Mostar: Život na Rudniku je nesiguran

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Život u mostarskom naselju Rudnik prilično je nesiguran, a jame u ovom rudniku nikad nisu propisno sanirane a iznad njih je niklo veliko naselje u kojem je veliki broj objekata izgrađen nelegalno, navodi BHT u prilogu emisije Crta posvećenom nesigurnosti mostarskog naselja.

Osim urušavanja, građanima prijeti gorenje ugljena i poplave jer su vodovodne cijevi, uslijed godinama urušavanja tla u jamama, zatrpane.

Najbolji mrki ugljen u BiH

Rudnik je počeo s radom 1918. godine s, kako su stručnjaci tvrdili, najboljim mrkim ugljenom u BiH. Prestao s radom 1985. godine kada je jama potopljena nakon udara groma. Iako je po zakonu obvezno, jame nikada nisu sanirane. Pitanje je dana, kažu stručnjaci, kada će neki od potencijalnih problema, o kojima se godinama govori, postati stvarnost.

Andrija Škobić, bivši projekt menadžer sanacije kopa Vihovići, kaže kako su tri osnovna problema koja prijete naselju.

''Jedan je zagađenje zraka zbog gorenja ugljena ispod zemlje. Drugi je takozvana vodna situacija na ovom prostoru i treći problem je što nikada taj prostor nije saniran. Mi jesmo sanirali kop, ali ostal dio rudnika nitko nikada nije dirnuo'', rekao je Škobić.

Mladen Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru kaže kako bi se jame u rudniku trebale zamuljivati.

Nije se isplatila sanacija zbog novca

''Ono što sam ja vidio u toj ekspertizi, zamuljivanje nije baš obavljeno kako treba. Razlog je vjerojatno što su to skuplji procesi pa se to nije isplatilo i to je djelomično urađeno'', rekao je Glibić.

Analizama je, navodi BHT, zaključeno je kako je na ovom području dozvoljeno graditi objekte s najviše pet katova, ali da investitori ova pravila ne poštuju.

''Prema usvojenom planu, tako bi se trebalo ponašati i izdavati građevinske dozvole'', kaže Salem Bubalo, direktor Zavoda za prostorno uređenje Grada Mostara.

''Čak u odluci o donošenju i provođenju tog plana za mikrolokalitete, koji se trebaju sutra odvijati na terenu kao zahvat, je donesena odluka da se za svaki taj mikrolokalitet mora ponovno uraditi detaljan geološki nalaz i kompletan taj nalaz da se izdefinira i ugradi kao stupanj sigurnosti za bilo koju građevinu'', rekao je Bubalo.

Škobić navodi kako je problem i kanalizacija.

Okretanje cijevi radi uštede

''Mnogi investitori su zbog smanjenja troškova okretali te svoje cijevi tamo gdje ne treba. No, taj problem treba da obradi stručna ekipa. Ali je sigurno jedno - da ovaj prostor rudnika nije po završetku eksploatacije saniran i nije doveden u prvobitno stanje'', rekao je Škobić.

BHT podsjeća da je u godinama nakon rata nad rudnikom, pa i na njegovom oknu, napravljeno cijelo naselje te da je veliki broj objekata izrađen nelegalno. Javna je tajna, navodi BHRT, da su se mještani i prije rata morali obvezati da se za sve štete nastale na objektima neće teretiti rudnik nego da će sve platiti ili investitor ili oni.

Marinko Romić kaže kako je kao inženjer, radeći na telekomunikacijama još davno saznao da postoji jedna velika provalija ispod Mostara koja bi mogla biti prijetnja. Navodi kako je ranije bilo potrebno potpisivati ugovore s rudnikom da ukoliko dođe do oštećenja izgrađenog objekta da nećete tužiti rudnik te da će štetu sanirati investitori ili samo građani.

Profesor Glibić naveo je kako se nada da se vodilo računa da urbanističke suglasnosti koje se sada izdaju daju preporuke na osnovu nekih rudarskih ekspertiza.

''Sve drugo bi bilo vrlo opasno'', rekao je Glibić, koji je rekao kako, kada je u pitanju slijeganje tla, Mostar iznimka.

Slijeganja tla iznad jama

Da stvar nije bezazlena, navodi BHT govore i slijeganja tla iznad jama.

''Izgradnjom prvih objekata ovdje je došlo do njihovih pojedinih oštećenja, pa su prvi objekti početkom 60-tih godina morali biti iseljeni. Na starim objektima prisutno je puno oštećenja zbog slijeganja u 70-tim godinama'', kaže profesor navodeći zgradu stare rudarske uprave kao primjer za to.

Glibić kaže kako bi smirivanje tla iznad rudnika trebalo trajati 20-tak godina ali da to u Mostaru nije slučaj.

''Prva slijeganja su bila 70-tih godina iznad jame koja je bila prestala s radom preko 40 godina'', kaže profesor mostarskog Građevinskog fakulteta

Osim slijeganja ili urušavanja problema mještanima Rudnika prijetnja je i gorenje ugljena. Mostarski ugljen pun je sumpora i brzo plane, a ukoliko nađe put do piovršine postaje, kako ga nazivaju, tihi ubojica.

Škobić kaže kako se 16 mjeseci vodom gasilo, pa da se dovozila ugljena prašina iz Kaknja te da se usipala u pukotine kroz 149 bušotina.

Esad Hadžić s Rudarskog instituta u Tuzli kaže kako je to rizično po dvije osnove.

Mostarska metoda

''Metoda, koja se tada primjenjivala za eksploataciju ugljena, tzv mostarska metoda, ona u sebi nosi jako velike gubitke ugljena. Sutra, kad ugljen dođe u kontakt sa zrakom postoji opasnost da se ponovno aktivira taj tihi ubojica odnosno da se pojave otrovni i zagušljivi plinovi u reonu tih zgrada. Drugi dio problema leži u tome što je eksploatacija u tom polju relativno plitka i iz bilo kojeg razloga, ako su dolje neizolirani nesanirani i otkopani prostori može doći do prolamanja visoke krovine što će ugroziti živote i objekte'', kaže Hadžić

Kao rješenje navodi projekt u kojem bi se pregledalo stanje eksploatacije i istražila mogućnost izolacije kako bi se na tom području mogla izvoditi gradnja, ali nikako visokih i teških objekata.

Rudnik je u stečajnom postupku, pa se nikakve informacije nisu mogle dobiti, navela je BHT dodavši da informacija isu mogli dobiti ni iz Federalne uprave za inspekcijske poslove.

No BHT je došlo do rješenja iz 2010. godine u kojem inspektori ocjenjuju da do dovršenja likvidacijskog postupkla u cilju otklanjanja opasnosti za život ljudi sanacija rudnika mora biti urađena. Sve je, navodi BHT, ostalo na tome.

Prilog iz magazina Crta pogledajte od 45. minute.