Kome je Lijanović sve dao novac?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za tri godine je iz proračuna Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) isplaćeno 2,7 milijuna KM tvrtkama „ZD.I. Produkt“ i „Alpen – Mit“ iz Širokog Brijega za poticaj izvoza. Stočarska farma „Terra“ iz Novog Travnika u vlasništvu Tonče Bavrke, direktora Direkcije robnih rezervi Federacije, dobila je 114.000 KM za poticaj poljoprivrede. Direkcija je u to vrijeme čuvala mesne konzerve i paštete u „Farmku“ iz Širokog Brijega, otkrivaju novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

„Farmko“ i „ZD.I. Produkt“ pripadaju grupi tvrtki koje Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine (BiH) istražuje zbog neplaćanja poreza na dodatnu vrijednost (PDV). Zbog veza sa ovim tvrtkama pod istragom je i „Alpen – Mit“, iako nije utvrđeno da duguje PDV. Istražitelji raspolažu dokazima o vezama ove tri tvrtke i obitelji Lijanović.

Poslovanje dužnosnika s povezanim osobama i tvrtkama može ukazivati na sukob interesa, ali zbog pravnog vakuuma u FBiH trenutno ne postoji institucija koja bi eventualno kaznila Jerka Ivankovića Lijanovića.

Poticaj za robu prodanu u BiH

Bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović je većinski vlasnik obiteljske tvrtke – Mesne industrije „Lijanovići“. Njezino je sjedište na adresi Visoka Glavica b.b. u Širokom Brijegu. Zbog neplaćenih poreza i dugova tvrtka je blokirana od 2002. godine. No, Lijanovići su poslovanje nastavili preko tvrtki koje su registrirane na njihove suradnike i članove obitelji.

Na istoj adresi od 2011. godine počeo je poslovati „ZD.I. Produkt“, jedna u lancu kompanija koje su se bavile proizvodnjom i konzerviranjem mesa. Prema podacima iz sudskog registra, tvrtku je osnovao Zdravko Ivanković. Tvrtka je od „Lijanovića“ unajmila pogon i robu, a naslijedila je i njihove radnike.

Nakon što je Jerko Ivanković Lijanović poslije općih izbora u BiH 2010. godine imenovan za federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, „ZD.I. Produkt“ je 2012. godine dobio 914.046 KM poticaja za izvoz mesnih proizvoda, a godinu kasnije još 1.263.876 KM.

Federalni revizori su u izvještaju o poslovanju Ministarstva za 2012. godinu naveli da zbog neslaganja podataka u fakturama i carinskim deklaracijama nisu mogli utvrditi da je sva roba „ZD.I. Produkta“ završila na inostranom tržištu. Ovi dokumenti su osnova Ministarstvu za obračun poticaja.

Izvoznu dokumentaciju prvo je kontrolirala posebna komisija Ministarstva, a potom i Stipe Šakić, Lijanovićev savjetnik. Njegov izvještaj bio je osnova za isplatu poticaja. Šakić je u Ministarstvo došao nakon što je Lijanović imenovan za ministra. Član je Lijanovićeve Narodne stranke Radom za boljitak i na ranijim izborima je bio njihov kandidat za funkcije na lokalnim razinama vlasti u Hercegovini.

Krajem 2013. godine „ZD.I. Produkt“ je izbrisan iz Registra tvrtki izvoznica koji vodi ovo ministarstvo, a njihov registracijski broj preuzima „Alpen – Mit“, tvrtka koja počinje raditi na istoj adresi – Visoka Glavica b.b. u Širokom Brijegu.

Ova tvrtka je u 2014. godini dobila poticaj od Ministarstva u iznosu od 504.514 KM.
Inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove su utvrdili da je „Alpen – Mit“ dobio poticaj namijenjen izvozu, iako je dio njegove robe plasiran na domaće tržište.

U ranijem intervjuu za CIN Lijanović je rekao da je njegova tvrtka imala ugovore o najmu sa „ZD.I. Produktom“ i još nekim tvrtkama. On kaže da poznaje njihove osnivače i direktore.
''Poznajem jer su ti ljudi radili nekad kod nas i jer je to, vjerojatno, bilo prirodno i logično. Ljudi su tražili novi posao, nisu mogli više s nama raditi jer mi nismo mogli poslovati zbog blokade računa'', rekao je Lijanović.

