Iz BiH otišlo 260 ljudi na bliskoistočna ratišta; 70 ih je već poginulo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na osnovi višegodišnjeg istraživanja, često služeći se javnosti nedostupnim informacijama sigurnosnih agencija, te niza razgovora s akterima, Vlado Azinović, stručnjak za terorizam i sveučilišni profesor iz Sarajeva je s islamskim teologom Muhamedom Jusićem nedavno objavio studiju “Novi zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca”.

To istraživanje je utvrdilo da je u posljednjih pet godina iz Bosne i Hercegovine u rat u Siriji i Iraku otišlo oko 260 ljudi.

Oko 180 su muškarci, a ostalo žene i djeca. Gotovo 70 ih je dosad poginulo, a s ratišta ih se vratilo između 50 i 60.

"U Bosnu i Hercegovinu se vratilo nešto više od 40 ljudi, a ostali imaju dvojna državljanstva pa su se vratili u zemlje u kojima sada žive, mahom u Austriju i Njemačku”, objašnjava Azinović za Jutarnji list.

“U suradnji sa sigurnosnim agencijama u regiji istraživanjem smo utvrdili da je od 2011. godine do danas iz zemalja Zapadnog Balkana na ratišta u Siriju i Irak otišlo ukupno oko 950 osoba. Pojedinačno, najviše ih je s Kosova (316), a potom iz BiH, Makedonije i Albanije. Iz Hrvatske je otišlo šest osoba, od kojih su tri žene. Među njima je pet osoba s dvojnim državljanstvom, a troje su konvertiti na islam”, kaže Azinović.

Kada bi se svi još uvijek živi bosanskohercegovački dobrovoljci koji su u proteklih pet godina otišli u Siriju odjednom vratili u BiH, bilo bi ih manje od 200, a nikako nekoliko tisuća. Od prošle je godine jako pao odlazak iz BiH na ratišta u Siriji i Iraku, a povratak je gotovo sasvim prestao.

“U 2016. godini nije bilo novih odlazaka iz BiH u Siriju i Irak. Isto vrijedi za cijelu regiju. Općenito, od 2000 stranih dragovoljaca koji su još prije godinu-dvije svaki tjedan iz raznih dijelova svijeta dolazili u Siriju i Irak, taj je priljev sada spao na manje od 50 tjedno. Kada je riječ o ljudima iz BiH, još tijekom 2015. prestali su se vraćati u zemlju. Većina ih se, zapravo, i nema namjeru vratiti”, kaže Azinović.

Gornja Maoča više nije najvažniji selefijski centar u BiH. Najveći dio stanovnika tog naselja koji je htio otići u Siriju već je otišao, a njihov vođa Nusret Imamović napustio je zemlju početkom 2014. godine i priključio se Fronti al-Nusra (sada Fatah al-Šam), koji je sirijska proksi-formacija al-Qa’ide. Nakon Gornje Maoče, iz koje su otišle 52 osobe, najviše ih je otišlo s područja Sarajeva i Zenice - 38, odnosno 27 osoba. Ova statistika pokazuje kako se posljednjih godina selefijska zajednica u BiH iz zabačenih dijelova zemlje premješta prema većim gradovima.

“Taj pokret prema urbanim centrima prati i pojava mreže malih obrta, tipično dućana za popravak ili preprodaju mobilnih telefona, malih autoservisa ili vulkanizerskih radnji, grilova i štandova gdje se prodaju domaći džemovi i med. Ti mali obrti donose dovoljno novca koji ovim ljudima omogućava skroman život. Njihove duhovne potrebe zadovoljava mreža paralelnih vjerskih mikrozajednica, paradžemata ili paramesdžida, koji su se pojavili proteklih godina, a u kojima se vjerska služba obavlja mimo znanja i odobrenja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tu službu najčešće obavljaju osobe koje ili nemaju adekvatnu vjersku poduku ili nisu svršenici domaćih medresa i fakulteta. Upravo se u takvim sredinama najčešće produciraju ideje koje potiču nesnošljivost prema svemu drugome i drugačijem, uključujući Islamsku zajednicu u BiH, njene imame i vjernike”, objašnjava sarajevski znanstvenik koji godinama prati islamistički radikalizam u BiH.