Dva borca se idu spaliti u Sarajevo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Ja, Muminović Šefik i Zahirović Džemal ispred Općine Živinice krećemo u ponedjeljak 13.4.2015. godine u 9:00 sati pješke prema Sarajevu do Vlade FBiH gdje ćemo izvršiti čin JAVNOG SPALJIVANJA u znak protesta zbog toga što nam društvo za koje smo se borili nije osiguralo dostojanstven život. Mi smo već odavno mrtvi kao ljudi. Ali svoj ponos nedamo. Neka čitav svijet vidi u kakvom smo stanju teško oboljeli, dok nam pojedini članovi porodice umiru od gladi''.

Stoji to u poruci dvojice bivših pripadnika Armije BiH iz Živinica Šefika Muminovića (55) i Džemala Zahirovića (59) oboljelih od PTSP-a koji su mjesecima upozoravali na stanje u kojem se nalaze.

''Mi smo se još jednom najavili u Ministrastvo boračka pitanja Tuzlanske županije odakle smo dobili odgovor da su nemoćni. Mi smo gladni i cijele naše obitelji. Na ovaj čin nas je dovela dugogodišnja neimaština, prevara i bijeda u kojoj smo zapali. Načelnik općine Živinice Asim Aljić nas nije htio primiti. Poniženi smo od društva u kome smo dali zdravlje'', rekli su Dnevnom avazu Muminović i Zahirović.

Muminović je bivši pripadnik 210. brigade Sprečanskog odreda, a poslije rata radio je pet godina u Rudniku Đurđevik, gdje je dobio otkaz dok je bio na bolovanju.

''Obećali su mi da će zaposliti moje dijete u rudnik da ih ne tužim. Ali ništa. Slagali su. Išao sam kod direktora, ali me nije htio primiti. U kući su svi nezaposleni – žena, sin, kći, snaha i ja. Nemamo šta jesti. Pokušao sam samoubojstvo, ali su me spasili u posljednji trenutak. Obraćao sam se Ministarstvu za boračka pitanja u TŽ i kazali su da mi ne mogu pomoći. Ne vidim izlaz iz ove situacije. Svi me odbacuju. Jedino mi preostaje da se ubijem'', kazao je Muminović.

Džemail Zahirović bio je pripadnik elitne 121. jedinice za posebne namjene. Dva puta je ranjen, ali i pored 40-postotne invalidnosti, nema nikakva primanja.

''Kad je rat počeo, skočio sam u obranu države. Nema ratišta na kojem nisam bio. Šta nam je dala država?! Imam šestero djece. Jedna kćerka je prošle godine umrla od neimaštine. Nitko ne radi, a svi radno sposobni. Molio bih političare da se probude, da pomognu borcima koji su ostavljeni od svih. Ako danas jedem, sutra nemam. Ovakav život je nepodnošljiv'', rekao je Zahirović.