''Hrvatska je imala svako pravo poduzimati ratne operacije na teritoriju BiH''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Na početku ratnih operacija, posebno onih protiv Republike Hrvatske, Hrvatska je imala svako međunarodno pravo poduzeti vojne operacije na teritoriju Bosne i Hercegovine, s kojega se vršila projekcija sile, i to bez ičijeg odobrenja'', istaknuo je vojni analitičar Ivica Mandić uoči održavanja znanstveno-stručnog skupa Domovinski rat u dolini Neretve od 1991. do 1995. u različitim perspektivama.

Naglasio je kako je potrebno jednom za svagda razbiti tabu prema kojem ratne operacije treba promatrati isključivo unutar granica države.

''Naprosto, to je u vojnoj teoriji posve netočno, da ne kažem potpuno amaterski. Kada se promatra ratište, ono obuhvaća čitav prostor Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, s najvećim dijelom Jadranskog mora i pripadajućim zračnim prostorom'', rekao je Mandić.

Dodao je kako je Hrvatska imala pravo gađati, ne samo teritorij Bosne i Hercegovine, nego i Crne Gore te Srbije, sve dok se s njihovog teritorija vršila projekcija sile. Posljedično, povukao je paralelu s ratnom operacijom NATO-a protiv Srbije 1999. godine, zaključivši kako je tada Jugoslavija također imala pravo gađati Sjedinjene Američke Države, Italiju i bilo koju drugu zemlju s koje se vršila projekcija sile.

''Kada se stvari tako sagledaju, dolazimo do zaključaka koje iznose američki autori, ali i stručnjaci za međunarodno pravo. Takav način razmišljanja tjera nas da s obje noge stanemo na zemlju i počnemo ozbiljno promišljati'', dodaje, uaključujući kako njegove tvrdnje nisu senzacionalističke izjave niti materijal za 'breaking news', već sumorna istina o kojoj će povijest suditi i donijeti svoj konačni pravorijek.

Rat nije počeo '92. nego '91. godine

Mandić je u svom obraćanju objasnio kako ova činjenica ima političke, pravne i povijesne implikacije, a i važna je zbog istine.

''Kad nekakva agresorska vojska koristi teritorij, vaše građane, provodi operacije protiv vas, pa iako sjedi s vama, onda je to rat'', navodi Mandić te ističe kako u to doba nije baš srušen Mostar, ali jeste Ravno, što je dokaz da su ratne operacije započele.

''Centralna vlada Bosne i Hercegovine je odgovorna da nitko s njenog teritorija ne projektira silu na drugu državu. Odgovorna je i taj dio treba jednom za svagda pojasniti. Izjava ''ovo nije naš rat'' je u tom kontekstu koji sam objasnio blago rečeno cinična i to se ne govori. Medijima se to treba reći, ali ovo je pravo mjesto i pravo vrijeme gdje ćete takve stvari reći i zapisati'', zaključio je Mandić.

Ivo Lučić, rektor Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman, navodi kako Hrvati u BiH nisu bili zatečeni ratnim zbivanjima jer su, promatrajući događaje u Hrvatskoj, mogli predvidjeti što ih čeka, budući da su prijetnje od strane JNA bile stalne.

''Postojalo je jedno čitavo jedno razdoblje, negdje od zaustavljanja tenkova u Pologu u svibnju 1991. pa do eskalacije rata 1992. Dakle, rat nije počeo 1992. u travnju nego je tada došlo do eskalacije, a mi smo za to vrijeme nekako i kroz razne pregovore i razgovore pokušavali isti najprije zaustaviti ako se može, iako smo bili svjesni da to neće ići jer je tada srpska, odnosno jugoslavenska strana riješila silom ostvariti svoje političke ciljeve i spremali smo se za to'', objašnjava Lučić.

Zaključio je kako su Hrvati bili pripremljeni u onom dijelu u kojem su mogli biti te da iako nisu mogli parirati u potpunosti, ipak su uspjeli obraniti Mostar i dolinu Neretve te je poslije osloboditi.

''Hrvati su se morali sami organizirati ako misle preživjeti''

Jakša Raguž s Hrvatskog instituta za povijest iz Zagreba, najavio je svoje predavanje ''Od bitke za Čepikuće do Sarajevskog primirja – borbena djelovanja na prostoru općine Ravno 1991. godine'' u kojem će obraditi važnu, ali i provokativnu temu ''agresije Jugoslavenske narodne armije na Popovo polje i Hrvate općine Ravno''.

Kako i sam navodi, ova tema je pokazala svu dubinu razlaza koji je postojao između etničkih zajednica u Bosni i Hercegovini jer je stradalo hrvatsko stanovništvo od strane napada srpske vojne grupacije dok je treća komponenta, ona bošnjačko muslimanska sve to ignorirala i tvrdila da to nije njihov rat.

Naglasio je kako je stanovništvo Popova polja bilo prepušteno samima sebi i da je upravo to bio indikator i ostalim Hrvatima Bosne i Hercegovine što mogu očekivati u slučaju napada, a pojasnio je kako to nije bio jedini slučaj jer su uništavanja hrvatskog sela Uništa i stradavanja Hrvata oko Bosanske Gradiške prošla bez reakcije službenog Sarajeva.

''I baš je uništenje Ravnog i destrukcija cijelog tog kraja i istjerivanje stanovništva su bile ono što je pokrenulo stvaranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne jer se dogodilo da se Hrvati sami moraju organizirati ako misle preživjeti'', zaključio je Raguž.

Povijest ne trebaju pisati sudske presude

Cilj je zapravo da se o povijesti ne govori i ne piše na temelju sudskih presuda i spornih koncepata udruženog zločinačkog pothvata

''Prošle godine smo započeli s jednim ovakvim i sličnim skupom u Vitezu, gdje smo okupili znanstvenike i stručnjake koji se bave ovim razdobljem naše prošlosti te smo pozvali i ratne veterane i ratne zapovjednike iz područja središnje Bosne'', pojasnio je Ivica Šarac, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH.

Kao rezultat toga naveo je zbornik radova ''Muslimansko (bošnjačko) – hrvatski rat s posebnim osvrtom na oružane sukobe i stradanja Hrvata u središnjoj Bosni'' koji je predstavljen dan ranije te je naglasio kako ove godine na skupu sudjeluje daleko veći broj ratnih veterana u ulozi izlagača, čak njih preko četrdeset.

Zaključio je da je krajnji cilj skupa da se zapravo o povijesti ne govori i ne piše na temelju sudskih presuda i spornih koncepata udruženog zločinačkog pothvata.

Znanstveno – stručni skup ''Domovinski rat u dolini Neretve od 1991. do 1995. u različitim perspektivama'' započeo je jučer polaganjem vijenaca braniteljima ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače i predstavljanjem zbornika radova s prošlogodišnjeg skupa u Vitezu, a dio je trodnevnog programa obilježavanja 33. godišnjice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg.