević iz HDZ BiH na vlast nesumnjivo došao kao rezultat nezadovoljstva Bošnjaka odnosom SDA prema vareškoj općini u posljednjih dvadeset godina. Zašto se i u Stocu ne bi dogodila neka promjena, pa makar u razini da predstavnici dvije zajednice budu ravnopravni partneri u nastojanju da unaprijede ovaj grad. Da bi se takvo nešto dogodilo, stare face jednostavno moraju otići“, poručuje Jahić.

„Teško mi je predvidjeti hoće li izbori u Stocu proći u miru: s jedne strane radi se o stanovništvu koji je toliko toga pretrpio za vrijeme rata pa bi mogli zažmiriti na jedno oko, glasati i vratiti se domovima u skladu s onim što švicarski filozof Denis de Rougemont u takvim društvima naziva „obostranim ignoriranjem“, a to je trenutno najbolje rješenje za cijelu BiH. Ali s druge strane, Kaplanovo ponašanje moglo bi izazvati ogroman revolt i tenzije koje u ovom trenutku nisu potrebne. Zato bi bilo pametno da se SDA ispriča, ali to se neće dogoditi“, dodao je Pepić na koncu našeg razgovora za Bljesak.info.