Hrvatska i Srbija ne mogu uskladiti 'istinu' o nestalima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Tvrdnja srbijanskog premijera Aleksandra Vučića da je na popisu nestalih više Srba nego Hrvata, prema hrvatskim podacima koje je verificirala i Srbija nisu točni, jer od 1600 hrvatskih državljana nestalih tijekom rata na području RH, 930 osoba nestalih 1991. i 1992. pretežito su hrvatske nacionalnosti, dok je 670 osoba nestalih 1995. pretežno srpske nacionalnosti, izjavio je pomoćnik hrvatskog ministra branitelja Ivan Grujić.

Po podacima kojima raspolaže Ministrstvo branitelja, koji zasad nisu ažurirani, nešto manje od 200 osoba državljana Srbije nestalo je na teritoriju RH, kazao je Grujić i dodao da ta brojka nije uključena u brojku od 1600, javila je Hina. Ti podatci iznijeti su u Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske, koju su objavili Ministarstvo branitelja, Ministarstvo obrane, Hrvatski crveni križ i Međunarodni crveni križ.

Grujić bitnom smatra definiciju nestale osobe, jer tu dolazi do nejasnoća, a nestala osoba je ona o kojoj nema saznanja gdje se nalazi ili nema potvrde o njenoj smrti. Popisi nestalih osoba napravljeni su polazeći od te definicije i prema kriterijima Međunarodnog crvenog križa koji su preporučeni kroz rezoluciju od strane UN-a.

Tko je nadležan?

Ustvrdio je da je za traženje 670 osoba, koje su hrvatskih državljani pretežno srpske nacionalnosti, nadležna Republika Hrvatska, a nikako Srbija. To je, napominje, potvrđeno kroz zapisnike i službene sastanke sa srpskim nadležnim tijelima, gdje se kaže da su hrvatski državljani u nadležnosti traženja Hrvatske, a da Srbija može ukazati opravdani interes, kao i što Hrvatska može pokazati opravdani interes za državljane Srbije hrvatske nacionalnosti nestale na teritoriju Srbije.

Za ocjene da je na institucijama odgovornost zbog sporog procesa pronalaska nestalih osoba, Grujić kaže da "stvari treba staviti na mjesto".

"Volio bih da je taj proces puno brži, ali realno proces pronalaženja nestalih osoba, gdje se praktično svaki treći dan riješi jedan slučaj, je među vodećima u svijetu", poručio je, istaknuvši kako to ipak nije dovoljno za članove obitelji žrtava. Pojasnio je da se pronalasci temelje na identifikacijama ranije ekshumiranih osoba, ali i na novijoj ekshumaciji.

"Učinak bi bio puno veći kad bi dobili podatke, a to je jedno od otvorenih pitanja s Republikom Srbijom, gdje se nalaze masovne grobnice koje su premještene 1995. godine. To je prvo pitanje koje uvijek postavljamo i oni raspolažu takvim podacima", kazao je Grujić, dodavši da je sljedeće otvoreno pitanje i ono gdje se nalaze grobnice nastale 1991. i 1992. koje nisu premještene.

"Kad bi dobili takvu informaciju pronalazak nestalih osoba postao bi samo stvar tehnike i brzine realizacije tehničkih mogućnosti, ali bez takvih informacija mi smo upućeni da iz svojih resursa kroz mukotrpan rad pronalazimo takva moguća mjesta uz enormne troškove, ali smo uporni u tome i pronalazimo nova grobišta", kazao je Grujić.

Srbija treba ustupiti podatke

Zaključio je da bi podaci koji postoje u određenim arhivama taj proces ubrzao. Upravo zbog toga, naglasio je, hrvatski zahtjevi sa svih razina upućeni su u pravcu da Srbija ustupi te podatke preko svojih nadležnih tijela. Njihova Komisija za nestala lica bi te podatke trebala prikupiti od nadležnih institucija i proslijediti Hrvatskoj.

Kad je riječ o 670 osoba koje su pretežno srpske nacionalnosti, Grujić kaže da su većinom smrtno stradale i pokopane na poznatim grobištima. Devedeset posto tih grobišta, kaže Grubić, je ekshumirano, posmrtni ostaci su obrađeni, ali je potrebno znanstveno identificirati te osobe, što neće trajati u nedogled. S druge strane, ističe, Hrvatska ne zna gdje su pokopane osobe nestale 1991. 1992. godine.

Na novinarsko inzistiranje da kaže je li srbijanski premijer govorio istinu, Grujić je rekao da nije analizirao njegovu izjavu, ali da su brojke jasne, iako, ističe, za proces traženja uopće nije bitan broj koliko je čijih nestalo, nego je bitno da se deklarativna politička volja pretvori u stvarnu političku volju, koja bi omogućila srbijanskim tijelima da te podatke dostave Hrvatskoj.

Po podacima koje je također iznio, 1991. ukupno je bilo evidentirano više od 18.000 nestalih osoba, pretežno hrvatske nacionalnosti, a njihove sudbine su riješene kroz razmjene, oslobađanja, isporuke posmrtnih ostataka i pronalaženja grobišta. U akcijama Bljesak i Oluja 1995. nestao je određen broj hrvatskih građana srpske nacionalnosti, od kojeg je pronađeno 655 osoba čiji su ostaci predani obiteljima. Još 300 obrađenih posmrtnih ostataka čeka identifikaciju.

Kako bi saznali istinu o nestalima 1995. godine, Hrvatska je pokrenula aktivnost u Srbiji za popisivanje nestalih osoba. Taj popis je jedan od kontrolnih mehanizama za Knjigu nestalih osoba, rekao je Grujić i zaključio kako se kriterija treba držati da bi se onemogućilo manipuliranje brojevima, a Srbija je pristala na te kriterije.