Godišnjica atentata koji je promijenio hrvatsku povijest

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Izaslanstva Hrvatske seljačke stranke (HSS) i predsjednika Hrvatskog sabora u utorak su na Mirogoju položila vijence i zapalile svijeće žrtvama atentata u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. - HSS-ovcima Stjepanu Radiću, Pavlu Radiću i Đuri Basaričeku, piše Hina.

Danas smo tu kako bismo obilježili sjećanje na lipanjske žrtve, na jedine političare u modernoj povijesti Hrvatske koji su dali svoje živote za hrvatske interese, rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak.

"Za razliku od ostalih, oni nisu bježali s državnim zlatom preko granice, ostavljali narod, nisu provodili diktaturu, nego su bili doista narodni tribuni i borili se ne samo za interese hrvatskog naroda, nego i za interese svih građana, bez obzira na sve razlike naše domovine. Zbog toga su izgubili živote, borili su se protiv beogradske tiranije, ne protiv Srba, nego zajedno s hrvatskim Srbima protiv diktature, protiv totalitarizma i protiv kralja, i u tom smislu bili su pravi republikanci", izjavio je Beljak.

Danas bi se moglo, s velikim odmakom godina, reći kako je Stjepan Radić doista bio avangarda hrvatske politike i da od 1928., nažalost, nemamo takvog političara, dodao je.

Novinare je zanimalo bi li Radić bio zadovoljan današnjim HSS-om, na što je Beljak ustvrdio kako se učlanio u stranku prvenstveno zbog Radića, te se kao predsjednik zajedno s ostalima u Predsjedništvu stranke vodi Radićevom idejom, idejom društvenog progresa, a ne nekakvog nazadnjaštva.

Član Srpske radikalne stranke Puniša Račić ustrijelio je 20. lipnja 1928. u beogradskoj Skupštini pet zastupnika HSS-a - Stjepana Radića, Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu i Pavla Radića. Na mjestu su preminuli Đuro Basariček i Pavle Radić, a Stjepan Radić umro je od posljedica ranjavanja u Zagrebu, 8. kolovoza 1928. godine.