Ima li država 500 KM?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Da je Nazif neki drugi čovjek bio, dobio bi kule i gradove '', kaže za Žurnal Senada Alimanović supriga Nazifa Mujića, berača željeza, nagrađenog srebrnim medvjedom na Berlinaleu koji je preminuo proteklog tjedna.

''Da li je to što je on Rom, ne znam, ali najviše sumnjam na to'', rekla je.

Žurnal piše kako je u 48 godina života Nazifa Mujića iz Poljica svega stalo – života u blatnjavom naselju, ali i blještavila festivala. Sreće zbog rođenja djece i muke da im osigura barem obrok na stolu. Otpada koji je skupljao po deponijama i srebrnih medvjeda koje je osvajao u Berlinu.

Zatvor prije smrti

Iza Nazifa je ostalo četvero djece – najstarijoj djevojčici Šemsi je 12 godina, najmlađoj Mineli sedam mjeseci. Sandra ima 10 godina a Danis uskoro puni šest. Ostala je i Senada Alimanović – od koje je sve i krenulo, nakon što je izgubila trudnoću pa joj liječnici nisu željeli pomoći jer nije imala novac.

U ispovijesti za Žurnal Senada govori kako su se ona i Nazif vratili s obitelji iz Njemačke dva tjedna prije njegove smrti, nakon neugodnog iskustva tijekom kojeg su završili i u zatvoru

''Nije mi se prvo išlo za Berlin, ali odem radi Nazifa, imao je želju da vidi snahu svog sina iz prvog braka. Bili smo nekih par dana i kažu oni da idemo na azil. Kažem prvo, 'ma neću ja azil, ova Njemačka više nije ko što je bila prije'... nisam ja još tada znala da sam dužna te pare ubanske od prevoza. Nagomilale su se kamate na to i bilo je dvije hiljade eura. Kad smo predali papire, došla je policija, kaže: 'Vi ste dužni pare, ili platite ili idite u zatvor'. Nisam imala te pare tako da je došao neki kombi po nas, stavilo nas u zatvor. Ovu su mi najmanju tada htjeli uzeti, mislila sam da ću se onesvijestiti'', rekla je.

Svak svoje pare traži

Dug je platio Nazifov sin iz prvog braka, pa se obitelj vratila u Poljice.

''Svak svoje pare traži, džaba  što su to djeca. Zvali su ga non stop da vrati pare, on je samo na to mislio, mislio.... u kući nema ništa, ljudima dužan, bolestan, uslove nikakve nije imao. On se meni ništa nije jadio da ga to boli, ali znao je on svoje'', kaže Senada.

Nazif je umro u kući, tijekom noći, pred obitelji.

''Mislim da sam trebala iz istih stopa dobiti i ja taj isti moždani. Vjeruj mi, kažem ti ko sestri, lakše bi mi bilo da je umro u bolnici, nego kraj mene i djece'', navela je Senada.

Kratko vrijeme izgledalo je da će ipak i Mujićima krenuti nabolje. Senada se već vidjela u pristojnoj kući ili stanu, nije ni važno, samo da je izvan blatnjavih i hladnih Poljica.

''Nazif je uvijek meni pričao: 'Eto, Senada, sad će nam Bog dati, biće bolje'. Pričali smo da ćemo izaći iz tog sela, da će djeca bolje da žive, da ne rastu u tim šumama. I ja sam se nadala da će biti bolje, da ćemo imati neku kućicu, kao što su nam i obećavali.... svašta sam nešto mislila, ali nikad ništa''.

Nadala se da će biti bolje i zbog medija, pozivnica, crvenih tepiha.

''Bio je Nazif u Berlinu, a bili smo i u Sarajevu, i to je bilo ko' festival. Bilo mi je lijepo, i u Sarajevu i u Berlinu. Kad izađeš malo iz kuće, promijeniš, lijepo ti je, mi smo žene uvijek zauzete'', rekla je.

Nazif se nadao

Iako je za nju cijeli taj svijet bio potpuno nov, a u šetnji tepihom imala je i tremu, kaže da joj se dopalo.

''Toliki svijet, toliki narod, nije zgodno. Ja sam imala tremu, svakaki narod oko tebe, a ima i onih koje ne razumiješ. Pa ideš s ljudima 'vamo, ideš tamo, pa i uživaš, pa svašta nešto. Sve ljudi pozitivno i lijepo pričaju'', rekla je.

Za šetnju crvenim tepihom u Sarajevu nije imala haljinu. Na fotografijama koje prikazuju obitelj tog dana Senada u posuđenoj haljini drži Danisa, tada bebu, bez cipelica, samo u frotirnim čarapicama: ''Na festivalu u Sarajevu nije bila moja haljina, morala sam vratiti. Imaju neki kao butik, oni ti daju, obučeš i poslije vratiš. A u Berlinu – e to sam ja sebi kupila haljinu''.

