bez dogovora
Djeci hrvatskih povratnika opet uskraćena nastava na maternjem jeziku
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Unatoč postignutom dogovoru i obećanjima koje su dobili na sastanku održanom prošlog četvrtka s ministrom prosvjete kulture Republike Srpske Danom Maleševićem i ravnateljicom matične škole u Pelagićevu Olgom Lazić, djeca hrvatskih povratnika u Gornjoj Tramošnici u općini Pelagićevo ni danas nisu pohađala nastavu.
Na sastanku s ministrom Maleševićem dogovoreno je da od danas učenici hrvatske nacionalnosti, njih četvoro koliko je ostalo u područnoj školi u Gornjoj Tramošnici, nastavu, kao i proteklih 17 godina, pohađaju na hrvatskom jeziku.
Učenici su jutros došli u školu, ali umjesto nove učiteljice koja bi nastavu predavala na hrvatskom jeziku dočekala ih je stara učiteljica koja je učenicima donijela udžbenike na ćiriličnom pismu, zahtijevajući da se nastava izvodi na srpskom jeziku i po nastavnom planu i programu Republike Srpske, što roditelji učenika nisu prihvatili.
Potom je zahtijevala da učenici napuste školu te da istu zaključa, a čemu su se usprotivili roditelji koji zahtijevaju da djeca ostanu u školi. Dvoje učenika ostalo je u učionicama a učiteljica i roditelji napustili prostor škole u koje je nedugo potom ušla policija Republike Srpske iz Pelagićeva.
Anto Kamenjašević, jedan od roditelja učenika područne škole Gornja Tramošnica, kazao je kako mu je neshvatljivo da nakon postignutog dogovora s ministrom ništa nije promijenjeno, a kao glavnog inicijatora ovih događanja vidi u ravnateljici matične škole iz Pelagićeva Olgi Lazićć.
‘’Umjesto da ispoštuje postignut dogovor i naputke ministra Maleševića, ravnateljica iz Pelagićeva radi po svom. Već drugi put u posljednjih tjedan dana među našu djecu u školu, umjesto nove učiteljice, šalje uniformiranu policiju’’, kaže Kamenjašević.
Dodaje kako to nije prikladno, a vjerojatno nije ni po zakonu da Policija RS ulazi u školske učionice među djecu.
Mato Božanović, roditelj učenice iz Gornje Tramošnice, ističe da veća prava od hrvatske djece u Republici Srpskoj imaju izbjeglice koje pristižu iz Sirije i Afganistana.
‘’Njihova djeca u prihvatnim izbjegličkim kampovima uče da pišu i govore njihovim jezikom, a nama u Republici Srpskoj to zabranjuju i umjesto maternjeg hrvatskog, nameću nam ćirilicu i srpski jezik. Ozbiljno razmišljam da sa suprugom i djecom napustim BiH jer drugu alternativu ne vidim’’, kazao je Božanović.