Tekst članka se nastavlja ispod banera
U Republici Srpskoj je najnovijom odlukom Vlade ponovo pooštren policijski sat i uvedena dodatna zabrana kretanja za prvomajske praznike. Policijski sat trajat će od petka 1. maja do ponedjeljka 4. svibnja od 12 sati do 5 sati ujutro sljedećeg dana.
Takva odluka ponovo je pokrenula raspravu pravnika o ustavnosti i zakonitosti donesenih odluka dok se čeka odluka Ustavnog suda Republike Srpske.
Policijski sat je u Republici Srpskoj na snazi svakodnevno od 20 časova do 5 časova ujutro. Za vrijeme pravoslavnog Vaskrsa policijski sat je na teritoriji Republike Srpske trajao od petka 17. travnja od 15 sati do ponedjeljka 20. travnja ujutro.
Predsjednik Vlade Radovan Višković je najavio da Republika Srpska ovaj put neće slijediti primjer Srbije i da ne bi trebalo biti trodnevnog cjelodnevnog policijskog časa. Odgovarajući na pitanje zašto se dupliraju određene mjere odnosno zašto se uvodi zabrana kretanja zbog praznika ako već postoji zabrana okupljanja, Radovan Višković, predsjednik Vlade, rekao je da “postoji određen broj ljudi koji i pored svega što je propisano, na neki način, ne poštuje odluke, a mi ne smijemo ovo prepustiti volji pojedinaca”.
“A ne želimo ni represivno da djelujemo pa da kažu evo je policijska ili neka druga diktatura”, pojasnio je predsjednik Vlade.
Ovakve “duple” mjere mnogi u Republici Srpskoj tumače kao ograničavanje ljudskih i građanskih prava bez prevelike potrebe.
Inicijativa Ustavnom sudu RS-a
Izvanredno stanje u Republici Srpskoj moglo bi, prema Viškovićevim najavama, da bude ukinuto poslije 10. maja. U Vladi RS-a ne kriju da čekaju da prođu prvomajski i đurđevdanski praznici kako bi eventualno ukinuli izvanredno stanje, a s njim i policijski čas. Garancija za tako nešto, međutim, za sada nema. Republički štab za izvanredno stanje jeste najavio popuštanje prilično oštrih mjera, a dozvoljen je rad pojedinim djelatnostima uz poštovanje mjera opreza. Konačno je i starijima od 65 godina dozvoljen svakodnevan izlazak iz domova, u periodu od 7 do 10 časova ujutro. Do 27. aprila stariji građani su mogli da izlaze samo dva dana u sedmici, po tri sata.
U međuvremenu je Ustavni sud Bosne i Hercegovine reagirajući po apelaciji proglasio neustavnom odluku federalnih vlasti da starijima od 65 godina i mlađima od 18 bude uskraćeno pravo kretanja.
U Republici Srpskoj nije bilo takve inicijative prema Ustavnom sudu BiH, ali je Ustavnom sudu Republike Srpske upućena inicijativa za ocjenom ustavnosti i zakonitosti uvođenja izvanrednog stanja i donošenja niza ograničavajućih uredbi od kojih su neke, nakon pritiska javnosti i međunarodne zajednice, povučene.
Inicijativu je 9. ožujka poslao banjalučki advokat Dario Sandić. U njoj se navodi kako nisu postojali razlozi za uvođenje izvanrednog stanja kao i da razlozi za uvođenje izvanrednog stanja nisu dovoljno obrazloženi. Odgovor Ustavnog suda na tu inicijativu još nije stigao.
“Inicijativu sam podnio iz razloga što se u ovako kritičnim vremenima za građane donose odluke suprotne najvišem pravnom aktu jedne zemlje, odnosno Ustavu. Ovakve mjere, odnosno proglašenje izvanrednog stanja je u ravni s ratnim stanjem i isto se proglašava samo kada je sigurnost ugrožena. Također, Ustav propisuje da se izvanredno stanje može proglasiti zbog epidemije, a Narodna skupština je proglasila izvanredno stanje zbog ‘epidemiološke situacije’. Ovaj pojam i ne postoji u Ustavu”, kaže on i dodaje kako u Republici Srpskoj zvanično nije proglašena epidemija.
“Tako da ne postoji ni taj uvjet za izvanredno stanje. Naime, shodno odredbama zakona Institut za zaštitu zdravlja je bio dužan da na osnovu podataka s terena obavijesti ministra zdravlja i preporuči mu da proglasi epidemiju, nakon čega ministar ima diskreciono ovlaštenje hoće li proglasiti epidemiju ili ne. Također, mi nemamo niti dokazanu ili barem vjerojatno ugroženu sigurnost, a nemamo ni proglašenu epidemiju”, ističe Sandić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
U odluci koju je izglasala Narodna skupština Republike Srpske 28. ožujka nije navedeno u čemu se ogleda ugrožavanje sigurnosti građana, koja se traži kao uvjet za proglašenje izvanrednog stanja, kaže Sandić i podsjeća da je sjednica Narodne skupštine bila zatvorena za javnost. Kao ključni razlog preispitivanja potrebe uvođenja izvanrednog stanja podvlači izostanak obrazloženja razloga.
On smatra da su ranije sezone gripe po brojevima, u trenutku kada je proglašeno izvanredno stanje, bile slične s podacima zaraženih koronavirusom, a da ranije nije proglašavano izvanredno stanje.
