Nisu pronađeni posmrtni ostaci
Završena ekshumacija u Drežnici, nisu pronađeni posmrtni ostaci žrtava Grabovice
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Završena je ekshumacija na lokalitetu Drežnica, mjestu sjeverno od Mostara, gdje se tragalo za posmrtnim ostacima tri osobe.
''Ekshumacija je završena. Nisu pronađeni posmrtni ostaci'', rekla je za Bljesak.info glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić.
Iskopavanja su se vršila ispod stanice u Drežnici, a potraživali su se posmrtni ostaci tri žrtve iz Grabovice.
''Prema informacijama Instituta za nestale osobe koje su provjerene s istražiteljima SIPA-e radili smo dva dana. Informacije koje smo dobili trebale su nas dovesti do tri do pet žrtava građana Hrvatske nacionalnosti iz Grabovice
Israga će se nastaviti u narednom vremenu i vjerojatno ćemo se brzo raditi na ovom, odnosno širom lokalitetu i pretraživati'', rekao je za RTV HB Marko Jurišić, predsjedatelj kolegija direktora u Institutu za nestale osobe.
Radovi su započeli u srijedu 15. studenog pod nadzorom Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, a po naredbi Suda BiH.
U noći s 8. na 9. rujan 1993. godine pripadnici Armije RBiH ubili su 33 žrtve hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica koje se nalazi između Jablanice i Mostara.
Među 33 ubijena civila bilo je 17 žena i četverogodišnja djevojčica Mladenka Zadro, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić.
Od 33 civila njih 17 se još vodi kao nestalo, a kod većine ubijenih pronađeni su samo dijelovi tijela. Tijekom obilježavanja godišnjica u članovi obitelji su pozivali sve nadležne službe da poduzmu potrebne aktivnosti kako bi se pronašli posmrtni ostaci. Smatraju da se posmrtni ostaci ne mogu pronaći dok se ne kaže gdje su. Danas se informacije mogu poslati i anonimno, pa bi kako su ranije isticali bilo i ljudski samo da se kaže gdje su posmrtni ostaci, kako bi obitelji žrtava pronašle smiraj.
Tijekom ljeta ubijen je jedan čovjek na Ćopima, u susjednom selu niz Neretvu, a onda 9. rujna 1993. ubijeno je 27 pretežito starijih osoba te djevojčica od četiri godine. Dva dana nakon krvavog pira pogubljene su još dvije osobe, opet na Ćopima i nešto poslije ubijen je jedan starac u naselju Kremenac. To je ukupno Hrvata civila.
Neke su žrtve zatrpane u blizini njihovih domova, a većina je pretpostavlja se bačena u Neretvu. Spašena je samo jedna dvočlana obitelj s desne strane Neretve te sedam osoba s lijeve strane.
Ovaj užasni pokolj preživjela su dvojica dječaka, Goran i Zoran Zadro, koji su se sakrili u šumu iznad kuće.
Pobijene su slijedeće osobe: Josip Brekalo (1939.) i žena mu Luca (1939.); Pero Čuljak (1913.) i Matija Čuljak (1917.), Lucini roditelji; iz prezimena Drežnjak – Andrija (1921.) i žena mu Mara (1921.), Dragica (1953.), njihova kći, Živko (1923.) i žena mu Ljubica (1932.); Jozo Ištuk (1930.); Cvitan Lovrić (1936.) i žena mu Jela (1940.); Mara Mandić (1912.) i Ivan Mandić (1935.); iz prezimena Marić – Pero (1914.) i žena mu Dragica (1914.), Ilka (1921.), Ruža (1956.), Martin (1911.), Marinko (1941.) i žena mu Luca (1944.), Marko (1906.) i žena mu Matija (1907.), Ruža (1935.); Ilka Miletić (1926.); Anica Pranjić (1914.); Franjo Ravlić (1918.); Ivan Šarić (1939.); iz prezimena Zadro – Ivan (1924.) i žena mu Matija (1923.), Mladen (1956.) i žena mu Ljubica (1956.) i Mladenka njihova kći (1989.).
Važno je istaknuti kako se u tom vremenu u blizini tog mjesta nisu vodile nikakve borbe te da nitko od civila u tom kraju nije bio naoružan.
Do sada su za zločine u Grabovici za pojedinačna ubojstva osuđena petorica pripadnika Armije RBiH, ali naredbodavcima nikada nije suđeno. Tadašnjem zapovjedniku Armije RBiH Seferu Haliloviću suđeno je pred Tribunalom za ratne zločine u Haagu i za slučaj Grabovica, ali je proglašenim nevinim po zapovjednoj odgovornosti.