Iz Nezuka
Krenuo "Marš mira": Tisuće ljudi iz različitih dijelova svijeta odaju počast žrtvama Srebrenince
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Oko 5.000 ljudi krenulo je jutros iz Nezuka kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast tisućama ubijenih muškaraca i dječaka u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine.
U sljedeća tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto prije 29 godina pokušavali doći do slobodne teritorije - Tuzla ili Kladanj. Preživjeli Srebreničani i ove godine su bili na čelu kolone "Marša mira". Među onima koji su bili u koloni bio je i veleposlanik Republike Turske u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin.
Ukopat će se ostaci 14 žrtava
Sudionici "Marša mira" bi u Potočare trebali stići 10. srpnja, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 14 žrtava genocida.
"Marš mira" koji se ove godine organizira 20. put u okviru obilježavanja 29. obljetnice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obvezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
Suljo Čakanović, predsjednik Pododbora za "Marš mira", kazao je da su izvršene sve tehničke pripreme s logističkom podrškom.
"Trasa 'Marša mira' bit će nepromijenjena, očišćena i sigurna za prolazak svih sudionika", pojasnio je Čakanović navodeći da će i ove godine biti oko 5.000 sudionika.
Istaknuo je da je praksa pokazala da svake godine imaju više sudionika od prijavljenog broja.
"Zadovoljan sam jer je ovo 20. obljetnica 'Marša mira' koji je zadržao svoj trend poruke mira i da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. I ovaj 'Marš mira' ima za cilj odavanje počasti nevino ubijenim Bošnjacima u srpnju 1995. godine. Imamo sudionike iz mnogih europskih zemalja kao i Amerike i Australije. Tu su sudionici iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Austrije, Njemačke, Finske, Danske, Francuske, Nizozemske, Irana i Turske", dodao je Čakanović.
Emotivno pješačenje
Ove godine prvi put na "Maršu mira" je i Efedina Ćehajić iz Visokog.
"Prvi put sam na 'Maršu mira' iako želja postoji već nekoliko godina. Međutim, tek sada sam tu dok sam uskladila obveze i fizičku spremu. Krenula sam s mužem. Moja poruka je da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Tu smo sa ekipom, a za ovaj put smo se i fizički pripremali. Nadamo se da ćemo savladati sve prepreke", izjavila je Ćehajić za Anadolu.
Nejla Hodžić (18) iz Sarajeva na "Marš mira" je krenula a rodicama i prijateljicama. Za nju je "Marš mira" posebno emotivan jer se kreće trasom kojom se u srpnju 1995. godine kretao njen otac. On je jedan od onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici.
"Ovo mi je već treća godina da pješačim 'Marš mira'. Prvi put sam išla sa ocem koji je preživio ovaj put. Ja pješačim putem kojim se on kretao. Pješačenje je jako emotivno pogotovo kada pravimo pauze zbog povijesnih sati, učenja Fatihe. Jako je bitno da se pamti što se dogodio u Srebrenici", dodala je Hodžić.
Vrsta obveze
Grupa od oko 100 ljudi na ovogodišnji "Marš mira" stigla je iz Turske. Među njima je i Mustafa Ergun iz Istanbula.
"Tu su ljudi iz različitih turskih gradova. Ja u 'Maršu mira' sudjelujem od 2017. godine. Tu smo svake godine, naša grupa raste iz godine u godinu tako da nas je sada tu oko 100. Kada sam prvi put došao na 'Marš mira' mislio sam doći ću tada i to je to. Međutim, ovo je sada za nas postala neka vrsta obveze, dužnosti. Svake godine želimo doći i smatramo da trebamo biti tu", poručio je Ergun.
Među sudionicima je i Mehnur iz Istanbula. Njena obitelj se prije 50-tak godina preselila iz Novog Pazara u Tursku.
"Prošle godine sam prvi put bila na 'Maršu mira'. Bilo mi je jako teško. Nije lako hodati 100 kilometara, ali onda sam sebi rekla da me nitko ne tjera i ne želi da ubije, imam da pijem vodu, jedem...Ovdje sam da odam počast žrtvama genocida", kazala je Mehnur.
Iz Istanbula je stigao i Yusuf Ahmet Kulca. Treći put sudjeluje u "Maršu mira".
"Kako koji put sudjelujem tako raste i naša odgovornost. Želimo da sudjeluju i da pozovemo što više mladih ljudi ovdje. Potrebno je da se genocid ne zaboravi", dodao je Kulca.
"Marš mira" je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u srpnju, u povodu obilježavanja obljetnice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" u Srebrenici iz srpnja 1995. godine.
"Marš mira" ima za cilj i izgradnju, unaprjeđenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
100 kilometara pješke
"Marš mira" traje tri dana i sudionici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u srpnju 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Sudionici "Marša mira" dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost sudionika.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova obitelji.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Traga se za više od 1000 ljudi
Za više od tisuću žrtava genocida još uvijek se traga.
Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog zapovjednika VRS-a Ratka Mladića, tijekom genocida u Srebrenici i okolini u srpnju 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, okarakteriziran je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove
(MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tijekom rata u BiH.
Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.
Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.
