Prava
Kome zvižde zviždači – Otkaz za otkrivanje kriminala u Zaštitnom fondu RS
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Spomenka Mekić iz Banjaluke radila je u Zaštitnom fondu Republike Srpske gotovo deset godina, odnosno do kraja prošle godine kada joj je, dok je bila na bolovanju, uručen otkaz ugovora o radu.
Formalno je otpuštena zbog „ometanja drugih radnika“ Zaštitnog fonda da izvršavaju svoje radne obaveze. Mekić je, međutim, dobila otkaz jer je skupila hrabrost da prijavi nezakonite radnje koje su se događale u toj instituciji, prenosi Capital.
Mekić kaže da su njeni problemi počeli prije četiri godine kada je otkrila da tadašnja direktorica Zaštitnog fonda i supruga bivšeg ministra financija Republike Srpske Ljubica Vilendečić krivotvori sudske takse i to prijavila policiji.
Ona kaže da je prijavu podnijela i za krivotvorenje taksi i za mobing, jer je upozorila direktoricu čim je saznala za te nezakonitosti i potom bila izložena konstantnom pritisku. Smanjena joj je plaća i oduzet posao koji je radila.
„O tome što sam otkrila upoznala sam Upravni odbor koji je naložio kontrolu i potvrdio moje navode. Tada kreću moji problemi sa direktoricom. Oduzela mi je poslove, smanjila plaću, pisala razne opomene, vrijeđala, pokušala izbaciti moje radno mjesto iz sistematizacije… Nakon toga sam podnijela prijavu, ali je dio koji se odnosi na mobing odbačen, a direktorica je 2014. godine osuđena uvjetno na tri mjeseca, jer je oštetila budžet RS za oko 15.000 KM. No, ona je na tome još i profitirala oko 7.000 KM. Fond joj je isplatio otpremninu od 22.000 KM“, otkriva Mekić za CAPITAL u svojoj prvoj ispovjesti za neki mediji.
S obzirom na to da je Vilendečićeva 2012. godine suspendirana, jer je protiv nje podignuta optužnica, na mjestu direktora kratko je bio Vladimir Maglov, koji joj je odmah po dolasku smanjio plaću, a nakon njega na čelo Fonda krajem 2012. godine dolazi sadašnji direktor Grujo Komljenović.
Do otvorenog sukoba sa njim dolazi nakon godinu dana kada je u Fond, bez natječaja, primljena nova radnica koja je odmah nakon dobijanja ugovora o radu dobila i rješenje za godišnji odmor, na šta je Mekiće skrenula pažnju direktoru.
Uvrede, mobing, smanjenje plaće…
„Tada su uslijedili i moji problemi sa njim, a nakon toga je i sve moje poslove prebacio toj radnici, a meni ostavio samo poštu i protokol. Od tada sam bila izložena konstantnim pritiscima, u smislu nezakonitog smanjenja plaće, bezrazložnog kažnjavanja, pokušaja izbacivanja mog radnog mjesta iz sistematizacije, vrijeđanja…“, tvrdi Mekić koja je sve ovo navela i u prijavi koju je podnijela protiv Komljenovića.
Sve je kulminiralo prošle godine kada je, prema tvrdnjama Mekićeve, u Fond bez natječaja primljen novi radnik Igor Vujasinović. Nakon verbalnog sukoba sa njim polovinom studenog 2016. godine dobila je otkaz.
O sukobu sa Vujasinovićem pisali su i izjavu, a nakon što je uvidjela da je, u vrijeme dok je bila na bolovanju, ta izjava krivotvorena, odnosno da su u nju dopisani navodi, za koje Mekić tvrdi da su lažni, to je prijavila policiji.
Međutim, zužiteljstvo nije pokrenulo istragu, ali je Mekić nakon toga poslala pritužbu na to i navela sve za šta tereti direktora, a po toj pritužbi tužiteljstvo još nije reagiralo.
