Neinkluzivnost
Mostar nije grad za svakoga
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Mostar nije inkluzivan grad, zato o ovome konstantno i govorimo. Svjesni smo problema i tražimo način kako razgovarati o problemima, te kako doći do institucija da bi riješili probleme koji se nalaze u Mostaru'', kaže Selma Žuljević komunikacijska službenica iz Agencije lokalne demokracije iz Mostara (LDA Mostar) u četvrtak, 2. ožujka, obilježava Međunarodni dan nulte tolerancije prema diskriminaciji serijom od tri panel diskusije pod nazivom "Da li je Mostar inkluzivan grad?".
Kroz ovaj događaj LDA Mostar doprinosi projektu ''Mostar – Prostori koji pokreću'' čiji je cilj unaprijediti sadržaje i korištenje otvorenih i zatvorenih javnih prostora u gradu Mostaru, priopćeno je iz LDA Mostar.
Pročitajte još
.jpg)
Događaj je zamišljen kao prilika da građanke i građani saznaju više o svakodnevnim problemima s kojima se susreću marginalizirane kategorije društva u Mostaru kroz tri tematska razgovora: "Prostori koji sputavaju" – razgovor o položaju osoba za invaliditetom, majki s djecom u kolicima i osoba treće životne dobi koje se kreću s pomagalima, "Prostori koji izazivaju osjećaj nesigurnosti" – razgovor o sigurnosti u Mostaru, s fokusom na sigurnost i generalno položaj žena i djevojčica, "Prostori koji obeshrabruju i demotiviraju" – razgovor o inkluziji u obrazovnom sustavu, s fokusom na inkluziju djece iz Romske zajednice i djece s poteškoćama u intelektualnom i fizičkom razvoju.
''Uvidjeli smo da je problem inkluzivno što i javnih prostora velik i kompleksan i radi se o sistemskim problemima koji predstavljaju barijere za mnoge marginalizirane grupe društva.
Želimo ponuditi građankama i građanima da ostave prijedloge za unaprjeđenije životne sredine koje ćemo obraditi i dostaviti institucijama koje se bave'', kazala je Žuljević.
Prvi panel tiče se pristupa javnim prostorima, pa onda o važnosti adekvatnog sadržaja koji mogu oblikovati i kreirati osobe s invaliditetom.
Drugi panel, pojašnjava govori o sigurnosti žena i djevojčica.
''Vidjeli smo da se žene često ne mogu kretati gradom u večernjim satima. jer postoji niz sigurnosnih prepreka. Majke s malom djecom i u kolicima ne mogu normalno šetati jer postoje automobili koji su parkirani na ulicama neadekvatni trotoari. A treći panel tiče se inkluzije u obrazovanju. Svjesni smo da romska populacija nije zastupljena u obrazovnom sektoru, problemi su višestruki od same registracije u matičnim knjigama rođenih i nadalje. Onda što se tiče djece s intelektualnim i fizičkim poteškoćama, ono što želimo potaknuti je da otvorimo sve obrazovne institucije za djecu'', kazala je Žuljević.
Marijan Tustonja iz Ureda za studente s invaliditetom sveučilišta u Mostaru,kaže kako ne mogu govoriti o potpunoj inkluzivnosti jer imamo društvo koje nije inkluzivno u kontekstu osoba s invaliditetom i manjinskih skupina.
''Mi kao institucija možemo omogućiti pristup, ali ono što trebamo rušiti su barijere mentalnog sklopa i kako društvo doživljava osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu. Kod nas je najviše studenata s motoričkim poremećajima, koji koriste pomagala, mi ustrojbene jedinice prilagođavamo arhitektonski da bi mogli ući na određenu ustanovu, no nitko ne razmišlja o tome što je s osobama koji imaju skriveni invaliditet, kronične bolesti… Šta je s tim ljudima? Dosta ljudi ne zna da je dijabetes kronična bolest koja oštećuje organizam, a ujedno otežava svakodnevno funkcioniranje. Tu treba educirati i nastavno osoblje i spustiti se i na niže instance i kazati da osobe s invaliditetom nisu samo osobe koje koriste pomagala, nego je to šira populacija ljudi koju treba upoznati'', kazao je Tustonja.
Pročitajte još
Haris Idriz direktor za napredak i outreach na UWC-u Mostar, kazao je kako je njihova ustanova specifična, jer tu dolaze ljudi iz cijelog svijeta, te očekuju obrazovanje i određenu inkluziju koju u Mostaru često ne dobiju.
''Postoji velik broj primjera da nam se učenici javljaju s određenim problemima vezano za inkluzivnost. Mostar nije inkluzivan koliko bi trebao biti, ali radi se na tome. Poboljšava se iz godine u godinu što se tiče koledža, a posebno zbog dobre suradnje s Uredom za mlade obrazovanje i sport, policijom i Ministarstvom obrazovanja'' kazao je Idriz, dodajući kako puno stvari zapinje u samoj prilagodbi stranih državljana na život grada Mostara gdje su često ta djeca napadnuta verbalno i fizički od građana.
O sigurnosti žena i djevojčica govori Adela Gosto vijećnica Grada Mostara i predsjednica komisije za ravnopravnost spolova tvrdeći da Mostar nije inkluzivan grad.
''Veliki je problem neusklađenost zakona s Istanbulskom konvencijom. Imamo dobar zakon o ravnopravnosti spolova u državi, a oni su krivi da se ja kao žena ne osjećam sigurno, koja se bori protiv patrijarhalnih standarda koji nam se nameću'', kaže Gosto dodajući da u realnosti nemamo prilagođene zakone, jer se pojedino nasilje nad ženom ne tretira kao krivično djelo, već se to zakonom tretira kao prekršaj.
Ivica Pavlović, govoreći o svom iskustvu neinkluzivnosti Mostara, kaže kako ga najviše ljudi što kada se nanovo rade pločnici i prijelazi, nisu u potpunosti prilagođeni.
''Najgore mi je kada vidim neki pločnik koji je urađen, a nije spušten i nije dobro spušten. Zašto se nije uradilo kako treba'', kazao je Pavlović.
Kretanje kroz grad općenito postavi tako da ''u glavi postavi koordinate gdje se može ići, a gdje ne i nije mi problem pitati ljude da mi pomognu. Do ljudi nije, više je do odgovornih da se uredi bolje''.
