Dužnosnici Zapada su znali za napad na Srebrenicu, ali ga nisu željeli spriječiti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Arhiv nacionalne sigurnosti priopćio je da dokumenti objavljena u ponedjeljak pokazuju da su "međunarodna pasivnost i manjak podrške za mirovnjake osudili Srebrenicu na propast prije 20 godina".

Navodi se i da dokumenti pokazuju da je izostanak odgovora UN i međunarodne zajednice na prvobitni napad Vojske Republike Srpske na zaštićenu zonu Srebrenice bio jedan od ključnih faktora, koji je omogućio ubojstva nekoliko tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka u danima nakon pada enklave 11. srpnja 1995. godine.

"Dokumenti pokazuju da je genocid u Srebrenici predstavljao debakl za međunarodne mirovne misije i bio prekretnica ka jačoj intervenciji, koja je kulminirala Daytonskim sporazumom kojim su okončani ratovi na Balkanu", navodi se u priopćenju.

Dokumenti ukazuju da je, iako je zapovjednik Vojske Republike Srpske Ratko Mladić 2. srpnja samo želio da mirovnjake UN i Bošnjake "istisne" iz Srebrenice u roku od tjedan dana, izdano naređenje da se zauzme enklava, jer, prema Arhivu nacionalne sigurnosti, nije bilo otpora.

Navodi se i da dokumenti pokazuju da su dužnosnici UN, poput specijalnog predstavnika generalnog tajnika UN Yasushija Akashija i generala iz država članica UN, odbijali da se suoče sa napadima bosanskih Srba i uzdržavali se od upotrebe zračnih napada više od godinu dana prije Srebrenice.

Dokumenti pokazuju i da je zapovjedništvo UN-a također odbilo zahtjev nizozemskih mirovnjaka za zračne napade 6. srpnja 1995. godine, prije nego što je pala ta enklava, a odobrila samo mali napad 11. srpnja, koji nije zaustavio Vojsku Republike Srpske.

Jedan od razloga za nedjelovanje je, kako se sugerira u dokumentu, to što je bilo jasnih strateških podjela između SAD, Britanije i Francuske oko toga što treba raditi povodom sukoba u Bosni i Hercegovini.

Dokumenti uglavnom potiču iz Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, a ima i onih iz Nacionalnog sveučilišta obrane iz SAD, Knjižnice Clinton i izvještaja francuskog parlamenta.

Tu su i planovi bosanskih Srba, kao i dokumenta UN koja pokazuju komunikaciju s terena sa zapovjednim centrima.

Oni čine dio knjige uputstava načinjene za konferenciju koju su u lipnju organizirali američki Memorijalni muzej holokausta i Haški institut za globalnu pravdu.

Ove godine je i novinarka Florence Hartmann objavila knjigu, u kojoj tvrdi da su SAD i vlade europskih zemalja znale da snage bosanskih Srba planiraju zauzeti Srebrenicu, ali da ništa nisu učinili da to spriječe.

Hartman je u intervjuu za BIRN u srpnju rekla da je njeno istraživanje pokazalo da su francuski, britanski i američki dužnosnici nekoliko tjedana prije masakra u Srebrenici znali da vojska bosanskih Srba planira napasti zaštićenu zonu UN.

Zapadne vlade odlučile su ne spriječiti napad bosanskih Srba, već su ga iskoristile kako bi se stvorio trenutak za mirovne napore, koji do tada nisu uspjeli okončati trogodišnji rat, tvrdi ona.

"Srebrenica je platila cijenu za mir", rekla je Hartmann.

Nakon što su snage bosanskih Srba u srpnju 1995. godine napale Srebrenicu, ubile su više od 7,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka i protjerale više od 40,000 žena, djece i starih. Ti zločini su i pred međunarodnim i pred domaćim sudovima definirani kao genocid.

Ratku Mladiću trenutno se sudi u Haagu za genocid i druge zločine.