Milenko Soče: Narod ima vlast kakvu zaslužuje, a na vama je da izaberete pravu

Tko je Milenko Soče?

– Rođen sam 1951. godine na Gorici u Čapljini kao osmo dijete u skromnoj seljačkoj obitelji. Osnovno školovanje završavam kod brata u Rijeci, srednju poljoprivrednu školu u Čapljini, a agronomski fakultet u Sarajevu. Oženjen sam  i otac dvoje djece, stanujem na Gorici u Čapljini. Svoj radni vijek započinjem nakon završenog fakulteta u tadašnjem Geodetskom zavodu u Sarajevu, gdje obnašam rukovodeće dužnosti, nakon čega prelazim u Republičku geodetsku upravu gdje radim sve do rata na mjestu republičkog načelnika za nadležne stručne poslove. Rat me zatječe u Sarajevu, gdje godinu dana nisam mogao izaći iz grada. 1992. godine  sam se priključio HVO-u grada Sarajeva, gdje ostajem u postrojbi sve do ožujka 1993.g. kada dolazim u Čapljinu, te se javljam u ured obrane i stavljam na raspolaganje   HVO-u, nakon čega sam raspoređen u topništvo 50. domobranske pukovnije “KNEZ DOMAGOJ” Čapljina. Iste godine se zapošljavam u tadašnjem Hepoku – Plantaže Čapljina. Tadašnje općinsko rukovodstvo, s obzirom na moje kvalifikacije, mi nudi mjesto ravnatelja općinskog katastra ili ratnog ravnatelja poduzeća Hepok d.d. Čapljina, a ja ipak biram Hepok, jer je to mjesto bliže mojoj osobnoj kvalifikaciji. Do danas radim na tom mjestu.

Hepok Plantaže se danas zovu Agroherc d.o.o. Čapljina i najuspješnija je i najveća tvrtka u proizvodnji voća i grožđa u Bosni i Hercegovini. Tvrtka je privatizirana 2002. godine javnim upisom dionica, ima trenutno 142 vlasnika s malim udjelom, a zapošljava od 200 do 400 radnika, ovisno o sezoni. Preko 80% proizvedene robe izvozi na rusko, talijansko i hrvatsko tržište. Tvrtka redovito izmiruje svoje obveze prema državi i radnicima.

Gospodine Soče, prvi put ste u politici. Koji su razlozi da ste se sada uključili?

– Razlozi su osobne i opće prirode. Osobni razlozi su kontinuirano opstruiranje rada poduzeća kojem sam na čelu od strane općinske administracije po pitanjima; ažuriranja podataka u svrhu ostvarivanja državnih poticaja za poljoprivredu, nezakonito oduzimanje prava posjeda, ne uvođenje u posjed predmetnog zemljišta, stalni pritisak putem federalnog inspekcijskog nadzora koje je poticala i inicirala čapljinska trenutna općinska vlast, a u svrhu pribavljanja vlastitih financijskih sredstava. Ovim postupcima općina je otvorila sudske prisilne naplate kojima je Agrohercu znatno otežala rad, a sve u smislu da se pogoduje nekim “trećim” osobama koji bi  onda došli u vlasništvo nad ovom profitabilnom firmom. Plan vrlo jasan.

Opći razlozi su kao i kod većine građana, očigledno nezadovoljstvo razvojem naše općine. Ne mogu mirno gledati kako Čapljina stagnira i propada u svakom pogledu, a razlog je očita nesposobnost i bezidejnost ljudi u vlasti koji su imali osam godina da provedu obećano, a ispala je samo ona narodna “obećanje – ludom radovanje”. Pustimo svjetonazore i stranačku pripadnost, ljudima je toga dosta, jer je postala upitna i gola egzistencija – preživljavanje.  Potrebni su konkretni potezi, koji će pokrenuti stvari s mrtve točke. Mislim da imam dobar tim sposobnih i mladih ljudi, dobre ideje i ogromno iskustvo koje nudim svojim sugrađanima.

Vi ste neovisni kandidat. Što to znači?

– Kao nestranački kandidat nisam dužan provoditi programe i ciljeve jedne stranke, jednog mišljenja i uskih interesa, već sam slobodan artikulirati različita mišljenja i donositi odluke samostalno, neovisno, naravno u interesu građana, a to donosi posebnu odgovornost. Službeno me podržava koalicija Za Čapljinu  ZAJEDNO! koju čine HDZ 1990 i Čapljinska neovisna stranka, jer su oni jedini u procesu prijave za ove lokalne izbore naznačili da će imati kandidata za načelnika, a neslužbeno me podržava i skoro cijela čapljinska politička oporba, kao i dobar dio pripadnika i simpatizera HDZ-a BiH.

Što po Vama trenutno nije dobro u Čapljini?

– Ja sam u svome izbornom programu u 14 točaka naveo što bih sve promijenio u Čapljini i na koji način. Sve nabrajati  u ovom intervjuu bi  bilo previše pa ću vam reći samo osnovno. Najveći problem općine je sažet u nekvalificiranosti i nespremnosti općinske uprave na čelu s načelnikom i njegovom nespremnošću da se suoči sa stvarnim problemima: odlazak mladih, neuposlenost, obespravljenost poljoprivrednika,neobrađena zemlja, kontinuirano gašenje poduzeća, nezadovoljstvo branitelja, preskupa voda i komunalne naknade, poplave, katastrofalno stanje u kulturi i športu, najgore i najopasnije europsko odlaganje otpada, nezadovoljstvo prognanika i povratnika itd itd.

