Kriva Drina na Neretvi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mediji su, reče neki dan gradonačelnik Mostara, nepotrebno negativno pisali o kolektorima. Negativni medijski naboj se, po gradonačelniku Bešliću, nije trebao dogoditi. Građani su, kaže, krivi jer su vozili ulicama koje nisu tehnički pregledane, pa su sami krivi jer su otkrili rupe na cesti i u njih upali. A inače bi ih, samo da su građani bili malo strpljiviji, gradski službenici sami primijetili i poduzeli sve mjere da se radovi ponove i ceste naprave kako treba? Dašta, baš kao i do sad. Isto kao što su označili da se cestom još uvijek ne smije voziti!

Prebaci krivnju na građane i medije, jer turaju nos gdje im nije mjesto. Eto taktike. To bi donekle i imalo smisla da radove rade neki totalni profesionalci, pa da stvarno čovjek kaže – pusti ih neka rade, oni znaju svoj posao, nemojmo se mješati gdje nam nije mjesto! Ali jok, pa i sam gradonačelnik kaže kako, citiram: „Nemamo dovoljno iskustva na ovakvim radovima i odgovorno tvrdim da će se ispraviti nedostaci“.

A ja odgovorno tvrdim da se nijedan nedostatak u gradu nije riješio što vam netko nije dreknuo i pokazao prstom u problem. I to više puta! Jer je gradska uprava navikla da se pravi gluha, nijema i slijepa, pa treba višeputa dreknuti, pokazati prstom i objasniti. Nažalost, mnogi problemi u koje godinama upiremo i zbog kojih dižemo glas još uvijek čekaju ispravljanje i rješenje.

Za razliku od izvođača radova i onih koji radove financiraju, Mostarci imaju mnogo (i previše!) iskustva. Nagledali su se ljudi u ovom gradu i fušeraja i talova, raznih nelogičnih i na svoju ruku prokopavanja i pijeskom zatrpanih rupa. Nagledali su se „strućnih radova strućnih firmi“.

Tananog asfalta im je preko glave, pred očima im godinama blijede tek povučene crte na cesti, godinama su im noge mokre od lokvi i vodom popunjenih rupa na pločnicima. I to je samo dio onoga što Mostarci znaju. Za razliku „od strućnjaka“ građani su na svojim novčanicima, kostima i živcima isprobali većinu gradskih projekata u zadnjih 20 godina. I malo njih je, 'ajde da se ne lažemo, dobilo prolaznu ocjenu.

A znaju Mostarci i za sve one projekte koje jedva čekaju oprobati, barem dok ih još zdravlje služi - sportsku dvoranu u vječnoj izgradnji, tu mitsku građevinu koja je najveći spomenik kurčevoj raboti u ovom gradu ili Kantarevac koji već sad konkurira da je sustigne u godinama i parama bačenim u rekonstrukciju. Da ne spominjem gradsku zaobilaznicu i to da nam ulazi u grad cestovno i infrastrukturno izgledaju kao ulaz u paščaru, a ne u urbano središte. Znaju Mostarci i za MO Parking koji je zaživio taman toliko da postane sam sebi karikatura, znaju za površinski kop po kojem smo već odavno trebali početi džogirati, znaju za još stotinu većih i manjih afera, problema, propalih projekata, neostvarenih slatkorječivih najava i „piši propalo“ akcija u ovom gradu.

Nemojte zato podcjenjivati znanje stanovnika Mostara, niti njihovu kompetentnost da prepoznaju neznanje, tal i fušeraj, jer upravo vi, gradonačelniče i gradska upravo,ste nam omogućili svakodnevne treninge.

A mediji? Čak i kad im to nije primarni razlog postojanja, u ovakvim slučajevima oni su servis građana. Čak i kad su privatni, mediji se više brinu za grad i građane od onih koji su postavljeni da tom istom gradu i tim istim građanima služe. Što je najveći paradoks Mostara, grada u kojem se gradska uprava ponaša kao sekta koja ne želi nikakav kontakt s vanjskim svijetom, a pogotovo ne želi od tog vanjskog svijeta dobivati još i nekakve kritike. I koja je zaboravila da nju, za razliku od ponajboljih medija u gradu, financiraju upravo ti isti građani, isti taj vanjski svijet koji je valjda jedini i kompetentan da kaže je li zadovoljan učinjenim ili nije.