Mostarac Rogan najmlađi pilot u Srpskoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Nikada ne bih mijenjao vojni za putnički zrakoplov. Civilni piloti lete od točke A do točke B. To je kao vožnja gradskog autobusa. Mističnost poziva vojnog pilota nikada nije i ne može nestati'', izjavio je to za Glas Srpske najmlađi vojni pilot u Republici Srpskoj Goran Rogan.

Mladi Mostarac, kome je pilotiranje dječački san, kaže kako je ovaj poziv zavolio zahvaljujući ocu koji je bio glavni projektant zrakoplova G4 u Zrakoplovnoj industriji Soko.

Do sada je proveo 500 sati u zraku jer se, kako kaže, vodi precizna evidencija. Ipak, svaki novi let je posebno uživanje jer je, kaže on, prelijepo odozgo pogledati na zemlju. Posebno pamti svoj prvi let jer je, sjeća se, bio prilično zbunjen.

''Pored teorijske pripreme, nitko te ne može pripremiti za šok prelaska u treću dimenziju. Prvi put kad sam ugledao zemlju iz zraka, bio sam izgubljen'', kaže Rogan Glasu Srpske.

Kao član Prvog helikopterskog skvadrona sudjelovao je u pomaganju stanovništvu ugroženom u svibanjkim poplavama, kao i tijekom snježnog nevremena koje je pogodilo istok BiH 2012. godine. Navodi kako mu je to bilo jedno od najdragocjenijih životnih iskustava.

''Sudjelovao sam u pružanju pomoći civilnom stanovništvu u poplavama oko Bijeljine 2009. godine, snježnom nevremenu 2012. godine te ovogodišnjim svibanjskim poplavama. Imam dovoljno staža iako sam najmlađi vojni pilot u RS'', rekao je Rogan.

Dodao je kako su bili najopremljenija i najsposobnija organizacija u BiH i jedini u mogućnosti odgovoriti na potrebe stanovništva i reagirati istog dana jer se svakodnevno obučavamo za takve zadatke.

''Vidljivost je zbog kiše bila na minimumu pa se ni EUFOR, koji ima dosta opremljenije helikoptere, nije usudio letjeti. Naša je sreća što smo imali iskusne i požrtvovane posade koje su spasile dosta života od prvog do posljednjeg dana. Ponosan sam na to što smo uradili u svibnju'', naglašava Rogan.

Posebno mu je zasmetalo što aktivnosti Prvog helikopterskog skvadrona nisu bile medijski ispraćene kako bi trebalo.

''Prišao mi je novinar i zatražio dozvolu da napravi snimku kako radimo na pomoći ugroženima. Vozio sam hranu za bebe, paketi su mi bili i u krilu. Očekivao je da ga pustim u tako pretrpan helikopter. Nisam bio u mogućnosti, jer mi je bilo važnije da pomognem ljudima na terenu nego da promoviram sebe ili vlastitu jedinicu. Gledao sam druge kako se medijski promoviraju. Nije bilo mjesta za promociju, trebalo je pomoći tim nesretnicima koje je to zadesilo'', rekao je mladić koji trenutno nosi čin poručnika.

Rogan je rođen 10. svibnja 1982. godine u Mostaru i već s četiri godine je počeo sanjati o pozivu pilota jer su mu, u to vrijeme, izgledali kao nebeski ljudi.

Tijekom rata izbjegao je u Berkoviće, gdje završava osnovnu školu i prvi razred Gimnazije u Trebinju.

''Nisam pronašao zadovoljstvo u 'običnoj' gimnaziji pa sam odlučio upisati zrakoplovni smjer na Vojnoj gimnaziji u Beogradu koju sam završio 2001. Godine'', rekao je mladi pilot te dodao kako mu je izuzetno teško, ali i dragocjeno iskustvo u Vojnoj gimnaziji pomoglo pri upisu na Zrakoplovno-vojnu akademiju.

''Trebalo je proći rigorozne zdravstvene preglede da bi se kročilo na Vojnu akademiju. Dovoljno je reći da je od 3.000 kandidata samo nas 16 upisano'', kaže Rogan koji je na Akademiji, koju je završio 2005. godine, dobio zvanje pilot helikoptera.