Međutim, u Upravi za neizravno oporezivanje BiH sumnjiče Lijanoviće da su osnivali druge tvrtke kako bi izbjegavali plaćanje PDV-a. Lijanoviće, uz ostalo, povezuju sa širokobriješkim tvrtkama: „Farmer Mesna industrija“, „Farmko“ i „ZD.I. Produkt“. Dokumenti pokazuju da su Lijanovići iznajmljivali ovim tvrtkama pogone i skladišta na Visokoj Glavici, licence za proizvodnju mesnih prerađevina, ustupajući im i radnike i robe.

Junice i konzerve

„Farmer Mesna industrija“ iz Širokog Brijega proizvela je 2006. godine oko 800.000 pašteta i drugih konzervi pilećeg mesa za Federalnu direkciju robnih rezervi. Ove namirnice su bile namijenjene za pomoć stanovništvu u slučaju elementarnih nepogoda i nesreća.

Konzerve su bile uskladištene u „Farmerovom“ skladištu u Velikoj Kladuši do srpnja 2009. godine, kada ovaj posao preuzima „Farmko“, čiji je formalni vlasnik Željko Mikulić, a direktor je bio Milorad Bahilj.

Tada je između Bahilja i direktora Direkcije Tonče Bavrke sačinjen novi ugovor o privremenom skladištenju konzervi te dogovoreno tromjesečno čuvanje konzervi. Međutim, naknadno je aneksima rok produžavan šest puta pa su konzerve ostale u skladištu u Velikoj Kladuši do veljače 2011. godine.

Bavrka nije htio razgovarati s novinarima CIN-a, ali je u pismenom odgovoru naveo da je Direkcija sve vrijeme tijekom 2009. i 2010. godine pokušavala naći novog skladištara, ali da se nije javio nitko ko ispunjava uvjete. U međuvremenu, iz „Farmka“ su pisali Direkciji da trebaju izmjestiti konzerve iz Velike Kladuše u drugo skladište u Hercegovini jer postoji opasnost da ih inspekcija kazni, budući da nisu imali dozvolu za skladištenje tuđih roba.

Uz Bavrkinu suglasnost u veljači 2011. godine konzerve su prebačene u skladište u Bišća Polje kod Mostara. Nakon dopreme konzervi u Hercegovinu komisija Federalne direkcije robnih rezervi je utvrdila da su sve na broju i u svibnju je sa „Farmkom“ produžen ugovor za osam mjeseci.
Direktor Direkcije Bavrka je objasnio da je bilo više besmisleno produžavati rok na tri mjeseca jer nisu uspijevali naći novog skladištara.

U međuvremenu, nakon općih izbora u BiH u ožujku 2011. godine Lijanovićevoj Narodnoj stranci Radom za boljitak su pripala dva ministarska mjesta u Vladi FBiH. Bahilj, koji je uoči izbora podnio ostavku na mjesto direktora „Farmka“, imenovan je za ministra trgovine, dok je Jerko Ivanković Lijanović uz funkciju ministra imenovan za potpredsjednika Vlade FBiH.
Oni su kao članovi Vlade sudjelovali u donošenju odluka koje su u vezi s radom i financiranjem Federalne direkcije robnih rezervi.

„Ulazak osoba bliskih „Farmku“ d.o.o. Široki Brijeg u federalnu vladu trebao je samo ojačati zaštitu naše robe“, navodi Bavrka.

Novinari CIN-a otkrivaju da se dogodilo suprotno.

„Farmko“ je u srpnju 2011. prodao konzerve, a dva mjeseca kasnije o tome su obavijestili Direkciju. Priopćili su i da zbog loše financijske situacije i blokade računa nisu u mogućnosti nadomjestiti potrošenu robu.

