Kako je počeo rat u mom gradu: 28 godina od mostarske cisterne

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prošlo je 28 godina od događaja koji je obilježio noviju mostarsku povijest. U popodnevnim satima oko 17.15 sati 3.travnja začula se eksplozija cisterne na autobusnom stajalištu u naselju Zalik preko puta Sjevernog logora u kojem se nalazila JNA i rezervisti tadašnje vojske.

Početak sukoba

Taj proljetni dan značio je početak rata u Mostaru, početak brojnih sjećanja i trenutaka urezanih u pamćenje onih koji su se zatekli ovdje u to vrijeme. Žestok udar prolomio se cijelim gradom. Mnogi će kasnije reći kako je to bio znak za početak sukoba u gradu na Neretvi.

Mostarci se s nelagodom prisjećaju tog datuma koji je osim ogromne materijalne štete, odnio i četiri života. U trenutku eksplozije cestom pored vojarne u crvenoj škodi prolazili su Milenko Marić i Mate Raič. Oba su poginula na licu mjesta. Pao je ogroman zid vojarne, popadali su balkoni čitave jedne vertikale obližnjega nebodera, a kamenje i komadi betona i željeza letjeli su naokolo. Raskomadana škoda bila je zbijena u rasvjetni stup, a njihova tijela su bila uništena toliko da za nesretnog Raiča obitelj nije mogla ni obaviti sahranu. Marićevo tijelo, obitelj je ipak, uspjela pokopati.

Treći stradali bio je Ivan Kožul koji se vozio u Zastavi 128, a poginuo je od udara kamenja i dijelova vojarne. Uz njih, poginuo je i jedan vojnik JNA.

Teorije

Ostale su teorije čime je cisterna bila napunjena, jedni su tvrdili da je bila puna goriva, minirana i ostavljena s postavljenim tajmerom. Drugi su tvrdili kako je bila napunjena eksplozivom i granatama, te da je eksploziv aktiviran daljinskim upravljačem, dok su treći pretpostavljali da je na nju bačen dinamit iz vozila u pokretu.

Beogradska Politika sljedećeg je dana, 4. travnja, objavila opširan izvještaj o diverzantsko-terorističkoj akciji u Zaliku i ''napadu na gradsku vojarnu JNA Mostarski bataljon''.

Nekoliko dana kasnije, 6. travnja, BiH će biti međunarodno priznata, a dan kasnije, 7. travnja, krenut će granatiranja mostarskih naselja kojima rukovodi general JNA Momčilo Perišić.

U napadima je poginulo najviše civila, a porušeni su svi mostovi na Neretvi osim Starog Mosta. Od tadašnjih 14 džamija, neoštećene su ostale samo dvije a zapaljeni su i uništeni crkva u Potocima i franjevački samostan u Mostaru, Biskupski dvor, samostan časnih sestara...