Kako je opran novac preko ratnog vojnog invalida

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada je Fikretu Polutanu 2003. godine firma Đuša ponudila posao čuvara, a nakon toga i vozača, povjerovao je da na ovom svijetu još uvijek ima dobrih ljudi. Njegova supruga je bila teško oboljela od karcinoma, nisu imali osiguranje.

"Upoznao sam Amira Poškovića, ležao je u banjama u Fojnici. Bilo mi je potrebno osiguranje da ženu liječim Prijavio me kao čuvara, a kasnije i kao vozača. Mislio sam da je dobar čovjek, pravi uslugu. Ja sam trebao samo da potpisujem neke papire.

Za tih nekoliko godina dobio sam dva puta po 300 maraka, ali i što je važnije osiguranje", kaže Polutan.

Posao mu je dao Amir Pošković čije će mjesto ubrzo preuzeti Fikret jer je Amir morao u mirovinu. Bilo mu je čudno kako on sa četiri razreda osnovne škole može biti direktor i osnivač, ali "kazali su sve je u redu".

"Jedan put kad mi je bilo sumnjivo, otišao sam u Županijski sud u Travniku i neka sutkinja, ona je pogledala papire i rekla sve u redu. Pitao sam jedan put i inspekciju. Oni su mi kazali tvoje je da ovce čuvaš, a ne da radiš ", dodaje naš sugovornik N1 televizije.

No nije bilo u redu, Ali, to će Polutan saznati nakon što je Amir Pošković preminuo 2008. godine. Od tada se u njegovoj kući smjenjuju policija i inspekcije, tvrde da je odgovoran za utaju preko 8 milijuna KM poreza. Da stvar bude gora, dvije posljednje godine posao je prebačen na njegovog brata Hamdu, osobu sa mentalnim poteškoćama, nakon toga i bratovu suprugu jer je Fikret otišao u mirovinu. Na njima je registrirano još jedno poduzeće "Stećak" koje duguje preko dva milijuna mraka.

"Dolazi nam inspekcija, policija, privodi nas.. U Sarajevu su nas držali po sedam sati. Gore od šoka. Živ u zemlju ne možeš, ne spavaš, kontaš non-stop kako dalje. Nema izlaza..", kaže Polutan.

Iako je inspekcija počela 2009. godine posjećivati firmu i rukovoditelje na papiru, Đuša je u određenom obujmu nastavila poslovanje. Firma Đuša je registrirana kao firma za osobe s invaliditetom. Taj status je omogućavao razne beneficije pri plaćanju trošarina državi.

"Senad Drkić je bio glavni računovođa iz Sarajeva i moguće je da je on to dalje vodi jer je bio blizak s Amirom. Računovođa u Fojnici je bio Mehmed Ćustović koji je sada u mirovini, ali je radio kao blagajnik u Domu zdravlja, a na crno je vodio knjige za Amira".

Pošković ima dva sina od 12 i 14 godina, odlični su učenici. Preživljava od mirovine. O firmi za koju je radio ne zna gotovo ništa, osim da je život njegove obitelji pretvorila u moru

"Samo mogu znati da je financirao neke studente, materijal za škole, a to je išlo preko RVI koji su bili oslobođeni od poreza, a jače firme bile su oslobođene, kontam da je to to".

Nakon sedam godina ostaje pitanje kako UNO i Federalna porezna uprava nisu našli ništa sumnjivo u poslovanju firme Đuša do smrti Amira Poškovića. Do ovih odgovora Fikret Polutan nastavlja živjeti od danas do sutra u očekivanju sudskog progona.