Direkcija je u rujnu 2011. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Sarajevu radi povrata robe, uz obrazloženje da je „Farmko“ prodao federalne zalihe bez njenog odobrenja. Naredne godine Sud je odlučio u korist Direkcije i naložio tvrtki iz Širokog Brijega da vrati konzerve u vrijednosti od oko milijun KM. Međutim, oduzeta roba nikada nije vraćena vlasniku, niti je federalni proračun obeštećen u novcu za njihovu vrijednost.

Računi „Farmka“ su već bili blokirani, a tvrtka nije imala ni imovinu iz koje bi se mogla naplatiti šteta jer je koristila unajmljene pogone i skladišta mesne industrije „Lijanovići“ iz Širokog Brijega.
UNO je otkrio da ova tvrtka nije platila PDV od milijun i 68 tisuća KM.

U periodu od 2011. do 2013. godine Bavrkina farma krava „Terra“ iz Novog Travnika je iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva dobila 114.000 KM poticaja za proizvodnju mlijeka, uzgoj rasplodnih junica i proizvodnju žita.

„Skladištenje mesnih pilećih konzervi nema nikakve dodirne točke s premijama za mlijeko. (…) Gospodina Lijanovića, prije nego je došao u Vladu Federacije BiH, nisam poznavao niti sam imao bilo kakvih privatnih, poslovnih ili političkih kontakata“, navodi Bavrka u dopisu i dodaje da je poticaje dobijao kao bilo koji proizvođač mlijeka.

Bavrka je „Terru“ osnovao 2003. godine, pet mjeseci nakon što mu je istekao mandat zamjenika ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjebosanskog kantona. Na čelo Federalne direkcije došao je 2008. godine. U proljeće 2015. „Terra“ je ugašena, a poslovanje je nastavljeno pod tvrtkom „Smrike“ iz Novog Travnika.

Potencijalni sukob interesa

Jerko Ivanković Lijanović se u rujnu 2014. godine zajedno sa braćom Mladenom, Slavom i Jozom suočio s optužbama za utaju 11 milijuna KM poreza. Po nalogu državnog tužiteljstva tada su uz braću Lijanoviće uhićeni i njihov otac Stipe Lijan Ivanković te još devet osoba, među kojima je i bivši ministar trgovine FBiH Milorad Bahilj.

Svi su pušteni na slobodu, a optužnica još nije podignuta.

Jerko Ivanković Lijanović je ponovo uhićen krajem rujna ove godine po nalogu Kantonalnog tužiteljstvaTuzlanskog kantona zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj i ovlasti pri isplati poljoprivrednih poticaja kada je bio na čelu federalnog ministarstva.
Trenutno je u pritvoru.

Lijanović bi se mogao suočiti i s optužbom za sukob interesa, jer prema Zakonu o sukobu interesa u organima vlasti u FBiH dužnosnike ne smiju koristiti ovlasti kako bi osigurali dobit ljudima s kojima su u vezi. Međutim, trenutno nema institucije koja bi provodila ovaj Zakon.

Ovaj dio države se nalazi u pravnom vakuumu od prije dvije godine, kada je promijenjen Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH. Time su ovlasti za tumačenje sukoba interesa i sankcioniranje prenijete sa Središnje izborne komisije na posebnu državnu komisiju, ali oni nisu preuzeli ovlast za federalne dužnosnike.

Ivana Korajlić iz Transparency International BiH, institucije koja već godinama prati primjenu Zakona o sukoba interesa u zemlji, kaže da ni ranije nije postojala dobra praksa u tumačenju sukoba interesa.

„Krug osoba na koje se primjenjuje je uzak, a i njihovi srodnici zbog kojih bi se javni dužnosnici mogli naći u sukobu interesa su veoma usko definirani. Problem je i u samom tumačenju situacija sukoba interesa pa se često, bez obzira što je javni dužnosnik očigledno mogao uticati na ostvarivanje vlastitog interesa, tumači da je u sukobu interesa samo ako je izravno glasao za donošenje takve odluke“, kaže Korajlić.

Čak i kada se u rijetkim slučajevima utvrdi sukob interesa, sankcije su blage.

„One su isplative u odnosu na dobit koja se može izravno i neizravno ostvariti kroz situaciju sukoba interesa“, objašnjava Korajlić.