Hassan Haidar Diab: Bošnjački političari imaju korist od dolaska Arapa u BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

BiH je u posljednje vrijeme postala jedna od najatraktivnijih destinacija za državljane arapskih zemalja. Veliki broj njih u našu zemlju ne dolazi samo turistički već i s namjerom da ovdje kupe zemljišta i kuće i ostanu živjeti. Oprečna su stajališta bh. javnosti prema tome. Dok jedni tvrde kako je to dobro za ovdašnji turizam i sveukupni razvoj zemlje, drugi izražavaju zabrinutost zbog sve veće nazočnosti Arapa i njihovog kapitala na području BiH.

O masovnom dolasku Arapa u BiH, problemima koje donosi i odnosu domaćih vlasti prema istome u razgovoru za Bljesak.info popričali smo s Hassanom Haidarom Diabom, hrvatskim novinarom libanonskog podrijetla, čija je nedavna reportaža iz Sarajeva o masovnom dolasku Arapa u našu zemlju izazvala veliku buru u javnosti širom regije.

Bljesak.info: Vaša reportaža o masovnom doseljavanju Arapa u BiH i njihovom kupovanju zemljišta i nekretnina u našoj državi izazvala je veliku buru u javnosti širom regije. Zbog čega se podignula tolika fama oko te priče?

Hassan Haidar Diab: Nisam iznenađen takvom reakcijom u regiji. Ono što je činjenica da se nitko u BiH danas ne želi baviti tim pitanjem i ne želi se zamjeriti političarima. Ja sam samo iznio činjenice i nije mi bila namjera nikoga diskreditirati. Ono što je evidentno jest da Arapi u BiH ulaze nekontrolirano. Nitko ne zna točan broj Arapa koji danas borave na teritoriju BiH.  Ne želim polemizirati s direktorom Službe za poslove sa strancima BiH, gospodinom Slobodanom Ujićem, koji je demantirao navode u mojem članku u Večernjem listu da danas ne teritoriju BiH živi više od 40 tisuća Arapa a da pritom nije iznio za njega točan broj Arapa koji danas žive u BiH. Kako su iznesene činjenice u mojem tekstu točne, dokazuje i reakcija kuvajtskog veleposlanstva u BiH koje je, nakon izlaska mojeg teksta, pozvalo „kuvajtske turiste“ da se pridržavaju zakona i propisa u toj zemlji, odnosno da boravišne dozvole ne smiju biti duže od 90 dana u šest mjeseci. Isto tako, napisao sam kako više od 30% Arapa koji se nalaze u BiH imaju vehabijsko-selefijsku ideologiju poput ISIL-ove i Al-Qaidine. Ako netko u BiH smatra kako moja teza nije točna, neka mi samo objasni tko danas nosi burke osim sljedbenika te ideologije? Za kratko vrijeme će se vidjeti koliko je moj tekst bio dobronamjeran za stanovništvo BiH, baš poput slučaja kada sam pisao i o selu Gornja Maoča i opasnosti od vehabija još 2005. godine. I tada su me svi napadali i govorili kako nije istina ništa što sam napisao pa me zanima kako se danas ti ljudi osjećaju gledajući kako im vehabije šeću ispred nosa.

Bljesak.info: Jeste li tijekom boravka u Sarajevu i pripreme reportaže imali problema pronaći sugovornike koji bi htjeli pričati o svemu tome?

Hassan Haidar Diab: Nažalost, iako svi govore o tome, nitko ne želi izaći u javnost s identitetom već se svi boje što je opet jedan znak kako su svjesni što se zapravo događa u njihovom gradu.

Bljesak.info: Kako ste vi osobno doživjeli svoj posljednji boravak u Sarajevu?

Hassan Haidar Diab: Sarajevo, kao grad, me očarava. Isto tako, Sarajlije su za mene fantastični ljudi. Prije rata, Sarajevo je možda bio jedini grad u kojem su živjele tri vjerske i etničke skupine i prag tolerancije je bio izrazito visoki. Kao ratni reporter puno puta sam boravio i izvještavao iz Sarajeva za vrijeme srpske agresije. Unatoč opasnosti koja je postojala, uvijek sam s veseljem iznova išao u taj grad. Ali, neka mi Sarajlije ne zamjere, Sarajevo više nema onaj duh. Politika ga unakazila. Moram priznati kako mi nije bilo ugodno šetati Baščaršijom i kako sam se i ugodnije i sigurnije osjećao za vrijeme okruženja tog grada.

Bljesak.info: Prijeti li regiji opasnost od masovnog i nekontroliranog dolaska Arapa na ove prostore i što nam isti donosi?

Hassan Haidar Diab: Svaki pošten i dobronamjeran čovjek, bez obzira na vjeru i naciju, dobro je došao. Kada govorim o opasnosti masovnog dolaska Arapa u BiH govorim isključio o pripadnicima selefijsko-vehabijske ideologije koji sa sobom nose i veliki rizik. Za vrijeme rata u BiH u zemlju je ušlo nekoliko stotina mudžahedina koji su imali istu ideologiju. Danas vidite kako se vehabije šire čitavom regijom. A što će se dogoditi kada ih uđe na tisuće? O tome je govorim. Arapski turisti su dobrodošli  kao i arapski kapital, samo treba biti oprezan i znati tko ulazi i tko izlazi iz zemlje.

