Momčilo Krajišnik: Od religije, preko Radovanove vikendice do zločina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Momčilo Krajišnik osuđeni ratni zločinac, koji je bio zaražen koronavirusom, preminuo je jutros na Univerzitetskom kliničkom centru u Banjoj Luci.

Slovio je za najbližeg suradnika ratnog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića.

Krajišnik je bivši bh. političar srpskog podrijetla, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske. Bio je jedan od osnivača Srpske demokratske stranke i visoki dužnosnik SR Bosne i Hercegovine.

Rođen je 20. siječnja 1945. u naselju Zabrđe u općini Novo Sarajevo. Bio je član SKJ, no vrlo konzervativan i religiozan čovjek. U vrijeme komunizma bio je predsjednik crkvene općine.

Krajišnik je postao jedan od direktora jedne od najuspješnijih kompanija u SR BiH, "Energoinvesta". Završio je u zatvoru na devet mjeseci zbog malverzacija oko izgradnje vikendice Radovana Karadžića na Palama.Iskoristio je to zatvaranje tvrdeći da je bio zatvoren zato što je Srbin.

Bio je jedan od osnivača SDS-a. Nakon prvih višestranačkih općih izbora u SR BiH izabran je za predsjednika Narodne skupštine SR BiH 20. prosinca 1990. 

Krajišnik je bio predsjedatelj Narodne Skupštine Republike Srpske Bosne i Hercegovine i član Predsjedništva BiH od 1996. do 1998.godine.

Uhvaćen je 3. travnja 2000. od strane francuskih komandosa u sklopu SFOR-a i pritvoren u zatvoru Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (Haaški tribunal) u Haagu. Potom biva optužen za zločin protiv čovječnosti, etničko čišćenje i genocid u Bosni i Hercegovini.

Krajišnik je pravosnažnom presudom Haškog tribunala u ožujku 2009. proglašen odgovornim za deportacije, prisilna premještanja i zločine nad civilima Bošnjacima i Hrvatima u BiH u periodu od travnja do prosinca 1992. godine, u općinama Zvornik, Banjaluka, Prnjavor, Bijeljina, Bratunac, Bosanska Krupa, Sanski Most, Trnovo i Sokolac. Proglašen je krivim i jer je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj etničko čišćenje teritorija koje su tijeokom rata bile pod kontrolom bosanskih Srba.

U presudi Tribunala se, uz ostalo, navodi da je tadašnja Srpska demokratska stranka (SDS) krajem listopada 1992. godine osnovala ratnu skupštinu bosanskih Srba, a na čelu joj je bio Krajišnik. Skupština je odmah počela s uspostavom paralelnih struktura vlasti, te 12. svibnja osnovala i vojsku.

"Po mišljenju Vijeća, sveukupni doprinos Krajišnika udruženom zločinačkom poduhvatu činilo je pomaganje uspostavljanja i održavanja stranačkih i državnih struktura SDS-a kao instrumenata počinjenja zločina... On je imao ovlasti da intervenira, ali nije bio zainteresiran za sudbinu zatočenih i protjeranih osoba. Krajišnik je želio da se muslimansko i hrvatsko stanovništvo u velikom broju iseli s teritorija bosanskih Srba i prihvaćao je da se mora platiti teška cijena u patnjama, smrti i razaranjima koji su bili potrebni za ostvarivanje srpske dominacije i održive državnosti. Vijeće je konstatiralo da je Krajišnikova uloga u počinjenju zločina bila ključna", navodi se, uz ostalo, u presudi Tribunala.

Uhićen je na Palama u travnju 2000. godine i prebačen u pritvor Haaškog tribunala. Njegovo uhićenje je bivša glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte nazvala "iznimno bitnim događajem", a bivši američki izaslanik za Balkan Richard Holbrooke "jednim od najbitnijih događaja koji su se zbili na Balkanu" nakon rata.

Osuđen je na 27 godina zatvora. 17. ožujka 2009. ali mu je Haaški sud smanjio kaznu na 20 godina zatvora. Pušten je na slobodu 30. kolovoza 2013., nakon izdržavanja dvije trećine kazne. Krajišnik je devet godina kazne proveo u pritvoru Haškog tribunala, ali je zadnje četiri i po godine proveo u zatvoru u Velikoj Britaniji.

Nakon odsluženih 13 godina zatvorske kazne zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti, Krajišnik se vratio kući, na Pale, u entitet Republika Srpska, u BiH. 

U jednom od svojih intervjua nakon izlaska iz zatvora izjavio je da je teško živjeti s etiketom ratnog zločinca, ali da je njemu savjest čista.