Pored toga, Mekić se žalila Agenciji za mirno rješavanje sporova, a s obzirom na to da Komljenović nije želio surađivati sa Agencijom, Mekić je 3. siječnja ove godine podnijela tužbu zbog nezakonitog otkaza i mobinga.
Ona ističe da je sada dovedena na rub opstanka s obzirom na to da ima stambeni kredit u švicarskim francima, a da joj je rata u visini plaće koju više nema. Kaže da je potpuno razočarana u državu koja ne poduzima ništa kako bi zaštitila ljude koji ukazuju na korupciju i nezakonitosti u radu, ali da bi i pored svega kroz šta je prošla i još uvijek prolazi, opet isto postupila. (Kompletna dokumentacija: Rješenje o otkazu, žalba, nalaz Inspektorata, liječnički nalaz, tužba MUP-u…)
„Nije mi jasno kakva je korist tom čovjeku da otpusti nekog zbog ovakve gluposti. Očigledno je da je ovdje zakazao kompletan sistem. Međutim, ni najmanje se ne kajem zbog svega što sam uradila i opet bih isto postupila, jer i dalje vjerujem da u pravosuđu ima poštenih ljudi“, tvrdi Spomenka.
Ona kaže da se ljudi ne odlučuju prijaviti korupciju i druge nezakonitosti koje otkriju zbog toga što nisu zaštićeni.
„Ljudi se plaše za svoju egzistenciju. Ja uvijek mogu nešto raditi kako bih preživjela, ali ne mogu vraćati ratu kredita koja je ogromna. Ipak, opet bih ukazala na nezakonitosti“, završava Mekić.
Zakon u javnoj raspravi
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je sredinom ovog mjeseca Nacrt zakona o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju. Iako je rasprava izrodila različite stavove, nacrt je usvojen jednoglasno, a zatim je upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana.
Ovo je tek drugo zakonsko rješenje koje bi trebalo štititi zviždače u BiH. Od ranije postoji zakon na razini BiH, ali on se odnosi samo na osobe koje prijavljuju korupciju u javnom sektoru. O samoj primjeni dovoljno govore rezultati – dosada je zabilježeno samo 10 prijava, a samo dvije osobe dobile su status uzbunjivača. Zakon je na snazi od kraja 2013. godine. Slučaj Spomenke Mekić, pak, mogao bi da dođe do sudskih procedura i prije nego što zakon u RS stupi na snagu.
Nakon što je ispričala svoju priču novinarima CAPITAL-a, otkrivajući kako su pravosudne institucije odbijale da se pozabave njenim slučajem, ipak je obaviještena da je njena prijava protiv direktora Komljenovića prihvaćena i to od strane Republičkog tužiteljstva kom se žalila nakon što je dobila odbijenicu iz Okružnog tužiteljstva Banja Luka.
Ako Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju RS u međuvremenu bude usvojen, Mekić bi tako mogla da biti prvi zviždač koga je novi zakon zaštitio. Bit će jasno na koji način tek nakon što bude usvojena konačna verzija.
„Hoće li ovaj zakon promijeniti stanje u oblasti prijave korupcije znat ćemo tek nakon što i ako zakon uopće bude usvojen, jer radi se o osjetljivoj oblasti koja zahtijeva specifična rješenja i naročitu kvalitetu pravne zaštite. Naš zakonodavac se odlučio na sudski model zaštite kao vid eksterne zaštite prijavilaca korupcije i to rješenje u regiji je već prisutno u Srbiji, a postoje oprečna mišljenja o dometima u pogledu primjene. TI BiH je inzistirao u konzultacijskom procesu kroz izradu prednacrta da se prošire pojedini osnovni pojmovi, npr. da se spusti prag izvjesnosti u odnosu na navode iz prijave korupcije, tj. da se ne zahtjeva od prijavitelja da prijava mora imati kvalitet osnovane sumnje, kao i da se Zakon uskladi sa Zakonom o parničnom postupku kako bi se omogućila njegova nesmetana primjena“, kaže za CAPITAL Uglješa Vuković iz Transparency Internationala BiH.