Bljesak.info: „Ja se bojim svačije islamofobije. Ljudi ne vole Arape, ne vole muslimane i pokazuju to na vrlo perfidan način“, istaknuo je načelnik Općine Ilidža Senaid Memić u razgovoru za jednu bh. televiziju. Je li u ovom slučaju doista riječ o islamofobiji i mržnji prema muslimanima?

Hassan Haidar Diab: Ne vjerujem kako itko mrzi Arape ili muslimane. Vidite ovu glupu i paradoksalnu situaciju. Mene, neki vehabijski portali, optužuju kako sam islamofob što je zaista smiješno. Kako mogu biti islamofob kada sam musliman? Isto tako kažu da sam rasist. Pa kako kada sam Arap?  To nije niti mržnja niti islamofobija, već opreznost i strah. Ljudi vide kako se u zemlju ulazi bez ikakve kontrole tko, što i na koliko dugo. Vjerujem kako danas svaki Bošnjak u BiH zna kako izgleda vehabija, a gledano kroz povijest, niti jedan vehabija nije donio dobre stvari, samo loše.  

Bljesak.info: Tko po vama snosi najveću krivicu za masovni priljev Arapa u BiH?

Hassan Haidar Diab: Naravno, bošnjački političari. Nažalost, imaju veliku korist. Ne znamo koliko Saudijska Arabija i ostale zemlje Zaljeva daju novaca i koliko financiraju kampanje bošnjačkih stranaka. Najviše me zaprepastilo kada se bošnjački član predsjedništva, Bakir Izetbegović, za vrijeme pokušaja vojnog udara u Turskoj, Erdoganu obraćao s „brate“ a Bošnjaci, diljem BiH, molili su za Erdoganov spas. Što su Turska i Erdogan učinili za BiH? Danas je Turčin Bošnjacima važniji i veći prijatelj od susjeda, Hrvata ili Srbina. Isto to vrijedi i za Arape. Danas neki visoki dužnosnici u Islamskoj zajednici BiH odlaze u Saudijsku Arabiju i u ostale zemlje Zaljeva te im govore kako su oni njihova braća. Ne želim govoriti o teoriji zavjere, ali mislim da neki bošnjački političari vjeruju kako će masovni dolazak Arapa promijeniti vjersku i etničku strukturu u BiH što je apsolutno neprihvatljivo i nedopustivo.

Bljesak.info: Navršava se puna godina dana otkako je velika migrantska kriza zaprijetila Europi. Kako su vodeće europske zemlje odgovorile na krizu i kada bi mogli očekivati kraj migrantskih kretanja s bliskoistočnih prostora prema Europi?

Hassan Haidar Diab: Onakvu sliku kakvu smo gledali više nećemo vidjeti. Naravno, bit će još migranata ali u manjim skupinama, koliko ih krijumčari uspiju prebaciti, kao što i vidimo posljednjih dana. Maska velike humanosti i politike otvorenih vrata koju je predvodila njemačka kancelarka Angela Merkel je davno pala. Njemačka, kao i ostale europske zemlje, uzele su kvotu koja im je trebala kao jeftina radna snaga i tu je humanosti došao kraj. Bili smo svjedoci kako je više od 14 tisuća migranata prošle godine zaglavilo u Idomeni, na grčko-makedonskoj granici gdje su više mjeseci boravili u izuzetno teškim i neljudskim uvjetima i tko je reagirao na njih? A samo mjesec dana prije toga svi europski čelnici su plakali nad njima. Danas u Srbiji ima oko 5 tisuća migranata o kojima se niti ne govori.

Bljesak.info: Hoće li Europa zbog evidentnog demografskog pada i u budućnosti biti privlačna migrantima s područja Bliskog istoka i sjeverne Afrike?

Hassan Haidar Diab: Europa je uvijek bila privlačna i taj će se trend nastaviti. Ne vjerujem kako će dva milijuna migranata promijeniti demografsku sliku Europe. Glavni problem Europe je izazov kako i na koji način te ljude integrirati u društvo.

Bljesak.info: Prije nekoliko mjeseci dobili ste nagradu za pisano novinarstvo za reportaže iz ratom pogođenih zemalja Bliskog istoka koje ste objavljivali u Večernjem listu. Većinu novinarskog rata proveli ste izvještavajući iz ratom pogođenih područja, kako se nositi s osjećajem da zbog svog posla uvijek „nosite glavu u torbi“?

Hassan Haidar Diab: Ne smatram se herojem. Radim posao koji volim i trudim se odraditi ga profesionalno i na najbolji način. Istina je da sam kao ratni reporter i u Libiji, Siriji, Iraku…. bio u velikim životnim opasnostima. Ali, ja to smatram sastavnim dijelom posla. Mene ne brinu ratna područja jer tu uvijek znaš tko koga i s koje strane napada. Mene brine ljudska podmuklost  i podlost. Na kraju razgovora otkrit ću vam jednu tajnu. Već skoro dvije godine sam pod policijskom zaštitom zbog prijetnje radikalnih islamista iz BiH. No, ne kanim stati i mogu im poručiti kako me neće ušutkati. Uvijek ću pisati istinu kakva god bila i sviđala se ona kome ili ne. Moja je savjest čista.