Građani BiH i dalje mogu u Njemačku bez viza

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Stav Njemačke o nadzoru graničnih prelaza ne odnosi se na građene Bosne i Hercegovine, koji i dalje nesmetano bez vize mogu putovati preko granice'', potvrđeno je za Anadolu Agency (AA) u veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini.

"Radi se o privremenim mjerama koje su u skladu sa propisima Šengenskog kodeksa o granicama. Trenutno težište je na unutarnjoj granici sa Austrijom. Mjere su prethodno dogovorene i usuglašene sa Europskom komisijom.

To ne utječe na odredbe o ulasku odnosno potrebe za vizom za bosanskohercegovačke državljane gdje i dalje važe dosadašnje odredbe", rečeno je iz veleposlanstva Njemačke u Bosni i Hercegovini.

Kada su u pitanju građani iz Bosne i Hercegovine, iz njemačkog veleposlanstva navode kako, ipak, "moraju računati sa dužim čekanjem na granici sa Austrijom upravo zbog ove privremene mjere".

Njemačka je jučer priopćila kako uvodi pojačan nadzor svoje državne granice zbog povećanog prilijeva ilegalnih imigranata koji tzv. balkanskom rutom preko Grčke, Makedonije i Srbije ulaze u Mađarsku i Austriju, a potom u najvećem broju dolaze u Njemačku.

U dijelu javnosti se ovo protumačilo kao "suspenzija Schengena na tlu Njemačke".

Inače, u prošlosti bilo slučajeva donošenja odluke o suspenziji Schengena, ali da se to prethodno najavljivalo i da je imalo određeni vremenski rok.

Primjerice, Austrija je za vrijeme Europskog prvenstva na 15 dana suspendirala Schengen i uvela kontrole na granicama iz sigurnosnih razloga. Šengenski ugovor je bio suspendiran i 14. srpsnja 2005. godine kada je Francuska, kao mjeru sigurnosti nakon bombaškog napada u Londonu u kojem je ubijeno 52 ljudi, sedam dana prije toga zatvorila svoje granice. Jedan od razloga za tu odluku bio je vjerojatno i strah od sličnog napada na tradicionalnoj vojnoj paradi povodom pada Bastilje 14. srpnja te godine.

Šengenski ugovor je sporazum koji je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država (Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska).

Prema Šengenskom ugovoru, državljani države-potpisnice mogu se slobodno kretati u bilo kojoj drugoj državi-potpisnici ne pokazujući bilo kakav dokument na granici - osobnu iskaznicu ili putovnicu.

Cilj ugovora je bio da se ukinu i harmoniziraju granični prijelazi izmedu zemalja-potpisnica. U vrijeme potpisivanja, ugovor nije imao veze sa Europskom unijom (tada Europskom zajednicom), dok to danas nije slučaj. Naknadne zemlje-potpisnice su donijele konvenciju kojom se ograničava ukupan broj šengenskih država na dvadeset šest.

Šengenske odredbe postale su dio europskog prava ugovorom iz Amsterdama 1999. iako prostoru službeno pripadaju i četiri ne-EU države: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 400 milijuna stanovnika te površinu od 4.312.099 kvadratnih kilometara.

Zemlje Schengena su: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Italija, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Češka, Poljska, Estonija, Latvija, Litva, Lihtenštajn, Mađarska, Malta, Slovačka, Slovenija i Švicarska.

Četiri članice EU: Bugarska, Cipar, Hrvatska i Rumunjska, su se obvezale na ulazak u šengenski prostor.

Irska i Velika Britanija, iako članice EU, nisu potpisnice Šengenskog sporazuma.