Ekonomske reforme ne znače odbacivanje ustavnih reformi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prva asocijacija prepreke na putu EU-integracija, kako figurira u javnom diskursu, jeste 'mehanizam koordinacije'. Međutim slabo se govori o tome što bi on trebao značiti ili o tome što Europska komisija podrazumijeva pod funkcionalnim mehanizmom koordinacije, kaže za Bljesak.info Vjekoslav Čamber, direktor federalnog Ureda za europske integracije.

''Prije svega, koordinacija znači uključivanje i suradnju, ali istovremeno, budući da je svaki sektor u BiH specifičan i zaseban, jasno je da bilo kakav mehanizam koordinacije mora imati u vidu ove sektorske razlike ali zahtjeve Europske komisije u ovom pravcu kao i relevantno naslijede pravne tečevine EU i drugih izvora prava poput presuda Europskog suda pravde'', kaže Čamber.

Neodržavanje sastanaka

Ističe kako se čini da je u skladu s ovim najveća prepreka zbiljski nedostatak podrške procesu i inzistiranju na poštivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kao prvog ugovornog odnosa između BiH i EU i održavanju redovnih sastanaka njegovih radnih tijela.

''Ispunjavanje obveza BiH na ovom putu ne smije biti predmetom bilo kakve mogućnosti opstrukcije a sam mehanizam koordinacije mora omogućiti, ne samo uključivanje, već i način na koji će BiH govoriti jednoglasno i pri čemu će proces ne favorizirali veta, opstrukcije, destrukcije i samoisključivanje već učešće, konstruktivnost i uključivost. Neodržavanje sastanaka radnih tijela uspostavljenih Sporazumom, nepoštivanje preporuka Komisije i sporost u njihovoj implementaciji čini se velikim problemom zbog kojeg i u godišnjem izvješću o napretku Bosna i Hercegovina ima negativnu ili lošu ocjenu te čak u pojedinim aspektima bilježi nazadak'', naveo je.

Čamber ističe kako je Europska komisija jasno naznačila da za uspješno odvijanje procesa europskih integracija nije dovoljna samo deklarativna ili retorika izjava opredijeljenosti iako se s njom mora otpočeti.

Ekonomske i ustavne reforme

''Stvarni pokretač procesa, a tako je to bilo u svim dosadašnjim proširenjima Europske unije, bila je izvršna vlast države koja ima stabilnu zakonodavnu većinu ali i jasan program oko kojeg postoji suglasnost i koji nije ugrožen bilo kojim dnevnopolitičkim, interesnim ili drugim događanjima i koji u skladu s time može osigurati kontinuitet, posvećenost i vjerodostojnog partnera Europskoj komisiji u procesu potrebnih reformi. Ako tako postavimo stvari jasno je da je postojanje efikasne parlamentarne većine i programski jasno određene vlade potrebno za provođenje ozbiljnih reformi i rezova što se već pokazalo ranije kroz iskustvo drugih država članica i potencijalnih kandidata'', kaže Čamber.

Na pitanje je li provediv model reformi po kojem EU traži prvo ekonomske reforme umjesto ustavnih, Čabmer kaže da ako imamo jasan program, cilj, mjere, aktivnosti i strategiju, sve reforme bez obzira na oblast specifične politike na koju se odnose mogu se provoditi zasebno.

''Međutim, postavlja se pitanje koherentnosti kao obilježja modela i programa reformi koji imaju viziju cjelokupne transformacije sustava i medu prožimanja različitih sektorskih politika. S druge strane, i same ekonomske reforme ne znače i odbacivanje ustavnih reformi. Budući da Europska komisija jasno za primjerice oblasti energetike, transporta, organske proizvodnje i hrane, ribarstva, okoliša, malih i srednjih poduzeća, inzistira na zakonima na državnoj razini s kojima bi bili usklađeni onda i zakoni na nižim razinama vlasti, svi ovi zakoni jesu i dio ekonomskog paketa reformi, ali i s druge strane i dio reguliranja pravnog okvira unutar zemlje kroz dva principa: internu harmonizaciju zakonodavstva i transpoziciju europskog pravnog naslijeđa u domaci pravni sustav. Možda donošenje ovih zakona nije službena promjena ustava ali će sigurno u konačnici to značiti'', kaže Čamber.

Mnogo šire posljedice

Istaknuo je kako je koncept reformi ekonomskog sektora je način da se pokaže kako cjelokupni sustav države mora biti ustavno jasno posložen odnosno u nadležnostima a to znači obvezama, dužnostima i pravima kao i principu subordinacije uređen sustav i osigurana pravna sigurnost.

''Očigledno je da ovaj model reformi ustava na mala vrata ekonomije jeste pragmatičan put. S druge strane, postoje reforme koje su ekonomske a koje su izričito na razini entiteta poput reforme MlO i zdravstvenog sektora i za čije 'zbiljsko rješavanje' nije potrebna velika ustavna reforma već uspostavljen sustav odgovornosti i transparentnosti zajedno s izgradnjom standarda i onim što je u Paktu za rast i stabilnost posebno naglašeno: "boljem ciljanju socijalnih naknada". Stoga, ove dvije reforme jesu nužno međusobno povezane ali istovremeno 'zasebno provedive' ali s općenitim ili mnogo širim posljedicama, htjeli to priznati ili ne'', zaključuje Čamber.