Lijanovići i ostali: Sumnja o pranju 11 milijuna maraka

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Istražiteljica Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Jasminka Šarčević, koja je u predmetu kodnog naziva 'Meso' sudjelovala u financijskoj istrazi, govorila je o sumnji za pranje novca, organiziranom kriminalu, ali i međusobnoj povezanosti optuženih firmi.

Šarčević je kazala svjedočeći u korist Tužiteljstva BiH, da se sumnja na pranje oko 11 milijuna konvertibilnih maraka. Pojasnila je da je to novac za koji se sumnja da je stečen nezakonito kroz pologe gotovine na račune i porezne utaje od 2007. do 2011. godine.

Tri modaliteta

''Postojala su tri ‘modaliteta’ pri izvršenju ovog djela, a to su uplata gotovine na račune, davanje pozajmica i otkup udjela'', dodala je svjedokinja.

Kada je govorila o optuženim, ali i pravnim osobama koje su bile predmet istrage, Šarčević je, između ostalog, rekla da u svi osnivači firmi, koji su bili u rodbinskim vezama s Lijanovićima ili uposlenici istih firmi, za direktore postavljali iste osobe, a to su Milorad Bahilj i Jozo Slišković.

''Pravne osobe su imale ugovore o zakupu prostorija s firmom ‘Lijanovići’, preuzimali su uposlenike od prethodnih firmi. Svaka od njih je na raspolaganju imala sve poslovnice firme ‘Lijanovići’. Svaki put kada bi se osnovala nova firma, osim pogona i licenci, preuzimala bi od prethodne obveze prema dobavljačima i kupcima, koje nisu bile male, a nisu imali materijalnu podlogu da se upuste u tako nešto. Međusobno su davali pozajmice, višemilijunske pozajmice u gotovini'', istaknula je svjedokinja, te naglasila da firma od prethodne jedino nije preuzimala porezne obveze.

Ona je dodala da i kada bi jedna firma prestajala raditi, druga bi istog dana sklapala ugovor o zakupu prostora, što je, prema riječima svjedokinje, bio kontinuitet.

Optužnica tereti Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića-Lijanovića, Bahilja, Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu, Mirka Galića i Miroslava Čolaka da su, kao grupa za organizirani kriminal, izbjegli platiti porez u iznosu od oko 200.000 konvertibilnih maraka (KM).

Jerko, Slavo i Jozo Ivanković Lijanović i Čolak optuženi su i za pranje novca, dok optužnica za neplaćanje poreza tereti i firme 'Lijanovići', 'MI-MO', 'Farmer' i 'Farmko' i “Optimum”, priopćeno je iz BIRN-a.

Što je legalno na račun, što nije...

Odgovarajući na pitanja Obrane, Šarčević je rekla da optuženi Jerko niti firma ‘Lijanovići’ nisu navedeni kao osnivači niti jedne firme koja je bila predmet financijske analize. Na pitanje odvjetnice Mirne Delalić, koja brani prvooptuženog, je li istražila zašto je društvo ‘Lijanovići’ bilo primorano dati prostore pod zakup, svjedokinja je odgovorila kako pretpostavlja da je to zbog kreditnih zaduženja. Također, navela je i da je prvooptuženi obavio transakcije u iznosu od nešto više od 428.000 KM koje potiču iz nepoznatih izvora.

''Većina radnika je bila u istim firmama, nije mogao biti isti broj'', odgovorila je svjedokinja braniteljici na upit koliko je ukupno istih radnika bilo angažirano u firmama.

Šarčević nije imala podatak da je Jozo Ivanković-Lijanović prodao nekretninu u Blidinju za 147.000 eura i tako ostvario legalne prihode, a što je pitao branitelj optuženog Davor Martinović.

Svjedokinja je rekla da nije imala podatke ni da je Jozo Ivanković-Lijanović prodao dionice osiguravajućeg društva, te je ustvrdila da nije istraživan izvor prihoda u Hrvatskoj.

''Sve što je legalno, isplati se na račun'', rekla je ona.

Na upit odvjetnika Dražena Zubaka, koji zastupa firmu “Optimum”, je li jedan “od modaliteta pranja novca” kupovina udjela, svjedokinja je rekla kako je izražena sumnja da je tako novac čije se porijeklo ne može utvrditi ubačen u legalne tijekove.

Nastavak suđenje planiran je za 7. ožujak.