Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kafići do ponoći na papiru i u praksi, svatovi do ponoći na papiru, a u praksi do jutra. Logika naredbi Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, socijalne skrbi i prognanih Hercegbosanske županije polako, ali sigurno gubi – logiku. Natiskani gosti ugostiteljskih objekata – restorana, kafića, noćnih klubova – od ponoći umjesto svojim kućama, bez kontrole ''sele'' na neka manje popularna mjesta. Uglavnom je tu riječ o bezinskim crpkama koje ''kao nikada'' prodaju iza ponoći duplo više nego što su prodali u posljednja dva dana ukupno. Neki hrabriji, ipak idu iz gradova u obližnja mjesta gdje policija ''zaboravlja'' da postoje ugostiteljski objekti. Mali kafići u selima postali su okupljalište cijelih gradova i njihovih susjeda.
Pročitajte još
Po koronu negdje drugdje?
Inače, dok nije bilo porasta broja zaraženih u cijeloj BiH, javna je tajna, noćni klubovi su plaćali svoj produženi rad izvan dopuštenih granica. Tu nije samo riječ o ovoj Županiji, nego o nizu drugih u Federaciji. Sada, kada je policija ipak malo pokazala zube, DJ-evi u klubovima jasno obavijeste goste kako će u 00:00 na njih ''skočiti'' korona te da brže-bolje bježe iz krcate ''kafane''.
Smisao ograničavanja rada ugostiteljskih objekata, kako u HBŽ tako i u drugim županijama nameće novi problem – mlade nitko ne sprječava da odu u drugi grad, državu ili eto, selo kako bi pronašli zabavu. Tako nam mladi otkrivaju da su se znali ''provozati'' do Hrvatske gdje noćni klubovi na Jadranu rade do 6 ujutro ili u neke klubove po Hercegovini koji spletom okolnosti uspijevaju organizirati nastupe popularnih folk pjevača.
Pitamo se, dakle, ima li smisla slati ove mlade ljude u druga mjesta gdje je puno veća opasnost od zaraze tim fatalnim koronavirusom, umjesto da borave na svome području, svaki dan s istim ljudima? Naime, u Hercegbosanskoj županiji osim Drvara, druga mjesta ni nemaju aktivne slučajeve zaraze ili su oni na minimalnom kontroliranom broju.
No, vratimo se na svadbene salone. Dok noćni klub zatvara u ponoć i šalje svoje goste u druga mjesta (da pokupe zarazu), oni koji moraju paziti na naredbe Stožera u nekim općinama ove Županije vješto izbjegavaju činjenicu da su svadbeni saloni - ugostiteljski objekti. I dok se svi ''prave ludi'' tvrdeći da je svadbenim salonima zabranjen rad iza 00:00, prema saznanjima Bljesak.info većina održanih svatova nije spriječena da ''Laku noć, svirači'' otpjeva tek nekad u 3, 4, 5 ujutro. Svatovi kao svatovi zapravo nisu problem kada je riječ hoće li zabava završiti u ponoć ili tri sata kasnije, obzirom da je svakako dopušteno istim ljudima da cijeli dan provedu skupa – odnosno nema protoka drugih ljudi, no čemu onda pisanje nejasnih naredbi ili poštivanje tih naredbi ovisno od mjesta do mjesta? Krizni stožer, kao i većina njih u Federaciji, očito više nije ni siguran kome piše naredbe kojima, očigledno, treba ''zamazat oči''.
Pročitajte još
Jedna od naredbi nalaže kako ne bi trebalo biti više od 100 ljudi u zatvorenom prostoru. No, svaki ''pravi'' stanovnik ovih krajeva zna kako svatovi nisu svatovi ispod barem 300 gostiju. Kontrolira li itko makar mjere distance ovih natrpanih ljudi u svadbeni salon, ali i ljudi nakrcanih u kafiće i klubove, nismo sigurni. Kako onda mogu biti krivi ljudi zato što su se zarazili? Masa vuče sve jedne za drugima, a na odgovornima je da ''pokušaju'' iskontrolirati situaciju.
Izgubljene ovce
Ovih dana u HBŽ je ''živnulo'' i zbog dijaspore koju pandemija i prijetnje otkazima u inozemstvu nisu spriječili da dođu u rodni kraj. Ulice gradova su pune, no maske su nepoznat pojam, iako je jasna naredba da su obavezne u zatvorenom prostoru, ali i u otvorenom ukoliko nema distance.
Naime, u rijetko kojem trgovačkom centru vidjet ćete osobu koja je stavila masku na lice ili se odmaknula od drugih jedan metar. Ako se to pak dogodi, nailazi na već lagano čuđenje ostalih prolaznika zašto je tako postupila. Opet možemo doći do jednostavnog zaključka – da inspekcija ''hoda'' i kažnjava – svi bi nosili maske, kao prije par mjeseci.
Dezinfekcija ulica bila je veoma popularna u ožujku i travnju, no izgleda da je raja zaboravila na takvu ideju ''čišćenja'' gradova od korone. Kada se već tolika masa ljudi rastjeruje u određene sate, bilo bi lijepo i poprskati makar najprometnije ulice.
Uostalom, čega se to vlasti boje ako su ogromne količine financijske i materijalne pomoći stigle domovima zdravlja i bolnicama. Uz donacije ''jačih imena'', lokalno stanovništvo i dijaspora organizirali su se za pomoć svojim zdravstvenim ustanovama, pa sudeći po tome, ne bi trebalo biti krize u sustavu.
Ljudi su, očigledno, izgubljeni. A i kako ne bi bili kada s njima upravljaju oni još izgubljeniji. Ili jesmo ili nismo, ili će biti mjera ili neće. Ovako su svi na gubitku - donositelji odluka, vlasnici radnji i lokala, ljudi koji ne znaju griješe li kada odu na kavu ili ako se zatvore (bez razloga) u kuću. Ovo nije problem samo ove male Županije, ovo je problem društva, entiteta i države.
