Još tijekom školovanja mladi u BiH shvate da žele otići iz zemlje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Brojni mladi u Bosni i Hercegovini već tijekom školovanja donesu odluku o odlasku iz zemlje. Ima i onih koji se vrate ili ne razmišljaju o životu izvan granica domovine.

Almasa i Suzana volontiraju u omladinskim centrima u Tuzli. Dok Almasa ne razmišlja o odlasku iz zemlje, Suzana kaže da nije sigurna, nadajući se da će ovdje imati priliku za solidan život, prenosi BHRT.

„Jer se i sama sa sobom borim nekako da odredim u kojem smjeru da se krećem. Je li uopće vrijedno ostati ovdje, da ulažem svoj trud i rad ili da pronađem bolje prilike“, govori Suzana Dušanić.

„Što je ono što me prvo zadrži? Pa to je vjerojatno ljubav prema ovoj zemlji. Tu je i taj neki stari bosanski inat koji ne da da se odmah predamo“, objašnjava Almasa Bečić.

Suzana dodaje da pokušava uticati na stvaranje prilika u svojoj domovini, za razliku od Mehana i Armina, koji su odmah nakon školovanja, kažu, shvatili da nemaju tu budućnost.

„Nisu dobre plaće. Ja sam u Njemačkoj već godinu dana. Bolji je život, više novaca“, objašnjava Мehan Čeliković-

„Prinuđen sam da idem? Zašto? Nema perspektive neke. Jednostavno ne vidim se više toliko ovdje'', kazao je Armin Čeliković.

„To bih ja primarno krivila obrazovni sustav. Svjesni smo da sada imamo hiperprodukciju kadra kojeg svjesno obrazujemo da ga isporučimo europskim zemljama'', objašnjava Almasa.

Razlog u ranom razmišljanju o odlasku profesorica Vovna vidi u nasljedstvu od roditelja, nesigurnom sustavu koji je prisutan 30 godina, bez osnovnih uvjeta za dostojan život, činjenici da odrastaju s narativom da trebaju otići što je, dodaje, logično.

„Na svu sreću, mi imamo i jako rijetke primjere, ali i one koji se vraćaju. Što je njihov motiv? Ja bih ga tražila u onom patrijarhalnom odgoju, da smo mi ipak ljudi koji su privrženi svojoj obitelji, da smo ljudi koji težimo jednom zajedničkom životu“. Objašnjava profesorica sociologije, Smiljana Vovna.

Upravo to je razlog zašto se Sejfudin vratio iz Beča i sa suprugom otvorio kafić u Teočaku.

„Trudio se, pokušavao da ostanem, da radim. Međutim, sustav koji je tamo se, nažalost, mom karakteru nije dopao“, objasnio je Sejfudin Halilović.

Svi oni poručuju mladim ljudima da, prije donošenja odluke o odlasku, barem pokušaju osigurati sebi budućnost u Bosni i Hercegovini. Tko zna, možda se trud i isplati.