Jedan ‘veliki’ i jedan ‘mali’ kredit za sve koji su pomrli čekajući ga

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedjelja

Cijeli dan gore mediji. Australski premijer popio čašu piva na eks, sa studentima, naravno. Svi ga javno osuđuju. Šta reći, a ne nasmijati se? Da Australci vide bosansko- hercegovačke kabadahije šta rade, zagradili bi nas kroz staklo i promatrali kao Aboridžine nekada. Sva sreća pa su podaleko, ali zato vi već živimo kao Aboridžini- u getu.

Ponedjeljak

Vađenje osobne karte i preživljavanje teta “šalteruša” cijeli dan. Iz reda u red, k'o u koncentracionom logoru, slobodan dan se uzima za takav događaj. Prošle godine me vratilo tri puta, pa sam godinu hodala bez osobne. Problem: zapalilo mi općinu Centar u Sarajevu za vrijeme demonstaracija, a ja još uvijek imala rodni list s “ljiljanima”. KAKO MI JE UOPĆE PALO NA PAMET DA ĆE GA MUP RS UVAŽITI, PA NIJE ŠAHOVNICA???

I kontam: hajd' ovaj put preuzmi taktiku “plava i glupa”, ne svađaj se, možda se neko sažali...

Došao moj red. Presretna. Kaže teta šaleruša: Gospođo, Vi imate dvojno državljanstvo. Ponadala se da me Bog pogledao i upisao kao Novozelađanku, da pakujem torbe, nestanem u vidu magle... Mašta. Do pitanja: A koja dva? Pa, Federacije BiH i Republike Srpske.

Već zaustila da pojašnjavam ustavno- pravni poredak kako u BiH NE MOGU BITI dva “državljanstva”, državljanstvo je jedno. BiH. Tko im je uopće rekao da odvajaju entitete? Vrtim onaj aneks od Daytonskog mirovnog sporazuma, zvani Ustav BiH koji smo ovako spretni izgubili, spremna da sav diplomski rad izrecitiram. I stadoh. Kontam, bolje šutiti i imati osobnu, nego “šalteruši” pojašnjavati... Nit' će me razumjeti, a ja ću opet godinu dana hodati bez osobne. Nasmiješim se najgluplje što mogu, pošaljem dijete da ode ubrati maslačke “divnim tetama”, uzmem osobnu i razgulim kući bez principa, ali s dokazom da postojim u ovoj državi.

Utorak

Pojašnjava predjednik RS Milorad Dodik na FTV kako “genocid u Armeniji” i genocid u Srebrenici nisu isto. Satire se on od kukanja nad Armencima na Federalnoj televiziji. Genocid u Srebrenici ne priznaje. Traži još jedno vještačenje, pa komisiju, pa prebrojavanje koliko je ljudi pobijeno u Srebrenici... Vrti mi se Čerčil po glavi: Kada god nećeš nešto da uradiš, napravi komisiju. Sada nekrofilski pobija i rezultate vještačenja Vlade RS, njezine komisije sastavljene od Srba, da je pobijeno osam i pol hiljada ljudi. Bošnjaka, muslimana.

Armenija ili Srebrenica. Dakako, ima da svi plačemo nad Armencima jer odavno je poznato da “tuđe g.... više smrdi”.

Prebacujem kanal. Ari Livne, stari cionista pojašnjava vascijeloj srpskoj naciji da bi ih komšije muslimani klali kao ISIL-ovci samo da mogu! Neke stvari se ne mogu svariti. Panično tražim DM, sjetih se da sam i to izbrisala iz liste kanala.

Srijeda

Svi imalo kritički nastrojeni prema predsjedniku našeg dragog entiteta Miloradu Dodiku, plačemo od smijeha kako ga je Turska, narodno rečeno, “zavalila” cirkusom s putovanjem u Armeniju. On je čekao u Bugarskoj dozvolu za prelet Turske... Satima. Da oda počast Armenima, ali i ako uspije da uhvati Putina da vidimo gdje zapeo “jedan mali” i jedan “veliki kredit”, kako to dvosmisleno reče predsjednica entitetske vlade Željka Cvijanović. No, dozvolu je dobio tek kad dok se vraćao u Banja Luku. Entitet koji ima svoj vlastiti, negirajući genocid.

Cijeli dan kontam da tipkam tekst o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Pratila sam te europske integracije preko četiri godine, dok nisu “nestale s mape”. I sjetih se da sam ZABORAVILA naučeno. Nije problem, ponovit ću. Ali, šta ću kada budemo ulazili u EU? Do tada ću sa štapom u rukama, hvatajući se za leđa, u ranim osamdesetim tek sve zaboraviti.

Četvrtak

Transparency international BiH (TI BiH) danima opominje na neregularnosti u propaloj bijeljinskoj “Bobar banci”. Za čitatelje koje ne znaju, Gavrilo Bobar- vlasnik banke, umro je kao zastupnik SNSD-a. A, još uvijek se ne zna gdje je preko deset milijuna maraka keša i šta je sa 30 milijuna maraka “Elektroprivrede RS”. Nitko, standarno ne reagira. A, i tko bi? Kada su svi u SNSD-u...

Petak

Konačno riješen problem zapošljavanja u RS. Prema podacima Zavoda za statistiku RS, svake godine umre pola tisuće građana koji u Fondu za zapošljavanje čekaju posao. Ovaj “recept” koji djeluje, trebaju prepisati I ostale države. Pod sloganom: Zaposlit ćemo Vas, strpite se dok ne umrete.

Subota

Dan koji smo čekali cijeli tjedan i znali ishod. Radončić, Čović i Dodik ostaju predsjednici svojih stranaka. Kako i ne bi kada su bili jedini kandidati? SNSD usvojio Rezoluciju o otcjepljenju. Imamo se opet čime zabavljati mjesecima, jer već deset godina slušamo istu priču kao na pokvarenoj traci.

Nedjelja

Još jedan tjedan salmonele, genocida, vulkana... Sasvim slučajno ugledam na HRT da djevojčici u Hrvatskoj fale cipelice za krizmu. Kontam, ni u EU nije mnogo bolje. Između “malog” i “velikog” kredita, otcjepljenja, aviona koji niti slijeću niti polijeću, države koja stoji “ukopana” već 20 godina bitno je da imamo “kruha i igara”, sve do čuvene rečenice Marije Antoanete “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”. Ona je ostala bez glave. Naše drage vlasti imaju glavu. Iako još ne znamo šta je u njoj...

*urednica portala Politički Merdijan