Po naški
I Nijemci pišu kako je Duvnjak Nevistić poharao Zagreb
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Jedna je vijest od prije nekoliko dana o rodijačkom zapošljavanju (u Zagrebu) privukla pažnju ne samo hrvatskih i ex-jugoslavenskih medija, nego i znatno šire, pa se kompletna njemačka štampa raspisala o Hrvatskoj ne vjerujući vlastitim očima da je takvo nešto još moguće, piše Goran Borković za Al Jazeerau na svojem blogu.
Naime, Borković navodi kako je mjesto radnje zagrebačka gradska uprava, točnije, Poglavarstvo Grada Zagreba. Glavni je junak Zoran Nevistić, 63-godišnjak iz Šujice, općina Tomislavgrad. Nakon završene osnovne škole u Livnu i srednje u Zagrebu diplomirao je na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Radno iskustvo sakupljao je u tvrtkama "Viadukt", "Sljeme", "Interinženjering" i "NEZ-ing" da bi se potom skrasio u gradskoj upravi, gdje je danas na funkciji pročelnika Ureda za mjesnu samoupravu.
Priča dalje kaže da je nakon njega u Gradu posao pronašla i supruga mu Snježana. Pokazala se sposobnom, pa je ubrzo postala voditeljica Odsjeka za statistička istraživanja u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj grada.
Da je tu stvar stala, ne bi bilo ni pola jada. Međutim, idemo dalje. Njihova snaha, Iva Nevistić, viša je stručna referentica za promicanje zdravlja u Gradskom uredu za zdravstvo, a stariji sin Ante, koji je ujedno i Ivin suprug i diplomant Fakulteta prometnih znanosti, obnaša funkciju višeg stručnog savjetnika – voditelja za gradske projekte u Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
Znakovito je da je Ante ekspresno, već nakon godinu i pol dana u službi, postao viši savjetnik premda se za taj posao traži tri godine staža u struci. Kad su novinari počeli kopati po naglom napredovanju mlađeg Nevistića, neslužbeno se doznaje da mu je promaknuće ukinuto.
Prije njih dvoje, 11 godina ranije, u gradsku upravu došla je Roža Nevistić. Ona je Zoranova šogorica, supruga njegova brata i na funkciji je više stručne referentice za rad gradske četvrti i mjesnih odbora u Službi za mjesnu samoupravu. Dakle, radi "kod Zorana".
Tu je - ili bi barem trebao biti tu - i mlađi sin, ekonomist Filip. On je prošlog mjeseca pobijedio na natječaju za posao u javnoj nabavi, gdje bi trebao biti viši stručni suradnik za pripremu postupka u Uredu za javnu nabavu. Na natječaj za posao vrijedan 9.200 kuna bruto prijavilo se 13 kandidata, a Filip još čeka rješenje o rasporedu na radno mjesto.
Borković piše kako ni tu nije kraj te da je poduzetni Duvnjak "pod gradski trošak" stavio i svoga nećaka Franu Nevistića, koji plaću zarađuje kao kontrolor u "Zagrebparkingu".
''Gdje je sedmero, neka bude i osmoro: da resor kulture ne bude zakinut, Zoranova kći, Martina Nevistić, u Zagrebačkom plesnom centru imenovana je za voditeljicu. Opet na račun gradskih poreznih obveznika'', navodi Borković.
Sasvim dovoljno da redu vični Nijemci preuzmu priču i čudom se čude kako je takvo nešto moguće. "U Zagrebačkoj Gradskoj upravi čak šestero pripadnika jedne obitelji našlo se zaposleno na vodećim pozicijama: za ocem obitelji stigli su njegova supruga, dva sina, šogorica i snaha", piše njemačka novinska agencija DPA, koja je prenijela priču. "I tri i pol godine nakon ulaska zemlje u Europsku uniju većina poslova i dalje se dobiva preko osobnih veza, što mlade i obrazovane Hrvate već godinama tjera u inozemstvo", piše Suddeutche Zeitung.
Novinari su dobili Zorana Nevistića, koji je spremno odgovorio da su članovi njegove obitelji posao dobili prema svim propisima.
"Oni su se svi prijavili na natječaje kada su bili raspisani, prošli su proceduru i prema svim propisima dobili posao", rekao je.