Godišnjica smrti
Mostar: Paljenjem svijeća građani odali počast Slobodanu Praljku
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Građani Mostara paljenjem svijeća na Trgu hrvatskih velikana prisjetili su se i odali očast generalu Slobodanu Praljku, povodom prve godišnjice njegove smrti.
Paljenje svijeća i odavanje počasti preminulome generalu u Mostaru je organizirala HVIDR-a, a pridrušili su se i brojni građani.
''Večeras smo se na poziv udruga proisteklih iz domovinskog rata okupili ovdje da se prisjetimo lika i djela pokojnog generala Praljka koji je oličje morala, karaktera i domoljublja, a to je pokazao svojim činom na izricanju presude koja je jedna velika nepravda, bar što se njega tiče'', rekao je u izjavi za medije general bojnik Ilija Vrljić.
Dodao je da je Praljak moralna vertikala.
''On je moralna vertikala, učinio je sve da '92 spasi zaštiti i oslobodi grad Mostar i dolinu Neretve. On sigurno za to ima najveće zasluge. Nažalost neki za koje je toliko učinio, su učinili sve da ga optuže i to ga je sve potaknulo na čin koji je napravio'', zaključio je Vrljić.
Inače, Praljak je prvostupanjskom presudom Haškog suda osuđen na 20 godina zatvora, a teretilo ga se za zločine počinjene 1993. godine u BiH.
Suđenje je počelo 2006., nakon što su se svi optuženici (Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić) sami predali sudu u Haagu.
Prvostupanjska presuda donesena je 2013. godine, a Žalbeno vijeće ICTY-ija je u Haagu potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora.
Nakon toga on im je rekao "General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu" i popio sadržaj iz bočice od kojega je kasnije u bolnici preminuo.
Inače, u više središta s hrvatskom većinom u Bosni i Hercegovini u četvrtak su služene svete mise te su zapaljene svijeće u spomen na generala Slobodana Praljka, koji je prije godinu dana počinio samoubojstvo u znak prosvjeda na objavu presude Haaškog suda kojom je zajedno s drugih pet hrvatskih dužnosnika Herceg Bosne osuđen za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Nakon spontanog okupljanja stotine Mostaraca zapalilo je svijeće ispred središnjeg spomen obilježja hrvatskim braniteljima na Trgu hrvatskih velikana gdje se nalazila i fotografija pokojnog generala.
Okupljeni su izmolili molitve, te se prisjetili generala Praljka koji je jedno vrijeme bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane u BiH.
Svijeće su zapaljene i u njegovoj rodnoj Čapljini, Širokom Brijegu, Grudama, Vitezu, Žepču.
Povodom godišnjice njegove smrti služene su i mise zadušnice u Grudama i Širokom Brijegu.
U organizaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Grada Širokog Brijega tijekom dana svijeće su zapalili brojni građani, ali i predstavnici Gradske uprave Širokog Brijega.
Praljak je počinio samoubojstvo ispivši otrov u sudnici Haaškog suda i pri tome poručio kako on nije ratni zločinac nakon što je predsjedavajući sudskog vijeća Carmel Agius izrekao presudu kojom je zajedno s drugih pet nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne osuđen na zatvorske kazne zbog zločina počinjenih tijekom rata protiv Bošnjaka.
Biografija
Slobodan Praljak, rođen 1945. godine u Čapljini, prije rata je završio tri fakulteta, bio je jedan od osnivača HDZ-a, 1991. kao dragovoljac uključuje se u obranu Sunje, a 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a.
Praljak je u svojoj biografiji naveo da je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju te režiju na Akademiji za kazalište i film. Radio je kao voditelj laboratorija za elektroniku u Tehničkoj školi "Nikola Tesla" u Zagrebu, te na višoj školi predavao "Osnove elektrotehnike“, "Teorijsku elektrotehniku“ i "Teoriju automatske regulacije". Od 1973. godine postao je "slobodni umjetnik" te nastavio živjeti od honorara i režirati u kazalištima u Hrvatskoj i BiH. Praljak navodi i da je u užoj grupi ljudi sudjelovao u osnivanju HDZ-a i postao glavnim tajnikom Hrvatske demokratska stranke.
U proljeće 1991. napustio je politički angažman te kao dragovoljac odlazi u Sunju pokraj Siska, a u rujnu 1991. imenovan je zapovjednikom obrane Sunje. U studenom 1991. dobio je čin pukovnika HV-a, a 1992. promaknut je u brigadira HV-a i postaje pomoćnik ministra obrane RH za informativno-psihološku djelatnost.
Od travnja 1992. dragovoljno odlazi u Hercegovinu i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic. Praljak je naveo i da je 27. 10. 1992. imenovan u VONS (Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti) RH te da 1. lipnja 1993. traži razrješenje iz HV-a radi odlaska u BiH.
Nakon što je razriješen dužnosti u HV-u, 24. srpnja. 1993. imenovan je zapovjednikom HVO-a. U studenom 1993. predao je dužnost zapovjednika HVO-a i vraća se u HV, gdje je kasnije obavlja razne dužnosti, pa i onu pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr Franje Tuđmana.
Kao dragovoljac sudjelovao je u "Oluji" na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni.
Umirovljen je, na osobni zahtjev, 1. prosinca 1995. godine, a poslije umirovljenja radio je kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici ''Chromos boje i lakovi'', surađivao s tvrtkom ''Sigma'' iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove).