Zakonitost u radu općinskog načelnika je nepoznata kategorija. Vode se istražne radnje o čemu bruji cijela Čapljina. Da li mi živimo u BiH ili u Sjevernoj Koreji, zemljopisno u BiH, a režimski u Sjevernoj Koreji. Ljudima je raznim prijetnjama ili neostvarivim obećanjima utjeran strah, svi se boje. Meni se u gradu na svakom koraku javljaju iskreni i hrabri ljudi, dok jedan broj ljudi zazire od toga jer su u strahu od represije, otkaza sa posla, ucjene i drugih metoda pritisaka, takvih mi je iskreno žao i svima obećavam da poslije izbora toga neće biti. Sve je to djelo ljudi iz oficijelne vlasti. Osobno sam podvrgnut raznim pritiscima i prijetnjama, a samo iz razloga što sam se usudio javiti za izbore. Molim Boga da se prijetnje ne ostvare, i o tome bi itekako trebao voditi brigu nalogodavac, a svi znamo tko je on. O svemu je upoznata policija koja istražuje slučaj.

Više smo nalik jednoumlju nego srednjoeuropskom uljudbenom prostoru tolerancije, poštovanja i demokracije. Za mene je svačija obitelj svetinja, možemo se politički prepucavati, pa i posvađati, ali sve u granicama fer pleja. Dirati nečiju obitelj je zločin i želim da to svi imaju na umu, pa im poručujem da ne  gube konce u vođenju kampanje.

Kakav je vaš konkretan program za Čapljinu?

– Moj program naravno polazi od gospodarstva. A kao najvažniju gospodarsku granu u čapljinskoj općini posebno ističem poljoprivredu, koju vjerojatno apostrofira i moj protukandidat Smiljan Vidić, samo s tom razlikom da se ja poljoprivredom bavim profesionalno gotovo cijeli svoj životni vijek. Ja sam agronom, dakle znam o čemu govorim, dok je on liječnik, koji poljoprivredu doživljava kao predizbornu priču. Poljoprivreda u Čapljini može biti i jeste pokretač i ostalih djelatnosti na koje direktno utječe; trgovina, ugostiteljstvo, turizam itd. Smatram da je taj potencijal nedovoljno iskorišten, i to ponajviše zahvaljujući nesposobnošću općinske administracije za poljoprivredni sektor koja, umjesto da potiče, bude glavni oslonac, organizator i pokretač proizvodnih procesa u našem kraju, ona redovito opstruira rad svakog pojedinca, a posebno udruženja. Tako da sve dobre ideje ostaju uglavnom u ladicama općinskih činovnika, a njihovi tvorci sa svojim mladim obiteljima odlaze u treće zemlje pokušavajući riješiti egzistenciju. Egzodus se iz godine u godinu pojačava pa vas ja pitam tko će ostati u čapljinskoj općini osim starih i nemoćnih i grupice političkih poslušnika – poltrona koji dobro žive prodajući ljudsko dostojanstvo za šaku maraka. To treba hitno zaustaviti. Kako?

Želim navesti samo jedan primjer. Nasušna je potreba u Čapljini izgraditi profesionalni kooperativni otkupni centar, gdje bi svi zainteresirani domaći poljoprivrednici mogli  plasirati svoju robu , a koji bi zapošljavao određeni broj profesionalaca u  procesu otkupa, čuvanja, pripreme, sortiranja, pakiranja, prodaje itd. Svi se političari slažu da u Čapljini postoji potreba za ovakvim centrom i koriste to u svojim predizbornim obećanjima, ali činjenica je da samo mi iz Agroherca imamo pravog iskustva, i znamo kako to zaista i napraviti . Ljudi bi trebali znati to procijeniti. Ovakav način otkupa i plasmana roba vrlo uspješno funkcionira u više zemalja i ima višestruke prednosti od individualnih nastupa. Kooperativni centar nema nikakve sličnosti sa raznim zadrugama koje od 1945 do danas nisu dale pozitivnih rezultata, osim što su neke ljude odvele u zatvor, a neke  dobro obogatile. Ali da se ne bi sve svelo na poljoprivredu, u Čapljini živi veći broj mladih pametnih i obrazovanih ljudi, sa dobrim idejama i spremnih da se suoče sa izazovima. Svi takvi će biti rado viđeni u općini i pružit će im se puna potpora u realizaciji zacrtanih programa. Iluzija je očekivati otvaranje velikih tvornica sa tisućama uposlenih, naša jedina šansa je otvaranje malih obrta, a u Čapljini već imamo nekoliko takvih koji djeluju vrlo uspješno. To treba poticati i podržavati kako bi podigli uposlenost i standard ljudi naše općine.

Što na kraju želite poručiti biračima?

– Ja  neću obećavati tisuće radnih mjesta, kilometre asfalta, nove škole i zlatna vremena. Ja vam neću lagati dajući neostvariva obećanja. Stavit ću vam sebe i općinu na raspolaganje i biti servis provedbe vaših ideja i projekata, otjerati strahove i animozitete, učiniti općinu funkcionalnom upravom njenih građana, a ne mjestom uhljeba i karijerista. Narod ima vlast kakvu zaslužuje, a na vama je da izaberete pravu.