Goluža pisao Bešliću: Život u crkvenoj kući je neizdrživ zbog Zimskog grada

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Urednik Crkve na kamenu prof. dr. don Božo Goluža uputio je pismo gradonačelniku Grada Mostara Ljubi Bešliću zbog Zimskog grada koji se nalazi u ulici Nikole Šubića Zrinjskog u Mostaru.

Pismo preuzeto sa stranice Crkva na kamenu prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine gradonačelniče Bešliću!

Želimo Vam sretne Božićne blagdane i blagoslovljenu Novu 2019. godinu. Šaljemo Vam ujedno i jednu molbu:

Tijekom prijašnjih nekoliko godina obraćao sam se na razne urede Gradske uprave u svezi sa stanjem u ulici Nikole Šubića Zrinjskog u Mostaru, u kojoj se nalazi i naša crkvena kuća s dvije institucije: Crkva na kamenu i Teološko-katehetski institut, a u toj kući nalaze se i prostori za naše stanovanje. Znači, mi u toj kući imamo cjelodnevan boravak, sva 24 sata dnevno. Normalan rad i život, a napose noćni počinak bili su nam poremećeni već dozvolom da dođe pravi cirkus u naše najbliže susjedstvo, doslovno pet metara od naših soba.

Prošle godine tu je organiziran doček Nove godine (za nas dva dana nemoguća života). Tada smo mislili da je to najgore što nas može snaći, ali ove godine situacija je kulminirala, te je postala doslovno neizdrživa.

Dovođenje manifestacije nazvane “Zimski grad” u našu ulicu (koja će, kako čujemo, trajati više od mjesec dana), te napose postavljanje pozornice (15-ak metara od naših soba) s koje glazba tako gromoglasno udara da je u našoj kući postalo nemoguće živjeti i raditi, a kamoli spavati. Sve tutnji i trese se cijeli plato od podne do ponoći, pa i onda kada na ulici nema gotovo nitko. Stvarno ne znamo koji je smisao i svrha udaranja tako glasne glazbe? Basovi te glazbe tako tutnje da u našoj kući izgleda kao da padaju granate. Teško bi se to glazbom moglo i nazvati, to je neko dum-dum udaranje. Pokušao sam intervenirati kod onih koji navijaju tu glazbu, ali bezuspješno, jer oni kažu da je njima tako naređeno. Važno je također spomenuti da cijeli sadržaj toga “Zimskoga grada” nema gotovo nikakve veze s Adventom i Božićem (rijetko se čuje pokoja duhovna pjesma), iako je “manifestacija” počela na Prvu nedjelju Došašća i završava svetkovinom Bogojavljenja.

Kako ne bih obolio, morao sam se privremeno (dok sve to traje) iseliti iz kuće. I kao da sve ovo nije bilo dovoljno, postavljen je i javni WC preko puta našega ulaza u dvorište. Tako kao da je nekomu stalo da nas sve dovede do neizdrživa stanja. Dok se nekima organizira zabava pod našim prozorima, nama se onemogućava zakonsko pravo na rad, život i počinak. Zar je stvarno nečija zabava vrjednija od naših života? Jednostavno ne znamo što uraditi. Nemamo prostora za neko trajno preseljenje iz ove kuće, a ovdje nas se sili da nikako više ne možemo opstati.

Kada je ova kuća građena (1917. godine), ovo je bio miran dio grada, što znači da nije naša Biskupija gradila kuću u dijelu grada u kojemu je onemogućen normalan rad i život. Sve je ovo naknadno došlo i mi smo sada stavljeni pred gotov čin: ili se iseliti (a ne znamo kamo), ili završiti u bolnici zbog nemogućnosti potrebna počinka, zbog buke i stresa ili umrijeti.

Poštovani gradonačelniče, molimo Vas osobno, a i sve odgovorne djelatnike u Gradskoj upravi, omogućite nam normalne zakonske uvjete za rad i život u našoj kući. Uljudno Vas molimo da nas posjetite, da nazdravimo Novoj godini, i da se i sami u sve ovo uvjerite! Hvala Vam velika na razumijevanju.