Nazif se, priča, nadao, bit će bolje. Gostovao je u emisijama, putovao, a nju nisu mnogo pitali. To joj nije ni smetalo jer je, objašnjava, njezin suprug ipak bio školovaniji od nje. Bio je, kaže, poznato lice.

Kako podići četvero djece

''Nema gdje nas nisu zvali. A on je jadnik svuda išao i sve mislio izaći će iz ovog života. Ne bi ja to mogla izdržati da idem po onim emisijama, pošto imam i sitnu djecu, nisam ni pismena toliko kao on''.

Tada je sav taj svijet za nju bio nov, a danas bi, kaže, bila pametnija: ''Ja tada nisam znala ništa o filmu. Sada da snimam neki film ja znam sve što treba i kako ide, a tada nisam znala, jer nisam hodala, nisam svijeta prošla. A već sada znala bih nešto. Tada me je mogao zajebavati kako je htio''.

Nije joj bilo lako evocirati uspomene na gubitak trudnoće.

''Sve sam radila, slušala upute, hodala po bolnicama, Tuzla, Sarajevo, Modriča, Doboj.... sve vraćam sugestiju što sam svoje dijete izgubila i patila. To sam već bila zaboravila a vraćali su me na iste stope'', rekla je.

Žurnal piše kako se oko Senade u Poljicama okupio veliki broj Nazifove rodbine. Nju je ipak strah kako će sama podići četvero djece jer zna da je ova pažnja kratkotrajna. Strahuje i od toga da će biti izbačena iz kuće u kojoj sada živi zbog neriješenih imovinskih odnosa. U vrijeme posjete Žurnalovih novinara djeca su bila bolesna, ali nisu imala adekvatnu odjeću. Pitanje je i hoće li se redovno školovati. Danis bi u rujnu trebao krenuti u prvi razred a djevojčice sada, kaže Senada, nema tko voditi u školu. Nema ni ono malo novca koje je Nazif sakupljao tražeći željezo. Sama ne može raditi jer nema kome ostaviti bebu od sedam mjeseci.

Poruka državi i Berlinu

''Nemam ništa, pričam ti ko sestri. Da hoće malo izrasti da idem tražiti nešto da radim'', kaže Senada.

Nazifov rođak Mehmed Mujić, član Vijeća nacionalnih manjina FBiH, pomogao je da se Nazif ukopa, a sada poručuje kako bi općina, društvo, država, centri za socijalni rad... morali riještiti očajnu situaciju ove obitelji.

''Ja predlažem stalna novčana sredstva od 500 KM, to je za državu ništa a ovoj ženi i djeci bi omogućilo život''. Ako ništa, smatra Mehmed, društvo to duguje Nazifu.

''On je ipak bio ambasador koji je predstavljao BiH i dobio najveće priznanje na Balkanu. To je jedan od pozitivnih primjera Roma koji su svojim trudom doprinijeli razbijanju predrasuda. Kao što je poznati Albert Ajnštajn rekao, lakše je atom razbiti nego same predrasude o Romima. A Mujić Nazif na Berlinaleu je razbio taj atom i pokazao da su Romi uspješni i da žele da rade. Ja šaljem poruku državi Bosni i Hercegovini da o ovoj porodici nema ko da brine, i da treba preuzeti obavezu i odgovornost'', rekao je Mehmed, koji ima preporuku i za festival u Berlinu: ''A preporuka i Berlinaleu – da finansira porodicu Mujić zbog opstanka porodice i nastavka promocije filma, i očekujemo da ova djeca nastave glumačku karijeru'', kaže Mujić i poručuje kako obo treba ''interventno riješiti''. 

Muzej uspješnih

Kao dug koji želi vratiti Nazifu, Mehmed će u muzej koji planira otvoriti, a koji će biti posvećen uspješnim Romima pokušati vratiti i skulpturu srebrnog medvjeda.

''Među tim uspješnim bit će i Nazif'', rekao je.

Prije smrti, priča Senada, Nazif je jako smršao: ''Ne znam je li imao i 40 kila''.

Zadnjeg tjedna života osjećao je stezanje u prsima, povraćao je, ali nije želio liječniku.

''Uvečer je došao, sjedi, udara se po prsima, nije dobro. Nisam se nadala nikad da će mu biti taj noć nešto'', rekla je Senad, koja je nakon suprugove smrti u jako teškom stanju – emotivnom i financijskom.

U okruženju koje često nije prijateljski nastrojeno prema ženskoj djeci, čija osjetljiva dob tek dolazi, sama sa četvero djece, bez prihoda i bilo kakve pomoći. S Nazifom je za nju umrla i nada da će njoj i njenoj djeci uskoro biti bolje: ''Nisam tražila da budem bogata. Ali hajde da i moja djeca žive'', rekla je Senada za Žurnal.