“Kada usporedite podatke s podacima koji su postojali, odnosno koji su prezentirani javnosti, u trenutku proglašenja izvanrednog stanja, jasno vam je da postoje različiti aršini po kojima su se nadležni rukovodili prilikom donošenja ovako drastične mjere”, ističe Sandić.
On smatra upitnim i donošenje uredbi sa zakonskom snagom koje je donosila predsjednica RS-a Željka Cvijanović. Objašnjava da Ustav Republike Srpske propisuje da predsjednik Republike za vrijeme ratnog stanja i izvanrednog stanja koje proglase institucije Bosne i Hercegovine, ako Narodna skupština ne može da se sastane i zasjeda, na prijedlog Vlade ili po vlastitoj inicijativi i nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom i o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava funkcionere, koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština.
Izvanredno stanje nisu proglasile institucije Bosne i Hercegovine, a Sandić postavlja pitanje da li je Skupštini onemogućen rad ili je to politička odluka tako da je, smatra on, po pitanju ustavnosti, sporno i donošenje uredbi sa zakonskom snagom odnosno preuzimanje zakonodavne vlasti od strane predsjednice Republike Srpske, Željke Cvijanović.
Mjerama nedostaje dovoljno obrazloženja
U banjalučkom Centru za ljudska prava kažu da je jasno da određene mjere moraju da postoje, što je naglasio i Ustavni sud BiH, navodeći da je uvođenje određenih ograničenja u javnom interesu. Oni pojašnjavaju da se pri određivanju da li se određeno ljudsko pravo krši mora cijeniti više stvari kao što su zakonitost ograničenja – kretanja – legitiman cilj mjera, proporcionalnost između poduzetih mjera i cilja koji se tim mjerama želi postići.
“Problem sa zabranama izlaska iz kuća i stanova i zabranama kretanja u određenom periodu može postojati prvenstveno u tome što odredbe kojima se to regulira nisu dovoljno precizne u smislu vrste mjera, ograničenja njihovog trajanja, obavezi kontinuiranog preispitivanja i posljedica koje nepridržavanje tih mjera može imati. U Federaciji BiH je problem bio u neproporcionalnosti, odnosno u tome što ne može da se vidi na čemu su zasnovane procjene Federalnog štaba da sporne grupe na koje se mjere odnose nose veći rizik da će se zaraziti ili prenijeti zarazu, zato što nisu razmatrane i obrazložene mogućnosti uvođenja blažih mjera i zato što nije poštovano striktno vremensko ograničenje”, kaže Dejan Lučka, direktor Centra, i dodaje da je Republika Srpska “donosila nešto bolje napisane odredbe, gdje je predviđala izuzetke, navodila točno vrijeme koliko mjere traju”.
“Međutim, mislim da je problem i kod tih akata u tome što ne obrazlažu detaljno zbog čega se te mjere donose, odnosno kolika je potreba za njima, kao i zašto cilj mjere nije mogao da se postigne blažim mjerama, kao što su naprimjer zabrane pristupa određenim klasterima, mjestima gdje postoji povećana mogućnost zaraze i slično”, pojašnjava Lučka.
U ovoj organizaciji, također, ističu da mjere koje se donose nisu dovoljno pojašnjene kao i da je nedopustivo uvesti mjere koje ograničavaju ljudska i građanska prava pozivajući se samo na koronavirus.
“Dodatni problem u ovom svemu je što smo u prethodnom periodu vidjeli da je postojala selektivnost u kažnjavanju za kršenje mjera, što dovodi do velike sumnje u opravdanost mjera. Nekažnjavanje onih koji ne poštuju mjere i svojevrsno biranje onih koji će biti kažnjeni, dovodi do apsolutnog pada povjerenja u sistemska rješenja i bilo kakvu vladavinu pravu”, kaže Lučka i dodaje kako bi se mjere morale poštovati, a oni koji ih krše kažnjavati “bili oni političari, aktivisti, vjernici ili neko treći”.
“Ako je situacija takva da mjere nisu potrebne, kad se već ne kažnjavaju svi oni koji ih krše, onda nema ni potrebe da one dalje traju”, kaže on.
Dodatni problem je, smatra Lučka, to što mjere nisu usklađene na cijelom području BiH.
Novinar Željko Raljić pod upitnik stavlja donošenja niza odluka.
“Niz odluka koje su donosili organi u kojima sjede isti ljudi koji vode Republiku Srpsku, kose se s Ustavom i međunarodnim konvencijama čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina. Brojni su primjeri kršenja građanskih prava, počev od ograničavanja slobode kretanja, do stvaranja nejednakosti među građanima. Uz sve to, pokušalo se i s obuzdavanjem bilo kakve kritičke riječi, pa čak i ograničavanjem slobode medija i kretanja novinara”, kaže Raljić.
S druge strane, u Vladi Republike Srpske pravdaju svoje odluke. Radovan Višković, predsjednik entitetske Vlade, na pitanje da li je zabranom kretanja građanima koji imaju više od 65 godina narušeno njihovo pravo na slobodu kretanja odgovara odrično. On smatra da je proglašenje i uvođenje izvanrednog stanja na teritoriji Republike Srpske urađeno u skladu sa zakonom i Ustavom.
“Ustav je točno propisao kada se izvanredno stanje može donijeti i mi smo iskoristili ustavnu normu, kaže entitetski premijer.
