Na Balkan poslano više od 25.000 kontejnera s kokainom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Narko-bosovi sa Zapadnog Balkana postali su važna karika u međunarodnom krijumčarenju kokaina, koji se mjeri tonama. Najviše ih je iz Srbije, Crne Gore i Albanije.

Droga "putuje" brodskim kontejnerima, skrivena među voćem i voćnom kašom. Krijumčarenje je malo usporila, ali ne i zaustavila, pandemija koronavirusa. Je li to kašnjenje vrijednih "tovara" glave došlo Nišliju Sašu Spasića (56) prošli tjedan u Ekvadoru, sada istražuje tamošnja policija, pišu Večernje novosti.

Najnovija analiza globalne Inicijative protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOK), objavljena u ekvadorskim medijima, nakon likvidacije Srbina, govori o događajima posljednjih godina i mjeseci u Ekvadoru, Kolumbiji, Peruu, Brazilu i Venecueli.

U reagiranju ekvadorske policije na brutalno ubojstvo Spasića, 20. srpnja ove godine u prepunom kafića u Gvajakiliju, govori se o tijesnoj sprezi narko-kartela, ljudi s Balkana, ali i vlasti pojedinih latinoameričkih zemalja.

Kao prilog za ovu tezu, spominju se, između ostaloga, i dokumenti pronađeni u kući ovog Srbina o brodskom transportu i kontejnerima, kao i blizu 300.000 dolara u gotovini.

Zanimljiva je primjedba komandanta policije u Gvajakiliju, koji je govoreći o ubojstvu Nišlije, između ostaloga prokomentirao i kako je "moguće da se u ekvadorskim lukama gomilaju kokainske pošiljke, čiji je transport zaustavila pandemija koronavirusa i da je Spasićeva smrt posljedica toga".

"Kokain se i dalje isporučuje preko Atlantika, ali su zatvorene granice zbog pandemije, stvorile uska grla u europskim lukama i transport kontinentom, kao i poteškoće u plaćanju", navodi se.

Cijena je ostala gotovo ista. U Kolumbiji je kilogram kokaina dve tisuće, u Ekvadoru četiri, a u Europi dostiže 60.000 dolara. U proteklih šest godina, navodi GI-TOK, u Ekvadoru su uhićene 24 osobe s područja Zapadnog Balkana. Iza rešetaka se našlo 11 Albanaca, 10 Srba, po jedan Crnogorac, državljanin BiH i žitelj južne srpske pokrajine (KiM).

U istom razdobju ekvadorska policija u svojim lukama zaplijenila više od 70 tona kokaina. Navodi se kako je trećina tog tovara bila namijenjena europskom tržištu. Ističe se, međutim, i da je to vjerojatno samo 10 posto onoga što krene put Europe.

Droga putuje brodovima

Najveća količina kokaina, gotovo 90 posto, koja ide iz Južne Amerike ka Europi, krijumčari se u kontejnerima na velikim trgovačkim brodovima, čije je krajnje odredište jedna od europskih luka poput - Antverpena (Belgija), Algecirasa (Španjolska), Le Havre (Francuska), Roterdama (Nizozemska) i Hamburga (Njemačka)... Pošiljke kokaina većinom se kriju u kontejnerima svežeg voća (posebno banana), kao i smrznute voćne kaše, koje se prave u Kolumbiji i Ekvadoru.

Pakiranja droge su naizgled umotana u folije, čija je osnova ugljik, kako bi se izbjeglo otkrivanje. Kako se takve pošiljke lako i brzo kvare i potrebno ih je što prije transportirati dalje, u lukama se manje kontroliraju.

U izveštaju GI-TOK navodi se podatak Jedinice za informacije o lukama i zračnim lukama Ekvadora, da je u protekle dvije godine iz ove države ka balkanskim zemljama - Albaniji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj, Crnoj Gori i Rumuniji - otpremljeno čak 25.055 kontejnera. Pregledano je samo deset posto toga, i u gotovo svakoj je bio kokain.

Ključne karike u krijumčarenju narkotika iz Južne Amerike ka Zapadnoj Europi postali su Balkanci i to iz sljedećih razloga: Ostvarili su dobre kontakte s lokalnim kriminalnim grupama, nabavljaju kokain izravno s plantaža na kojima se proizvodi, imaju svoje ljude u svim većim europskim lučkim gradovima.

Ove tri činjenice su dovele do toga da kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana mogu kontrolirati potpuni krijumčarski kanal, što ih svrstava u sam vrh svetskog organiziranog kriminala.

Prvi kontakti s kolumbijskim kartelima ljudi s naših prostora ostvarli su još 2001. godine, ali je najveći proboj započeo oko 2008. kada se u to uključio, kako se navodi u izvještaju GI-TOK, Darko Šarić iz Srbije. Šarića nazivaju balkanskim Hoakinom Guzmanom, odnosno El Čapom s Balkana.

U isto vrijeme, dodaje se, Albanac Arber Cekaj doselio se u Ekvador, osnovao kompaniju za trgovinu bananama i postao najveći trgovac drogom u Albaniji.

U izvještaju GI-TOK spominje se i da na tlu ovog kontinenta ozbiljno "djeluje" organizirana kriminalna grupa "Amerika", koja se specijalizirala, kako se navodi, za logistiku i transport kokaina i heroina od Kolumbije, Sjeverne Amerike i Europe, i do njih. Grupom je upravljao Mile Majk Miljanić, a desna ruka bio mu je Zoran Jakšić.

U srpnju 2016. godine Jakšić je uhićen u Peruu i optužen da je drogu prenosio iz Južne Amerike u Europu. Istražitelji kažu kako nimaju dokaze da je Jakšić stvorio kriminalnu strukturu za nabavku kokaina u Peruu i Ekvadoru.

Pored toga, ova zemlja je 2000. godine usvojila dolar kao sredstvo plaćanja, a prema aktualnim propisima, velika količina gotovine ostaje izvan formalnog bankarskog sustava, što otežava praćenje financijskih tijekova i lako pranje novca. Zanimljivo, ali u Ekvadoru ne postoji zakon koji predviđa oduzimanje imovine stečene kriminalom.

Posebno je zanimljiva činjenica na koju ukazuje GI, a to je da je Ekvador jedna od rijetkih zemalja koja nema bazu podataka s otiscima prstiju i fotografijama stranaca, odnosno ljudi koji ulaze u zemlju.

"Često se predstavljaju kao biznismeni i turisti i odlično govore španjolski, što im olakšava povezivanje s lokalnim kriminalnim grupama. Njihov zadatak je napraviti kontakt, ugovoriti količinu i cijenu, organizirati isporuku kokaina i njegov transport dalje", opis je ljudi sa Zapadnog Balkana koji stižu u Ekvador da uplove u narko-vode.

Zašto je Ekvador postao "meka" za balkanske kokainske bosove?

Ova zemlja je smještena između Kolumbije i Perua, gdje se proizvodi oko 90 posto ukupne količine kokaina, ekvadorske granice su okarakterizirane kao porozne, navodi se kako ima blage zakone, a nigde nije lakše promijeniti identitet i kupiti lažni osobni dokument. U ovu zemlju stranci mogu ući praktično bez vize, do 90 dana, kao i da taj boravak produže za još toliko, što omogućava da ostanu bez problema pola godine.