Presuda za budućnost

Eto, pa se vidimo opet na ratištima

Vijesti / Flash | 04. 02. 2015. u 11:03 Igor BOŽOVIĆ

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Genocid doslovce znači ubijanje naroda. Ne ranjavanje, ne ponižavanje, ne zlostavljanje, ne raseljavanje. Samo ubijanje. Vidiš kako u Europi netko zna latinski.

Dok malo razmislite o ovom kratkom pasusu, ja ću podebljati podnaslov.

Kako to "hoch" Europa čini

Naša se djeca već uče da mrze, potiho, sitnim, bezazlenim predrasudicama koje će da rastu i stasavaju u pravu mržnju. U lažove Hrvate, u pijane Srbe, u škrte Bošnjake, u prljave Rome...

Znate li kako se zove najveći brod na svijetu? Nebitno, i ja mu zaguglam ime. Pieter Schelte je ime najvećeg svjetskog broda, mada mu neki već osporavaju titulu najvećeg. Nije ni to toliko bitno, jer u pitanju je baš velika ploveća mrcina, glavnog dizelskog motora od 11,5 megavata snage, a to čak nije jedini motor na ovom brodu.

Njegovo ime Pieter Schelte je ono što izaziva kontroverze. Pieter Schelte Heerema je ime oca vlasnika poduzeća "Allseas" Edwarda Heeremae. Pieter je bio osuđen na tri godine zatvora jer je bio časnik u Wafen SS trupama do 1943. godine, no odležao je tek pola kazne jer su saveznici procijenili da su im njegove usluge značile više od kazne. Pieter je potom postao pionir offshore industrije.

Kontroverzno ime broda i nedavno je, prilikom njegova uplovljavanja u europske luke, bilo izvor nesuglasica i protivljenja židovske zajednice širom Europe, baš pred Yom Kippur.

Tako to nekako vagaju u Europi. Kazna više ne odgovara težini zločina. Žmirenje pred ovakvim primjerom i nizom drugih primjera, pretpostavljam, nešto je čime se negiraju zločini saveznika, evo (da ne koristim domaće primjere i ne budim nove kontroverze) napisat ću 'primjer Dresdena'. Oh, i tamo su bili Srbi, ali Lužički, možda to i nije dobar primjer?!

'ko nas zavadi

Europi je u interesu imati Hrvatsku i Srbiju u svojoj zajednici naroda i zato im je u cilju pomirenje. Ponekad mislim da je riječ o čisto strateškom, vojnom interesu, ali jest u interesu. Nema tu stavljanja točke, nema tu upiranja prstom. To smeta pomirenju. Ekonomiji, najjačem europskom adutu, potrebne su otvorene granice, a ne da se na putu prema Grčkoj ide oko Balkana. Zato glupi Balkanci trebaju šutjeti. Nema tu priče o genocidu. Nema tu agresije. Nema tu genocidnih tvorevina. Mir, mir, mir, nitko nije kriv... koliko ste samo puta čuli ovu brojalicu od jučer?
I nama će jednom da uplovi neki majušni Pieter Schelte, šta ja znam, u Beograd, u Bar, u Rijeku, u Neum...

Ono što se moglo zaključiti iz jučerašnje presude jest da mi na Balkanu (u širem smislu, jer Balkan geografski završava s istokom Srbije, mi smo ovamo brđani s Dinarida) nismo genocidni sami od sebe, nego eto povremeno imamo genocidnih akcenata u svom ponašanju. Znaš, povremeno čujemo glasove koji nas nagovaraju da ubijemo, povremeno ih i poslušamo. Ovdje, prema mišljenju visoke Europe, žive shizofreni narodi, ono generalno, svi smo opičeni k'o topolove naćve. I jesmo, davno sam čuo da za hoch Europu mi ovamo svi imamo četvrtaste glave, pljosnatu odostraga da nam mogu čizmom stati za vrat. Oprostite mi pritom što detaljno opisujem oblik svoje glave.

Ali dobro možemo potegnuti, raditi. Zato nas ovako periodično, od Berlinskog kongresa na ovamo, puste da se povremeno odamo svojim glasovima iz glave i međusobno pokoljemo genocidnim radnjama, ali nam isto tako ne dopuštaju da se potpuno genocidiramo svojim genocidnim radnjama jer, majke ti, tko će im onda biti tegleća marva ako nas shizofrenih Balkanaca nestane?! Samo nas održavaju u razumnoj i neškodljivoj količini.

Pa jesmo li mi zaista tolike budale?

Dosad smo pokazali da jesmo. Kaže i Bajaga da ovdje svakih pedeset ljeta izbije rat. Nije to, pravo da vam kažem, nimalo ni čudno. Nijedan rat ovdje nije završen, nijedna bitka dobivena. I ovog puta, gurnuti su stvarni problemi pod tepih, do nekog sljedećeg Jasenovca, do nekog sljedećeg Bleiburga, do nekog sljedećeg hrvatskog proljeća, do nekog sljedećeg Vukovara, do neke sljedeće Krajine, do neke sljedeće Srebrenice. Naša se djeca već uče da mrze, potiho, sitnim, bezazlenim predrasudicama koje će da rastu i stasavaju u pravu mržnju. U lažove Hrvate, u pijane Srbe, u škrte Bošnjake, u prljave Rome...

Tješim se ipak da će sljedeći rat, za deset, dvadeset, pedeset godina, biti vođen robotima, no sve mi se više čini da mi Balkanci nećemo imati novca za tu hoch tehnologiju i da ćemo opet puške u ruke. K'o genocidni narodi, s genocidnim radnjama, ali ne čineći zapravo genocid. To mi samo šemlučimo. K'o opičeni Balkanci. Tko je vidio napravit musaku, a ne razbit jaje?!

Jedina nam je nada da nađu kakvu naftu u velikim količinama. Onda će doći demokratska alijansa bogatih... da nam uvede demokraciju genocidnim tomahavcima, ali ne i genocidom.

Kopirati
Drag cursor here to close