O stolačkim grafitima
Glavni imam iz Stoca reagirao na tekst don Željka Majića
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Stolac Mersed efendija Šabanović danas je priopćenjem za javnost reagirao na tekst don Željka Majića, generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije.
U reagiranju stoji:
Pročitajte još
''Na medijskoj platformi internet-portalu časopisa „Crkva na kamenu“ što je službeno glasilo hercegovačkih biskupija, a kojeg izdaje biskupijski Ordinarijat u Mostaru, objavljen je tekst pod naslovom „Opet oskrvnuće na stolačkome Križevcu“ autora don Željka Majića, generalnog vikara. Rečeni tekst don Majića predmetom je našeg osvrta i reagiranju kojeg upućujemo u javnost. Naime, povodom javnom oglašavanju don Majićevom je ispisivanje grafita na stolačkom Starom gradu čime je kako navodi došlo do „oskvrnuću Križa i Oltara na Križevcu iznad grada Stoca.“ Ispisivanje grafita u javnom prostoru i na javnim mjestima je pošast i nedjelo koje nedvosmisleno osuđujemo i ne prihvaćamo kao valjan način slanja poruka u javni prostor. Čim prije što se putem tih grafita i sličnih natpisa u javni eter često šalju ružne poruke isključivosti, netolerancije, pa i otvorene mržnje prema onima iz drugih naroda, vjera, jezika i kultura. Prostor Hercegovine,nažalost, očit je primjer za takvo djelovanje u što smo se imali priliku uvjeriti i u posljednje vrijeme nakon izricanja pravomoćnih presuda vojnom i političkom rukovodstvu paradržavne tvorevine tzv. Herceg-Bosne, gdje su se na različitim lokalitetima ispisivale poruke koje nam vraćaju sjećanje na vrijeme progona, ubijanja, razaranja, zatvaranja u logore, mučenja i sve druge oblike torture kojima su bili podvrgnuti svi oni koji su se našli na putu realizacije monstruoznog paradržavnog projekta zvanog HR Herceg- Bosna. Gospodine Majiću, Vi u svome tekstu, opetujući ono što ne odgovara povijesnim istinama i činjenicama, stolački Stari grad proglašavate Križevcem, služeći se već isprobanim metodom da sto puta izrečena kvalifikacija (čitaj nesitina) dobije svoje pristalice i kao takva se promakne u „povijesnu činjenicu“ i koja se kao takva podmeće i opetuje u tim i sličnim prilikama i navodima. Začuđujuće je gospodine Majiću da se u slučaju ovog incidenta Vi pozivate na to da je stolački utvrđeni i zaštićeni Stari grad pod zaštitom nadležnih Federalnih organa koji brinu o spomeničkoj baštini, a da izbjegavate navesti da je upravo ta instanca izrekla svoja stanovišta u vezi s nelegalnim radnjama i izgradnjom gdje se od njega pravilo mjesto katoličkog bogosluženja i Križnog puta.
Nema nikakve sumnje da smo za to da se zakoni nadležnih organa trebaju poštovati i provoditi, svugdje i u svakom primjeru, a nikako ne na selektivan način kako u rečenom primjeru Vi to promovirate. Taj princip nije dobar, jer zakon je zakon, kao što je presuda presuda i u tom ne može biti dvostrukih principa i standarda; da u jednom primjeru i na jednom mjestu vrijede, a na drugom mjestu i drugom slučaju se traži drugi obrazac i standard. Vaše direktno dovođenje u sumnju funkcionalnosti i doraslosti države, koju nažalost prizivate i vidite samo u ovim i sličnim slučajevima, a pri tom ne propuštajući priliku da je okvalificirate neuspješnom i nemogućom, navodi na zaključak kakvo je Vaše viđenje izgradnje onoga što je zajedničko dobro i opći interes. Vi to vidite mogućim i poželjnim samo na način da bude Vama i Vašem poimanju po želji. Jer kako drugačije da razumijemo Vaš kruti stav i crkvenu orijentaciju da se u javnom prostoru, na javnim mjestima, posebno utvrđenim gradovima i na visokim brdskim uzvišenjima podižu katolički vjerski simboli koji tu ne pripadaju ni po čemu. Vaše gledanje je isključivo. Primjećujemo da vi zagovarate i zalažete se za princip po kome je mjera slobode neselektivno postavljanje vjerskih simbola, obilježja, pa i nekih građevina.
Na taj način šalju se poruke da su to prostori isključivo za jednu religijsku grupu i jedan narod i da tu nema mjesta za druge. Nažalost, ne obazirete se i ne pitate se što je s pripadnicima drugih religija koji te simbole poštuju kao vjerske svetinje, ali kada su na svome mjestu.
Ne iskazuje se opredjeljenje za zajednički život sa drugim religijama i vjeroispovijestima odašiljanjem poruka u javni prostor u kojima se on unaprijed proglašava ekskluzivno prostorom jedne vjere i jedne nacije. Gospodine Majiću, ni u kom slučaju nismo za to da se reduciraju vjerske slobode i pravo na javno religijsko iskazivanje vjere, ali ne možemo se suglasiti ni s pravcem kojeg Vi zastupate,a iz kojeg iščitavamo ekskluzivitet i pravo samo za jedne, a drugi, iako po svemu relevantan povijesni faktor na tom prostoru, trebaju se povinovati moći i vlasti aktualne politike koja nije ničim odmakla od one koja je ne tako davno brutalnim sredstvima Stolac i njegovu okolinu u potpunosti očistila od Bošnjaka i svih simbola njihove kulture i islamske vjere koju baštine i koju ljubomorno čuvaju. Rečeno čuvanje nije na štetu onih drugih konfesija i naroda!''
